Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-134/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, sutkinje Sanje Bađun kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L., OIB:... iz Š., koju zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u O. društvu K. Š. & P.i d.o.o. u Z., protiv tuženika H. u. z. o., OIB:..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva G. & p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1862/19-31 od 15. studenog 2022., u sjednici vijeća dana 18. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, dok se prihvaća žalba tužiteljice, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1862/19-31 od 15. studenog 2022.:

- potvrđuje pod toč. I. i V. izreke,

- preinačuje pod toč. II., III. i IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 179,17 EUR/1.350,00 kn (slovima: stosedamdesetdevet eura i sedamnaest centi/tisućutristopedeset kuna)[1] sa zateznom kamatom od 30. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 2.176,65 EUR/16.400,00 kn (toč. I. izreke presude) za razdoblje od 30. kolovoza 2019. do 30. rujna 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak postupka u iznosu od 165,90 EUR/1.250,00 kn (slovima: stošezdesetpet eura i devedeset centi/tisućudvjestopedeset kuna)[1] sa zateznom kamatom od 15. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 104,31 EUR/785,95 kn (slovima: stočetiri eura i tridesetjedan cent/sedamstoosamdesetpet kuna i devedesetpet lipa)[1] , u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku H. u. z. o. OIB:... iz Z., platiti tužiteljici M. L. OIB:... iz Š., na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 16.400,00 kuna / 2.176,65 eur1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. listopada 2019. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.052,00 kuna / 1.732,30 eur1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2022. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.350,00 kuna / 179,17 eur1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2019. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 16.400,00 kuna / 2.176,65 eur1 na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 30. kolovoza 2019. godine do 30. rujna 2019. godine kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu pod toč. II., III. i IV. izreke pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Stranke nisu podnijele odgovor na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi koju je skrivio vozač teretnog vozila stranih registarskih oznaka.

7. Polazeći od nespornih činjenica o aktivnoj i pasivnoj legitimaciji stranaka, nastanku štetnog događaja (prometne nezgode) i odgovornosti tuženika, prvostupanjski sud je odgovor na sporna pitanja - da li okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu naknade neimovinske štete i ima li tužiteljica pravo na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, kao i pravo na zateznu kamatu, utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. S. V. proizlazi da je tužiteljica zadobila istegnuće mišićno ligamentarnih struktura vratne kralježnice radi čega je bila podvrgnuta liječenju i terapiji opisanoj pod toč. 10. obrazloženja, uslijed čega je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta mjesec i pol, da je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja koji se javlja u vrijeme neposredne životne ugroženosti, tzv. sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i slabog intenziteta od mjesec i pol, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 10 dana po 4 sata dnevno za sve radnje vođenja kućanstva, samozbrinjavanja i radnji izvan kuće, te pomoć i njega u trajanju od mjesec dana po 1 sat za sve radnje koje uključuju duža ili kraća opterećenja kralježnice i ramenog pojasa, kao i da je liječenje tužiteljice završilo u rujnu 2019.;

- da je tužiteljica podneskom od 19. travnja 2021. (nakon provedenog vještačenja po dr. V. B.) preinačila tužbu na način da je povisila tužbeni zahtjev i da se tuženik usprotivio preinaci tužbe, te da je sud preinaku tužbe dopustio primjenom čl. 190. st. 2. ZPP-a jer tužiteljica je tek provedenim medicinskim vještačenjem utvrdila činjenice o kojima ovisi visina zahtjeva, dok je podneskom od 27. lipnja 2022. smanjila zahtjev sukladno nalazu vještaka dr. S. V., što ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe na koje je tuženik pristao sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a,

pa je na temelju navedenog cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i okolnosti konkretnog slučaja zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu po svakom od kriterija u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 EUR, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Nastavno, sud zaključuje da tužiteljici pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.400,00 kn/185,81 EUR, odnosno 20,00 kn/2,65 EUR po satu, što je primjerena cijena za tuđu pomoć i njegu pruženu po nestručnoj osobi, pa je s osnova naknade neimovinske i imovinske štete tužiteljici dosudio ukupni iznos od 16.400,00 kn/2.176,65 EUR toč. I. izreke presude, pozivom na čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO), dok je odbio dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete i imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.350,00 kn/179,17 EUR toč. II. izreke presude. Pozivajući se na čl. 1103. ZOO-a koji propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, te utvrdivši da je liječenje tužiteljice završilo drugim ciklusom fizikalne terapije u rujnu 2019. (datum nije razvidan), o čemu je medicinska dokumentacija dostavljena tuženiku 30. rujna 2019., prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete od 1. listopada 2019., dok je zahtjev za isplatu zatezne kamate (na dosuđeni iznos od 16.400,00 kn/2.176,65 EUR) za razdoblje od 30. kolovoza 2019. do 30. rujna 2019. odbio toč. III. izreke presude.

