1

                            Poslovni broj REF. 27: P Ob-243/2020-73

   

 

 

 

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

  Garešnica, V. Nazora 22                                                                                                           

                            Poslovni broj REF. 27: P Ob-243/2020-73

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici  po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu  pojedincu u parničnom predmetu tužitelja A. H., OIB: …, T. zastupane po punomoćnici odvjetnici M. L. iz D., protiv tuženika O. H., OIB: …, D. K., zastupanog po punomoćniku odvjetniku R. D., odvjetniku iz Č., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 21. prosinca 2023, u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 01. veljače 2024.,

 

 

      p r e s u d i o   j e

 

 

1. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, u dijelu koji glasi: 

 

"I. Nalaže se tuženiku O. H., D. K., OIB: … da tužiteljici A. H., T., OIB: … isplati na ime naknade štete iznos od 39.200,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana 17. siječnja 2020. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa nadalje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku O. H., D. K., OIB: … da tužiteljici A. H., T., OIB: … isplati iznos od 38.462,37€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana 01. rujna 2019. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa nadalje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

 

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, u dijelu koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku O. H., D. K., OIB: … da tužiteljici A. H., T., OIB: … isplati novčani iznos od 4.705,26 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 01. rujna 2019. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa nadalje od 01. siječnja 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u ukupnom novčanom iznos od 12.380,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 01. veljače 2024. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

1. Kod ovog suda tužiteljica A. H. iz T., zastupana po odvjetnici M. L. iz D., podnijela je dana 23.11.2020. tužbu protiv tuženika O. H. radi utvrđenja bračne stečevine i naknade štete.

 

2. U tužbi se navodi, da su stranke živjele u bračnoj zajednici od 1995. godine do mjeseca rujna 2019., kada je tužiteljica napustila bračnu zajednicu. Brak stranaka razveden je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj P Ob-99/2020-12 od dana 22. listopada 2020., a za vrijeme trajanja bračne zajednice, stranke su zajedničkim radom i sredstvima stekle nekretnine upisane u zk.ul.br. 2018 k.o. D. K. koje se sastoje od kčbr. 1484/112 – kuća i dvor sa 275 m2 (od toga kuća sa 120 m2 i dvor sa 155 m2). Navedena nekretnina kupljena je sredstvima kredita kod PBZ d.d. 2002. godine, koji kredit je u cijelosti isplaćen. Kuća je plaćena 25.000,00 eura, time da su je stranke u cijelosti renovirale i nadogradile te vrijednost iste sada iznosi najmanje 50.000,00 eura. Nakon što je tužiteljica napustila bračnu zajednicu, tuženik je ugovorom o darovanju od 16. siječnja 2020. predmetnu nekretninu u cijelosti darovao djeci stranaka, M. H. i R. H. svakome u ½ dijela, time da je  za svoje ime i korist upisao pravo osobne služnosti plodouživanja, uporabe i stanovanja. Tužiteljica smatra da je na navedeni način tuženik postupio suprotno članku 37 st. 2 Obiteljskog zakona, jer je poduzeo pravni posao izvanredne uprave nad bračnom stečevinom stranaka, bez pisane suglasnosti tužiteljice ovjerene pred javnim bilježnikom. Tužiteljica smatra, da je pravni posao darovanja poduzet s ciljem da se ona onemogući u ostvarivanju svojih prava s osnova bračne stečevine na predmetnoj nekretnini. Stoga, tužiteljica smatra da ima pravo na naknadu štete koju joj je uzrokovao tuženik sukladno odredbi čl. 37. st. 3 Obiteljskog zakona i sa navedene osnove potražuje isplatu novčanog iznosa od 25.000,00 eura  koji iznos odgovara vrijednosti presumiranog suvlasničkog dijela tužiteljice od ½ dijela na predmetnoj nekretnini po osnovi bračne stečevine u smislu čl. 36 st. 3 Obiteljskog zakona. U tužbi se nadalje navodi, da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice imale štednju na deviznom tekućem računu tuženika kod E. bank d.d., na koji račun je tuženik primao plaću, jer je zaposlen u inozemstvu, a po predmetnom računu je tužiteljica bila punomoćnik. Neposredno prije prekida bračne zajednice, u ljeto 2019. godine, na navedenom računu je bio iznos od 60.000,00 eura, a koji iznos tužiteljica smatra da u ½ dijela predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika te stoga potražuje od tuženika isplatu i s te osnove. U tužbi se ističe i da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice ugovorile stambenu štednju kod P. d.d. Z., poslovnica D. na iznos od 35.000,00 kn svaka, za koju štednju je dogovoreno da se prenese na djecu stranaka u jednakim iznosima. Tužiteljica nema saznanja je li tuženik prenio navedenu štednju na djecu stranaka, pa do pribave podataka od P. d.d. tužiteljica s te osnove potražuje iznos od 35.000,00 kn. Nakon što je bilo provedeno vještačenje na okolnost utvrđenja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine i nakon što su pribavljeni podaci od E. d.d. vezano za novčana sredstva na deviznom tekućem računu tuženika te od P. d.d. Z. vezano za stambenu štednju, koju tužiteljica navodi u tužbi, tužiteljica je sukladno pribavljenim podacima konačno postavila tužbene zahtjeve u podnesku od 09.11.2023. te 30.11.2023. tako da vezano za predmetnu nekretninu potražuje isplatu novčanog iznosa od 39.200,00 eura (koji iznos predstavlja ½ iznosa procijenjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine od ukupno 78.439,18 eura), po osnovi novčanih sredstava na deviznom tekućem računu tuženika kod E. d.d. isplatu iznosa od 38.462,37 eura, a po osnovi stambene štednje kod P. d.d. Z. isplatu novčanog iznosa od 4.705,26 eura, zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama, sve kako je pobliže navedeno u točci I i II  izreke ove odluke.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu tužiteljice. Smatra da ne postoji osnova za isplatu naknade štete vezano za predmetnu nekretninu, jer je pravni posao darovanja poduzet uz suglasnost tužiteljice. Tuženik smatra da je tužiteljica eventualno mogla tražiti pobijanje pravne radnje – ugovora kojim je predmetna nekretnina prešla na zajedničku djecu stranaka ili je mogla podnijeti zasebnu tužbu protiv zajedničke djece stranaka – zemljišnoknjižnih vlasnika, radi utvrđenja svog eventualnog prava suvlasništva na toj nekretnini (stvarno-pravni zahtjev). Tuženik smatra i da je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu  novčanih sredstava koji bi se nalazili na deviznom tekućem računu tuženika kod E. d.d.  također neosnovan, jer se radi o novcu koji predstavlja isključivo vlasništvo tuženika, budući se radi o računu na koji je tuženik primao plaću. Uostalom i ta novčana sredstva, koja je tuženik podigao, ista je raspodijelio zajedničkoj djeci stranaka. Dakle, novčana sredstva na tom računu nisu bračna stečevina niti suvlasništvo stranaka.  Vezano za tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na stambenu štednju kod P. d.d. Z. tuženik ističe da je istu uplaćivao on, a ista je u cijelosti isplaćena zajedničkoj djeci stranaka. Tuženik je predložio odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

