Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-102/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Alenke Lešić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivana Stipčića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M., OIB …, Z., zastupane po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku u Z., protiv tuženice V. Š. O., OIB …, Z., zastupane po punomoćnici A. L., temeljem specijalne punomoći, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 117 P-11/2017-30 od 27. veljače 2019. u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice V. M. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 117 P-11/2017-30 od 27. veljače 2019. u stavku I. izreke presude i u odluci o troškovima postupka u dijelu kojim je naloženo tužiteljici platiti tuženici V. Š. O. trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn (stavak. II. izreke presude).
II. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice V. M. i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 117 P-11/2017-30 od 27. veljače 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužiteljici troškove postupka u iznosu od 5.013,50 kn (7.513,50 kn -2.500,00 kn) i sudi:
Odbija se tuženica V. Š. O. sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 5.013,50 kn.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom je odlučeno:
"I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 30.174,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 4. veljače 2011. pa do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5-postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, kao i da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, kao i da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 7.513,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3- postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je izjavila tužiteljica iz žalbenih razloga označenih člankom 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. dalje: ZPP), kao i zbog odluke o troškovima postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu je odgovoreno uz prijedlog da se ista kao neosnovana odbije.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj sud ne nalazi da je počinjena ijedna bitna povreda odredbi članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), niti je počinjena ona iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP koju sadržajno tužiteljica ističe, jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva i može se ispitati i ne proturječi spisu.
6. Činjenično stanje u tijeku postupka je pravilno i potpuno utvrđeno (i nije u osnovi između stranaka sporno) i na njega je pravilno primijenjeno materijalno pravo na koje se u razlozima svoje odluke poziva prvostupanjski sud.
7. U ovom je predmetu je tužiteljica podnijela tužbu 2. siječnja 2017. protiv tuženice radi isplate iznosa od 30.174,50 kn.
8. Nije sporno da je tuženica bila angažirana kao odvjetnica tužiteljice u periodu od 2009. do 2011. i da je tuženica za tužiteljicu obavljala određene pravne radnje. Tuženica je tužiteljici ispostavila račun broj 016/2011 za obavljene usluge 3. veljače 2011. u iznosu od 78.351,00 kn.
9. Tužiteljica je za izvršene usluge tuženici platila ukupno iznos od 45.000,00 kn, najkasnije 9. veljače 2011. Prema iskazima stranka 10.000,00 kn ranije, a 35.000,00 kn 9. veljače 2011.( potvrda na stranici spisa 37).
10. Tuženica je, kao tužiteljica, za razliku cijene usluge po ispostavljenom računu u iznosu od 33.351,00 kn pokrenula postupak protiv tužiteljice, kao tuženice i isti se vodio pod brojem Povrv-787/14 pred Općinskim sudom u Koprivnici. Tuženica je pravomoćno odbijena s tužbenim zahtjevom, što sve nije sporno između stranaka.
10.1. Kako je u obrazloženju presude Općinskog suda u Koprivnici u predmetu Povrv-787/14 (stranice spisa 5 do 11), koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj: Gž-360/15-2 od 4. listopada 2016. (stranice spisa 12 do 15), navedeno da je tuženica (u navedenom spisu tužiteljica) od tužiteljice (u navedenom spisu tuženica) mogla za obavljene radnje naplatiti iznos od 14.825,50 kn, sada tužbom u ovom predmetu tužiteljica zahtijeva iznos od 30.174,50 (45.000,00 kn, koje je platila tuženici minus 14.825,50 kn, koji iznos smatra da je tuženica mogla naplatiti za obavljenu uslugu).
11. U predmetu Povrv-787/14 se raspravljalo o potraživanju tuženice (razlika po izdanom računu), koja je u tom predmetu podnijela tužbu, prema tužiteljici, koja je u tom predmetu bila tuženica, a ne o eventualnom potraživanju tužiteljice prema tuženici za više plaćeno, pa ovaj sud nije vezan obrazloženjem presude u predmetu Povrv-787/14, niti ta presuda ima bilo kakvog utjecaja na potraživanje tužiteljice u ovom predmetu.
12. Tuženica je u ovom predmetu istaknula prigovor zastare, koji je pravilno prihvatio prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
13. Tužiteljica, po odredbi članka 1111. i 1112. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) nema pravo na vraćanje eventualno stečenog bez osnove. Za potraživati stečeno bez osnove zastaruje u općem zastarnom roku od pet godina (članak 225. ZOO), a u ovom predmetu je tužba podnesena 2. siječnja 2017., a nesporno je isplata iznosa od 45.000,000 kn izvršena do 9. veljače 2011., dakle, tužba je podnesena nakon proteka roka od pet godina od izvršene isplate.
14. Radi tužiteljice se napominje da je navedeni račun broj: 016/2011 platila djelomično u iznosu od 45.000,00 kn, dakle, niti sama nije podmirila račun u cijelosti, pa se može zaključiti da je sama odlučila u kojem će iznosu platiti uslugu tužiteljice.
15. Ostali navodi žalbe tužiteljice nisu relevantni i ne dovode u sumnju pravilnost odluke suda prvog stupnja, pa je pravilno odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev.
16. Međutim, odluka o troškovima postupka nije pravilna. Tuženica je bila stranka ovom postupku, kao fizička osoba i imala je pravo angažirati punomoćnika (svakako ne odvjetničku vježbenicu iz svog odvjetničkog ureda, punomoć na stranici spisa 38), ali je tuženica angažirala odvjetnika tek 7. svibnja 2019. (punomoć na stranici spisa 74), a radnje prije tog datuma (podnesci, prisustvovanje ročištima) je poduzimala sama. Dakle, pravo na troškove za zastupanje po odvjetniku ima za radnje koje su poduzete nakon davanja punomoći i to zastupanje na ročištima 7. svibnja i 16. rujna 2019., svaka radnja u iznosu od 1.000,00 kn i porez na dodanu vrijednost u iznosu od 500,00 kn, odnosno ukupno 2.500,00 kn.
16.1. Za ostale radnje (poduzete ranije) tuženica nema pravo na trošak, pa niti za ročište za objavu presude, jer tuženica, niti punomoćnik tom ročištu nisu prisustvovali (stranica spisa 81).
16.2. Tuženica nema pravo niti na trošak pristojbe na odgovor na tužbu (326,00 kn) koji je odgovor podnijela 6. lipnja 2017. i koju je po rješenju suda prvog stupnja od 25. listopada 2019. (dan donošenja presude prvog stupnja) pozvana platiti (stranica spisa 91). Na to rješenje o pristojbi tuženica nije ulagala žalbu i pristojbu je platila 7. siječnja 2020. Pristojba na odgovor na tužbu dopijeva za plaćanje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu (članak 4. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj 118/18.). Tuženica nije trebala platiti pristojbu na odgovor na tužbu, nego tužiteljica jer je spor izgubila, ali tuženica nije ulagala žalbu na rješenje kojim je pristojbu pozvana platiti, pa tužiteljica ne može snositi te troškove kao troškove postupka koje je imala tuženica.
16.3. Dakle, tuženicu s previsoko traženim troškom u iznosu do 5.013,50 treba odbiti.
17. Slijedom izloženog po odredbi članka 368. ZPP odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u odnosu na glavnu stvar i djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka, a temeljem članka 373. ZPP je djelomično preinačena odluka o troškovima postupka, sve kao u izreci.
Sisak, 18. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja, v.r.