8. U žalbi tuženik osporava dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, smatrajući da je naknada previsoko odmjerena i da odstupa od svrhe instituta naknade štete, te osporava primjenu "novih orijentacijskih kriterija" na predmetni obvezni odnos koji je nastao prije no što je shvaćanje usvojeno. Upravo radi potrebe retroaktivne primjene shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim su doneseni novi Orijentacijski kriteriji, iste smatra neobvezujućim, te u suštini protuustavnim. Osporava i dosudu zatezne kamate uz pozivanje na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-655/2012 od 23. listopada 2013. iz koje proizlazi da neimovinska šteta dospijeva na dan utvrđenja njezine visine.

9. Tužiteljica u žalbi navodi da sud mora navesti razloge u presudi ukoliko smatra da oštećenoj osobi pripada niža naknada od zahtijevane, što je sud propustio učiniti u konkretnom slučaju. Prilikom dosude naknade nije uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja (nelagodu tijekom liječenja, životnu dob, imobilizaciju, fiksaciju, posjete ambulanti, rendgenska snimanja, fizikalna terapija) koji prema ocjeni tužiteljice opravdavaju dosudu po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i po kriteriju pretrpljenog straha po 8.000,00 kn. Osim toga smatra da je sud trebao ocijeniti sat tuđe pomoći i njege u iznosu od minimalno 25,00 kn koliko je tražila, ukazujući na odluku drugostupanjskog suda kojom je sat tuđe pomoći i njege ocijenjen u iznosu od 30,00 kn primjenom slobodne ocjene.

10. Primjenom čl. 365. st. 1. ZPP-a ovaj sud uzima da tuženik pobija presudu pod toč. I. i V. izreke, dok tužiteljica izričito navodi da presudu pobija pod toč. II., III. i IV. izreke.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi stranaka kojima ističu da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, od kojih tužiteljica sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, obzirom presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost, dok tuženik ne ukazuje niti na jednu bitnu povredu, a ispitivanjem presude po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik smatra da je tužiteljici dosuđena naknada neimovinske štete u previsokom iznosu i da tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete od dana presuđenja, kao niti stajalište o neobvezujućoj primjeni pravnog shvaćanja o izmjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, usvojenoj na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. (u daljnjem tekstu: Orijentacijski kriteriji).

13. Nasuprot navedenom, osnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.000,00 kn i naknade imovinske štete u iznosu od 350,00 kn. Naime, tužiteljica pravilno ukazuje da sud nije dostatno vrednovao okolnosti konkretnog slučaja koje opravdavaju dosudu naknade neimovinske štete i u tom iznosu, dok vrijednost sata potrebe tuđe pomoći i njege obzirom na vrstu i opseg tuđe pomoći i njege, povećane troškove života i formiranu sudsku praksu u tom smislu valja cijeniti u iznosu od 25,00 kn. 14. Vezano uz žalbene navode tuženika o primjeni Orijentacijski kriterija valja ukazati da se isti primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete i u svim stupnjevima suđenja ubuduće, tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., pa tako i u konkretnom slučaju neovisno o tome kada se dogodio štetni događaj, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u ocjeni prava na visinu naknade neimovinske štete primijenio Orijentacijske kriterije.

15. Međutim, Orijentacijski kriteriji nisu pravila koja se primjenjuju automatizmom, nego orijentir koji je od pomoći u ocjeni visine pravične novčane naknade, a visina naknade osim što ovisi o intenzitetu i trajanju kvalifikatornih okolnosti (u konkretnom slučaju fizičkih bolova i straha) ovisi i o okolnostima konkretnog slučaja, a na što pravilno ukazuju žalbeni navodi tužiteljice. U konkretnom slučaju valja uzeti u obzir da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila u dobi od 25 godina, da je tijekom liječenja bila podvrgnuta rendgenskom snimanju, imobilizaciji i fizikalnoj terapiji, te je s tim u vezi trpjela strah radi neizvjesnosti u liječenju koje je okončano nakon 5 mjeseci od štetnog događaja, a koje okolnosti uz utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih bolova i pretrpljenog straha opravdavaju dosudu naknade u visini cjelokupnog tužbenog zahtjeva od 16.000,00 kn. Obzirom je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 kn, to je osnovan i daljnji iznos od 1.000,00 kn.

16. Osnovani su daljnji žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da je sat tuđe pomoći i njege bila potrebno ocijeniti u iznosu od 25,00 kn obzirom na aktualnu sudsku praksu, ali i iz razloga što se i na ocjenu visine naknade nenovčane imovinske štete odnose isti oni razlozi koje je naveo Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo u obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su mijenjani Orijentacijski kriteriji za naknadu neimovinske štete. Kako je tužiteljici s osnova naknade imovinske štete radi potrebe za tuđom pomoći i njegom dosuđen iznos od 1.400,00 kn, to ima pravo i na daljnji iznos od 350,00 kn, cijeneći sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 25,00 kn.