4. Sud je u postupku izvođenja dokaza izvršio uvid u  dokumentaciju koju čine: presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Daruvaru P Ob-99/2020-12 od 22. listopada 2020. s potvrdom o pravomoćnosti, neslužbena kopija povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige zk.ul.br. 2081 k.o. D. K., poziv na mirno rješenje spora (listovi 6-13), preslika ugovora o darovanju nekretnina od 16.01.2020. i njegov izvornik (list 36-42, 45), podatke E. bank d.d. po deviznom računu broj … (list 46-55), u dokumentaciju dostavljenu od P. stambena štedionica od 15. lipnja 2021. vezano za stambenu štednju broj … (list 76-80). Pročitani su iskazi saslušanih svjedoka M. H., R. H., te stranaka (list 67-72). Pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka S. P. V. iz Z. od 01. travnja 2022. (list 116-150) na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi, pa sudski vještak niti nije neposredno saslušavan.

 

5. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je presudio kao u izreci odluke iz slijedećih razloga;

 

- Među stranaka nije bilo sporno da su se nalazile u bračnoj zajednici  od 1995. godine do mjeseca rujna 2019. kada je tužiteljica napustila bračnu zajednicu, time da je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Daruvaru broj P Ob-99/2020-12 od 22. listopada 2020. Tuženik nije osporavao navode tužiteljice o tome da je nekretnina  upisana u zk.ul. 2081 k.o. D. K. i to kčbr. 1484/112 – kuća i dvor sa 275 m2 stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Nije osporio navod tužiteljice iz tužbe da je predmetna nekretnina kupljena za iznos od 25.000,00 eura i da je ista u cijelosti renovirana i nadograđena, pa sud isto prihvaća nespornim. Također nije bilo sporno da je predmetnu nekretninu tuženik ugovorom o darovanju od 16. siječnja 2020. darovao M. H. i R. H. svakome u ½ dijela, koji su zajednička djeca stranaka. Uvidom u navedeni ugovor o darovanju, vidljivo je da u istome kao stranka nije bila uključena tužiteljica. Obzirom na vrijeme izvršenog darovanja (16. siječnja 2020.) isto je učinjeno u vremenu kada je došlo do faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka, jer je tužiteljica po navodu iz tužbe, koji tuženik nije osporavao, napustila bračnu zajednicu u rujnu 2019., odnosno do darovanja je došlo u vremenskom razdoblju u kojemu u formalno-pravnom smislu brak stranaka još nije bio pravomoćno razveden (pravomoćno je razveden 22. listopada 2020. – prema potvrdi o pravomoćnosti presude o razvodu). Budući da nije bilo sporno među strankama da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice i da bi bila stečena zajedničkim radom i sredstvima stranaka to ista predstavlja, odnosno u vrijeme poduzetog pravnog posla darovanja, predstavljala je bračnu stečevinu stranaka u smislu čl. 36 st. 1 Obiteljskog zakona, a kako je među strankama nesporno da iste kao bračni drugovi nisu posebno ugovorili pravni odnos u pogledu bračne stečevine, u smislu čl. 36 st. 3 Obiteljskog zakona bili su suvlasnici u jednakim dijelovima, dakle svaki u ½ dijela na predmetnoj nekretnini. Kako je već ranije navedeno u pravnom poslu poduzetog darovanja predmetne nekretnine, u samom ugovoru o darovanju predmetne nekretnine od 16. siječnja 2020., kao stranka nije uključena tužiteljica iako je ista u smislu čl. 36 st. 1 i 3 Obiteljskog zakona bila suvlasnica u ½ dijela. Iz iskaza saslušanih svjedoka M. i R. oboje H. proizlazi da u vrijeme kada je tužiteljica izjavila da napušta bračnu zajednicu, da je tada izjavila da od obitelji