Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-208/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. E., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Kovm-1/2023-10 od 28. travnja 2023. o produljenju mjera opreza, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednicu vijeću održanoj 18. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog M. E. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, broj Kovm-1/2023-10 od 28. travnja 2023., nakon podignute optužnice protiv optuženog M. E. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona, na temelju članka 98. stavka 5. i 6. u vezi stavka 1. i 2. točke 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), optuženiku M. E. su produljene mjere opreza i to: zabrana približavanja žrtvi L. K. na udaljenost manju od 50 metara, te zabrana uspostavljanja i održavanja veze sa navedenim oštećenim djetetom i to na adresi …, …..
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. E. po branitelju, odvjetniku T. B. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "žalbu uvažiti i pobijano rješenje u cijelosti preinačiti ili ukinuti".
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnova iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08. za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako za one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je isto tako pravilno utvrdio i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i produljenim mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08.
5.1. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice, odnosno sadržaja dokaza priloženih uz optužnicu, pa s time u svezi ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti postojanje osnovane sumnje, odnosno da u pobijenom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u smislu odredbe članka 124. stavak 3. ZKP/08., te je time pobijano rješenje nemoguće ispitati.
5.2. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene mjera opreza utvrđuje se samo na osnovu sadržaja postojećih dokaza priloženih uz potvrđenu optužnicu, bez potrebe pobrojavanja istih te ulaženja u njihovu vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost, kao i bez potrebe reprodukcije samog sadržaja istih.
6. Također, po ocjeni drugostupanjskog suda nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju u svojoj žalbi ističe optuženik kada navodi da je u donošenju pobijanog rješenja kao predsjednica vijeća sudjelovala sutkinja D. J. koja je kao sutkinja istrage donosila odluku o produljenju mjere opreza od 29. kolovoza 2022. u skladu s čime u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08., iako u žalbi pogrešno ističe da je riječ o povredi iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08., to stoga što okolnosti iz članka 32. stavka 1. točke 5. ZKP/08., a na koje ukazuje žalitelj, podrazumijevaju da je u tim situacijama od obavljanja sudske dužnosti isključen sudac koji je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom, a što ovdje nije slučaj.
7. Isto tako, neosnovan je žalbeni navod da bi mjera opreza prestala egzistirati jer prvostupanjski sud nije, prije proteka roka od 2 mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja, po službenoj dužnosti ispitao postoji li još potreba za istom te istu produljio, jer je riječ o instruktivnom roku, pa propustom da u navedenom roku to učini ne dolazi do prestanka mjera opreza po sili zakona, već u takvoj situaciji iste prestaju egzistirati tek nakon što ih se ukine posebnim rješenjem.
8. Nadalje, protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženika i nadalje egzistira tzv. koluzijska opasnost, odnosno postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik svojim utjecajem na svjedoke ometati kazneni postupak. Naime, s obzirom da optuženi poriče kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te obzirom da dijete žrtva L. K., s kojom je u daljnjem srodstvu, nije saslušana u svojstvu svjedoka tijekom istrage, te postoji mogućnost da će biti saslušana u tom svojstvu na raspravi, neovisno od inicijative stranaka, to i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i nadalje egzistira opravdana bojazan da bi optuženi mogao utjecati na sadržaj iskaza osjetljive presumptivne svjedokinje L. K. posebno ranjive životne dobi, a sve u cilju izbjegavanja vlastite kaznene odgovornosti, pa je daljnja primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. i dalje prikladna i nužna za otklanjanje opasnosti od utjecaja na navedenu presumptivnu svjedokinju.
9. S tim u svezi bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja su žalbeni navodi optuženika kojim ističe da je sudac istrage odbio prijedlog državnog odvjetnika za ispitivanjem navedene svjedokinje, kao i da državni odvjetnik u optužnici među dokazima koje namjerava iznijeti na raspravi nije naznačio saslušanje imenovanje svjedokinje, jer ista može, ovisno o potrebama postupka, biti saslušavana i po odluci raspravnog vijeća, bez prijedloga stranaka.
10. Jednako tako, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je žalbeni navod optuženika kojim ističe da državni odvjetnik nije predlagao produljenje mjere opreza, odnosno na sjednici optužnog vijeća je isti izjavio da je suglasan sa ukidanjem mjere opreza, jer istu može odrediti ili produljiti prvostupanjski sud, nakon podizanja optužnice, i po službenoj dužnosti.
11. Konačno, naloženim mjerama opreza prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, protivno žalbenim navodima nisu povrijeđena osnovna ustavna prava optuženika, jer izrečene mjere opreza u sebi sadrže minimum društvenog opreza kojima se može s uspjehom ispuniti svrha primjene istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08., pri čemu ograničenja prava (nalaže mu se suzdržavanje od određenih aktivnosti) koja je optuženik u skladu s pobijanim rješenjem dužan podnijeti su minimalna u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.
12. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 18. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
