REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 9 Pž-3555/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja SEDRA CONSULTING d.o.o. Zagreb, Uskopska 11, OIB 09177957072, kojeg zastupa punomoćnik Radovan Lipanović, odvjetnik iz Zagreba, Gajeva 2/a, protiv tuženika RENETEH OGULIN d.o.o. Ogulin, Otok Oštarski 4/e, OIB 31296566610, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vujović, odvjetnik iz Zagreba, Boškovićeva 23, radi isplate iznosa od 4.645,03 EUR / 35.000,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-239/2020 od 14. lipnja 2022., 18. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-239/2020 od 14. lipnja 2022. u točkama I. i III. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-239/2020 od 14. lipnja 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Brčić iz Ogulina, poslovni broj Ovrv-195/19 od 18. studenog 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.645,30 EUR / 35.000,00 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 121,11 EUR / 912,50 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore od 18. studenog 2019. do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn (točka III. izreke). Tako je sud riješio ocjenom i analizom dokumentacije koja prileži spisu, a osobito Ugovora o provođenju stručnog nadzora na građevinskim radovima na izgradnji postrojenja „Kogeneracija Ogulin“ od 24. veljače 2017. te kroz prizmu pravila o teretu dokaza iz članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), a sve u svezi odredaba iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).
2. Protiv presude u točkama I. i III. njezine izreke tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 165,09 EUR / 1.250,00 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda u točkama I. i III. izreke pravilna i zakonita.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao i njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Izreka presude je razumljiva, sukladna određenjima iz članka 451. stavka 3. ZPP-a, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 35.000,00 kn, a u svezi Ugovora od 24. veljače 2017. (list 11. do 23. spisa), koji je zaključen između tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja. Naručitelj angažira izvođača za obavljanje usluga stručnog nadzora na građevinskim radovima na izgradnji postrojenja „Kogeneracija Ogulin“ u svemu sa uvjetima predviđenim Ugovorom. Ocjenom i analizom dokumentacije u spisu, iskaza saslušanih svjedoka te e-mail korespondencije između stranaka pravilno je sud zaključio da je tuženik jednostranom izjavom 28. lipnja 2019. otkazao Ugovor (list 67. spisa) iz razloga nezadovoljavajućeg izvršenja ugovornih obveza (selektivna primjena zakonskih propisa, neobavještavanje naručitelja o relevantnim promjenama regulative, neukazivanje na propuste u glavnom projektu, nedostatak suradnje i sl.) te pravilno zaključio da tuženik prilikom otkaza Ugovora navodi općenite razloge, a ne navodeći u čemu se konkretno sastoje propusti tužitelja.
8. Isto tako, ocjena je ovog suda da je sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokaza iz članka 219. ZPP-a zaključio da tuženik nije dokazao da je tijekom trajanja Ugovora istaknuo bilo kakve prigovore tužitelju u skladu s odredbom članka 604. ZOO-a; odnosno sud je pravilno zaključio da je tužitelj svoju obvezu ispunio dok tuženik nije platio određenu cijenu za obavljenu uslugu, a sve u smislu članka 590. ZOO-a.
9. Prema članku 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i na kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti – specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Zbog toga se u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ naziva „teretom“, a obvezom.
10. Postavlja se pitanje na kojoj od parničnih stranaka leži teret dokaza. Ovdje valja ukazati da je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih navoda pa ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti. Međutim, to ipak ne znači da tužitelj mora dokazivati postojanje svih važnih činjenica. Istinitost prigovora mora dokazivati protivna stranka koja se na njih poziva. U tom smislu se kaže da tužena stranka, ističući prigovore, i sama suštinski postaje, s obzirom na dužnost da dokaže činjenice na kojima zasniva svoje prigovore, tužitelj. Konstatacija da bi u određenoj situaciji na objema strankama mogao ležati teret dokazivanja dovela je do novog pravila po kojemu istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje. Međutim, analiza ovog pravila dovela je zatim do zaključka da ga doslovno uvijek nije moguće primijeniti. Dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica tereti u određenim situacijama stranku koja se poziva na nepostojanje određene činjenice, ako od tog nepostojanja zavisi osnovanost njezinog zahtjeva. Zbog toga se, na kraju, dolazi do zaključka da svaka stranka treba dokazati istinitost o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije.
11. Imajući u vidu izneseno o pravilima o teretu dokaza (članak 219. i članak 221.a ZPP-a) zaključak je ovog suda da s obzirom da su pravila o teretu dokazivanja u osnovi – pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva – da je na tužitelju bio teret dokaza da je tužbeni zahtjev osnovan; a što je tužitelj i učinio, a sve kako je uvodno izneseno. Budući tuženik navode prigovora nije dokazao, pravilno je sud kroz prizmu pravila o teretu dokaza ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, a sve kako je odlučio u izreci presude.
12. Slijedom iznesenog, valjalo je ocijeniti da navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda je osnova žalbe na kojoj tuženik utemeljuje tvrdnju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Prema odredbi članka 502. stavka 1. ZPP-a predmetni je spor – spor male vrijednosti i odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. tog Zakona, provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije valjana osnova osporavanja presude donesene u sporu male vrijednosti, dok u odnosu na istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalitelj u žalbi nije naveo ni jedan konkretan navod.
13. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita te je ispitana kako kvalitativno, tako i kvantitativno, u smislu članka 154. i članka 155. ZPP-a, te je utvrđeno da je ista pravilna, zakonita i obrazložena. Osim toga, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.
14. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu i potvrditi presudu u točkama I. i III. izreke; a sve kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 18. svibnja 2023.
Sutkinja
Dubravka Zubović
Broj zapisa: 9-30859-0d125
Kontrolni broj: 09157-72427-d2788
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Zubović, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
