Poslovni broj: Gž-191/2020-5
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D.P. iz Z., OIB: ...., kojeg zastupa punomoćenik Z. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika I.V. iz Z., OIB: ..., zastupanog po OD G. & L. & L. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1807/16-30 od 16. svibnja 2019., 18. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1807/16-30 od 16. svibnja 2019., u točki I. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu
Obrazloženje
Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo tužitelji naknaditi neimovinsku štetu od 7.000,00 kn te naknaditi mu trošak postupka od 6.459,38 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu kamate na dosuđen trošak od podnošenja tužbe do presuđenja.
Protiv točke I. izreke žalbu podnosi tuženik, pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovorom na žalbu tužitelj osporava žalbene navode te predlaže potvrditi pobijanu presudu.
Žalba nije osnovana.
Predmet spora zahtjev je za naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva podnošenjem dopisa 3. lipnja 2013. i 4. prosinca 2013. u kojim se za tužitelja navodi – napuhanko u tangama te ''radi svoje pripadnosti L.G.B.T. populaciji'', a koje dopise je pokazivao na taksi stajalištima čime je iste učinio dostupnim širem krugu ljudi, poglavito članovima – taksistima Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Z., R. T. Z., kojeg je i tužitelj član.
Stoga prvostupanjski sud, cijeneći provedene dokaze, prije svega sadržaj predmetnih dopisa te iskaze saslušanih svjedoka, utvrđuje da su navodi izneseni u istima, a koji su predočeni prije svega kolegama tužitelja, povrijedili tužiteljevo pravo
Zakon o obveznim odnosima
osobnosti te prihvaća tužbeni zahtjev, primjenom čl. 19. (''Narodne novine'' br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje ZOO).
Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 3. ZPP-a.
Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ova sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da su temeljem provedenih i obrazloženih dokaza, izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te je presudu moguće ispitati.
Obzirom na navode da je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, a da prvostupanjski sud u obrazloženju govori o djelomičnom uspjehu, napominje se da dio zahtjeva predstavlja i zahtjev za naknadu troška, a točkom II. izreke u dijelu je taj zahtjev odbijen.
Nadalje, pozivanje tuženika na događaj od 28. svibnja 2013. kad je tužitelj na svojoj Faceebook stranici objavio sadržaj kojim neprimjereno ukazuje na tuženika, prije svega nije predmetom ovog postupka, a tuženik je vezano uz navedeni sadržaj vodio postupak protiv ovdje tužitelja i u tom postupku u konačnici uspio donošenjem presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl.br. Gž-1507/17 od 6. prosinca 2018.
Za utvrđivanje je li došlo do povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo bitno je utvrditi sadržaj predmetnih dopisa te je li taj sadržaj bio dostupan širem krugu ljudi. U tom je kontekstu prvostupanjski sud iz provedenih dokaza pravilno utvrdio da je sadržaj iznesen u dopisima uvredljivog, klevetničkog i ponižavajućeg sadržaja spram tužitelja, kao i da su u konkretnom slučaju s tim sadržajem bile upoznate osobe koje rade s tužiteljem, što sve proizlazi iz provedenih dokaza.
Nesporno je da se sadržaj predmetnih dopisa odnosi na tužitelja, a iz tog se sadržaja može utvrditi da se radi o uvredljivim i klevetničkim sadržajima, kojima se zadire u samu osobnost tužitelja.
Svaka osoba ima pravo na poštivanje i zaštitu svog ugleda, časti i dostojanstva koji mu pripadaju kao jedinki i kao osobi uključenoj u društveno i radno okruženje. U tom smislu svatko kome je povrijeđeno to pravo na poštivanje njegovog osobnog, socijalnog i svakog drugog odnosa, na način da se grubo vrijeđa njegovo pravo, ima pravo zahtijevati zaštitu i poštivanje svog dostojanstva, ugleda i časti.
Čl. 2. i 3. ZOO-a, u vezi sa čl. 1046. ZOO-a, koji je prihvatio objektivnu koncepciju neimovinske štete kao povrede prava osobnosti, neimovinsku štetu čini sama povreda prava osobnosti pod kojima se razumije za fizičke osobe pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i dr., a za pravne osobe, sva nabrojana prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičkih osoba, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast i slično.
Obzirom da je i po stavu ovog suda, tuženik iznošenjem uvredljivih i klevetničkih riječi direktno ugrozio ugled i čast tužitelja s namjerom da naruši tužiteljev ugled poglavito u radnoj sredini i s ciljem diskreditiranja tužitelja kao osobe nedostojne za obnašanje dužnosti predsjednika Udruge, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti.
Valja dodati da pitanje odredbi statuta Udruženja, kao i postupci vezani uz rad Udruženja te odnosi između članova istog, a niti stegovni postupak koji je tužitelj pokrenuo protiv tuženika pred komisijom Udruge, nije relevantno za predmetni postupak.
Uzimajući u obzir sve elemente čl. 19. st. 2. i 3., čl. 1046. i čl. 1100. ZOO-a, a obzirom da uvredljiv sadržaj predmetnih dopisa te širenje tog sadržaja po svom značenju izazivaju povredu ugleda i časti tužitelja, kako među osobama koje obavljaju poslove kojima se tužitelj bavi, ali i u svakodnevnom životu tužitelja, a uzimajući u obzir i činjenicu da tuženik niti jednom gestom nije pokušao tužitelju se ispričati za tako iznesene riječi, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio visinu dosuđene naknade.
Pravilna je i odluka o troškovima postupka temeljena na čl. 154. st. 3. ZPP-a.
Tuženiku analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbe, budući da nije uspio u žalbenom postupku.
Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, budući da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje ovog postupka.
Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
Točka II. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 18. svibnja 2023.
Sudac
Larisa Gačanin v.r.
