Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-124/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. J., zbog kaznenog djela iz članka 296. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (dalje: KZ BiH), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, broj Kv I- 27/2022. od 2. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog M. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom, pod točkom I izreke utvrđeno je da je osuđeni M. J., s pobliže navedenim osobnim podacima, osuđen presudom Općinskog suda u Travniku od 15. kolovoza 2018., broj: 51 0 k 11291816 K na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, jer je počinio produženo krivično djelo ucjene iz članka 296. stavka 1. u vezi članka 31. KZ BiH za koje djelo mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca u sticaju sa kaznenim djelom razbojništva iz članka 289. stavka 1. u vezi članka 31. KZ BiH za koje mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dok je pod točkom II izreke utvrđeno da mu se na temelju članka 234. stavka 1. (ispravno valja stajati članka 243. stavka 1.) Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) u vezi sa člankom 52. KZ/11., člankom 48. stavkom 1. i člankom 49. stavkom 1. točkom 5. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, dok mu se za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je temeljem članka 51. stavka 1. i 2. osuđeni M. J. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni M. J. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi i troškovima postupka s prijedlogom da "da mi se dozvoli da služim kaznu u BIH, a ova presuda odbaci".
3. Spis je, na temelju članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.- dalje: ZKP/08.) u vezi sa člankom 81. ZOMPO prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po izvršenom pregledu spisa, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud u smislu članka 70. i članka 71. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04.; dalje: ZOMPO) pravilno ocijenio kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za preuzimanje izvršenja kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca izrečene presudom Općinskog suda u Travniku od 15. kolovoza 2018., broj: 51 0 k 11291816 K, zbog počinjenja produženog krivičnog djelo ucjene iz članka 296. stavka 1. u vezi članka 31. KZ BiH (koje djelo odgovara kaznenom djelu iznude iz članka 243. stavka 1. KZ/11.) za koje djelo mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca u sticaju sa kaznenim djelom razbojništva iz članka 289. stavka 1. u vezi članka 31. KZ BiH (koje djelo odgovara kaznenom djelu razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11.) te da nije ispunjena niti jedna od negativnih pretpostavki iz članka 74. ZOMPO.
5.1. Osim toga, utvrđeno je i da je zamolba države presuđenja B. i H. sastavljena u skladu sa člankom 23. stavkom 1. u vezi sa člankom 2. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996. kao i članku 1. i 2. Sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjenama tog Sporazuma od 7. lipnja 2004. i 10. veljače 2010. ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 3/10. – dalje: Sporazum).
6. Žalitelj problematizira izostanak suglasnosti za preuzimanje izvršenja citirane strane presude. S tim u vezi, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako je suglasnost osuđene osobe bila zapreka za preuzimanje izvršenja kazne između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine do 10. veljače 2010., kada je potpisan Sporazum između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjenama Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima. Tim Sporazumom brisana je norma članka 2. stavka 1. točke 3. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima, sklopljen u Splitu, dana 26. veljače 1996., kako je izmijenjen Sporazumom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjeni Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima, sklopljenim u Zagrebu, dana 7. lipnja 2004. godine. Naime, od toga datuma nepostojanje suglasnosti osuđene osobe više nije zapreka za preuzimanje izvršenja kazne između R. H. i B. i H., a u konkretnom slučaju radi se o kaznenim djelima koja su počinjena 2016. godine.
7. U pogledu žalbenih navoda kojima se osporavaju činjenice iz strane kaznene presude, žalitelju se ukazuje kako se kod presude koja je donesena u postupku preuzimanja izvršenja strane kaznene presude ne preispituje činjenično stanje utvrđeno u stranoj kaznenoj presudi, odnosno ne odlučuje se o optužbi za kazneno djelo već takav postupak podrazumijeva samo prilagodbu strane kaznene sankcije domaćem zakonodavstvu (sve u skladu s odredbom članka 16. Sporazuma kojim je određeno da je država izvršenja vezana za utvrđene činjenice na kojima se temelji sudska odluka te je za ukidanje ili izmjenu sudske odluke na kojoj se temelji molba za preuzimanja izvršenja isključivo nadležna država presuđenja te odredbom članka 70. stavka 2. ZOMPO kojim je propisano da je domaći sud prilikom preuzimanja izvršenja strane presude vezan za činjenično stanje utvrđeno u presudi stranog suda, osim ako se radi o činjenicama koje se protive javnom moralu i javnom poretku R. H.).
7.1. Slijedom navedenog, žalitelj ne može s uspjehom osporavati pravilnost činjeničnih utvrđenja iz presude stranog suda jer je domaći sud pri ocjenjivanju kažnjivosti i mogućnosti kaznenog progona vezan na činjenično stanje utvrđeno u presudi stranog suda, sukladno odredbi članka 70. stavka 2. ZOMPO, a u konkretnom slučaju ne radi se ni o činjenicama koje se protive javnom moralu i pravnom poretku R. H. te je izreka pobijane presude u cijelosti sastavljena sukladno članku 71. stavku 1. ZOMPO, s argumentacijom koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi osuđenika kako nije zaprimio stranu kaznenu presudu, niti se o istoj očitovao kao niti pobijanu presudu Županijskog suda u Karlovcu, jer iz stanja spisa proizlazi suprotno. Naime, spisu prileži potpisana dostavnica iz koje je razvidno da je osuđenik osobno primio pobijanu presudu, a jednako tako je sudjelovao i u kaznenom postupku koji je prethodio donošenju strane kaznene presude te je bio nazočan izricanju iste uz branitelja, a strana kaznena presuda je postala pravomoćna i izvršna nakon što je iscrpljen redovni postupak po pravnim lijekovima.
9. Slijedom svega izloženog, kako ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08., drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