17. Vezano uz pravo na zateznu kamatu na dosuđenu naknadu s osnova neimovinske i imovinske štete, u vezi koje tuženik smatra da se dosuđuje od presuđenja, valja istači da je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužiteljice, obzirom pravo na zateznu kamatu nije ocijenio primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao specijalni propis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP), u čl. 12. propisuje da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne (st. 1.). Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. tog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom st. 1. tog članka (st. 3.). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. istog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.).

18. Dakle, obzirom na navedenu zakonsku regulativu za dosudu zatezne kamate nije pravno relevantno je li u trenutku podnošenja tužbe liječenje tužiteljice bilo završeno, nego je relevantno je li tuženik postupio sukladno čl. 12. st. 1. ZOOP. Kako tuženik ne dokazuje (niti tvrdi) da je postupio na način kako propisuje čl. 12. st. 1. ZOOP-a nakon što je zaprimio odštetni zahtjev tužiteljice, to primjenom st. 4. cit. zakonske odredbe ima pravo i na isplatu kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. To u konkretnom slučaju znači da tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 30. kolovoza 2019. od kada je tužbenim zahtjevom zatražena isplata zatezne kamate.

19. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke, dok je prihvatio žalbu tužiteljice i preinačio presudu pod toč. II. i III. izreke primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a i obvezao tuženika naknaditi tužiteljici i daljnji iznos naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od od 1.350,00 kn/179,17 EUR sa zateznom kamatom od 30. kolovoza 2019. do isplate i zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 16.400,00 kn/2.176,65 EUR za razdoblje od 30. kolovoza 2019. do 30. rujna 2019.

20. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pozivom na čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, te je pod toč. 19. obrazloženja naveo radnje za koje je tužiteljici priznat trošak, a pod toč. 20. obrazloženja je naveo da tužiteljica nema pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva jer u trenutku njegova podnošenja liječenje nije bilo završeno, te trošak sastava podneska od 19. prosinca 2019., niti pristupa na ročište povodom objave odluke.

21. U žalbi tuženik pobija odluku o troškovima postupka radi osporavanja odluke o glavnoj stvari, navodeći da je sud trebao tuženiku dosuditi trošak plaćenog predujma za provedeno medicinsko vještačenje jer je sud na navedenom nalazu utemeljio odluku.

22. Tužiteljica navodi da joj je sud trebao priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva obzirom se pod troškovima parničnog postupka podrazumijevaju izdaci učinjeni tijekom ili u povodu parničnog postupka, a trošak sastava odštetnog zahtjeva se smatra troškom koji je nastao u povodu parničnog postupka, a činjenica što liječenje tužiteljice u tom trenutku nije bilo dovršeno nije od utjecaja na pravo na naknadu tog troška.

23. Ispitujući odluku o troškovima postupka u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti, te uzimajući u obzir da je ovaj sud dužan odlučiti o troškovima postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, valja ukazati da je uspjeh tužiteljice potpun i da ima pravo na cjelokupni trošak primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a. Iz navedenog proizlazi da tuženik nema pravo na trošak, pa niti na trošak medicinskog vještačenja koji je podmirio.

23.1. Međutim, tužiteljica pravilno ukazuje da ima pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva jer se radi o trošku koji je nastao u povodu parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Je li liječenje tužiteljice bilo dovršeno u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva nije relevantna činjenica za pravo na naknadu tog troška, obzirom podnošenje odštetnog zahtjeva oštećenika prema osiguravajućem društvu dovodi do nastanka predprocesnog odnosa između stranaka, koji zahtijeva odgovarajuće postupanje od osiguravajućeg društva i nasuprot toga daje oštećeniku određena prava. Stoga tužiteljica ima pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva od 27. svibnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 EUR primjenom Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. u daljnjem tekstu: Tarifa).

23.2. Preostali troškovi koji su navedeni pod toč. 19. obrazloženja prvostupanjske presude odmjereni su po vrsti i visini sukladno čl. 155. ZPP-a. Vezano uz trošak pristupa na ročište povodom objave presude koji tužiteljici nije priznat, obzirom ga sud pogrešno ocjenjuje nepotrebnim za vođenje parnice, tužiteljici ne pripada iz razloga što na ročište povodom objave presude nije pristupio njezin punomoćnik.

24. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici trošak u iznosu od 13.052,00 kn/1.732,30 EUR sa zateznom kamatom, dok je prihvatio žalbu tužiteljice i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomično preinačio toč.

IV. izreke presude i dosudio tužiteljici daljnji trošak od 1.250,00 kn/165,90 EUR sa zateznom kamatom.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Tužiteljica ima pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 77,77 EUR/585,95 kn primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife i na trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR/200,00 kn primjenom Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19., 92/21.), odnosno u ukupnom iznosu od 104,31 EUR/785,95 kn, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 18. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek v.r.