ne želi ništa. Prema iskazu svjedokinje M. H. proizlazi da je tužiteljica znala za namjere tuženika da daruje predmetnu nekretninu zajedničkoj djeci stranaka i da se ista tome nije protivila, već je samo izjavila da ne želi ništa. Međutim, iz iskaza samog tuženika proizlazi da u vrijeme prije nego što je on izvršio darovanje predmetne nekretnine djeci, istoga je telefonski kontaktirala tužiteljica te mu predlagala da ju on isplati s 50.000,00 eura, a da bi ona prepustila njemu u cijelosti kuću u K. i u D., na što on nije pristao već je rekao da će to sve prenijeti djeci. Dakle, iz  iskaza samog tuženika nedvojbeno proizlazi da je  isti  imao saznanja već u vrijeme prije izvršenog darovanja predmetne nekretnine zajedničkoj djeci stranaka, da tužiteljica ima određenih potraživanja u odnosu na predmetnu nekretninu u K., stoga se ne može prihvatiti stav tuženika o tome da je predmetno darovanje izvršeno uz suglasnost tužiteljice. Kada se isto dovede u svezu i sa dijelom iskaza saslušane tužiteljice, da je ona prilikom napuštanja bračne zajednice u devetom mjesecu 2019. prvotno rekla da ne želi ništa, što odgovara iskazu svjedoka R. i M. H., no da je poslije izjavila tuženiku da ona i tuženik imovinu trebaju podijeliti po pola i da je to rekla u vrijeme prije nego što je bilo izvršeno darovanje, odnosno prije nego je saznala za darovanje, nedvojbeno proizlazi da tužiteljica nije bila suglasna da se predmetna nekretnina daruje. Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno te dakle činjenicu da je tuženik predmetnu nekretninu koja je nedvojbeno u vrijeme darovanja predstavljala bračnu stečevinu njega i tužiteljice, svakog u ½ dijela, darovao bez suglasnosti tužiteljice, a za isto je trebao imati pisanu suglasnost tužiteljice kao drugog bračnog druga s ovjerom njezina potpisa kod javnog bilježnika (u formalnopravnom smislu brak stranaka još nije bio pravomoćno razveden u vrijeme poduzetog darovanja), a sve u smislu čl. 37 st. 2 Obiteljskog zakona, to tužiteljici pripada pravo na naknadu štete koju joj je time nanio tuženik, temeljem članka 37 st. 3 Obiteljskog zakona, a visina štete odgovara novčanoj vrijednosti suvlasničkog dijela tužiteljice (1/2 dijela predmetne nekretnine) kojim je raspolagao tuženik bez njezine pisane suglasnosti. Imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka  S. P. V. od 01. travnja 2022. (list 116-150) prema kojemu je tržišna vrijednost predmetne nekretnine utvrđena u iznosu od 78.439,18 eura, na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi, te sud istoga u cijelosti prihvaća i poklanja mu vjeru, jer nije našao razloga za sumnju u istoga, to tužiteljici osnovano pripada potraživani iznos naknade štete  na teret tuženika u iznosu od 39.200,00 eura, pa je sud taj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti usvojio.

 

- U svezi novca na računu tuženika kod E. d.d. broj računa … na kojemu je na dan 01. rujna 2019. bilo stanje 76.924,74 eura (list 46), utvrđeno je da se radi o novcima koji potječu od plaća tuženika ostvarenih radom u A., pa kako je tužiteljica napustila bračnu zajednicu sa tuženikom u rujnu mjesecu 2019., sve kako je navela u tužbi i iskazala na zapisniku od 08. lipnja 2021., a tuženik isto nije osporio, to novac na ovome računu u smislu čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona predstavlja bračnu stečevinu stranaka na kojoj je tužiteljica sukladno čl. 36. st. 3 Obiteljskog zakona suvlasnica s tuženikom u ½ dijela, jer nije utvrđeno da bi stranke isto drukčije ugovorile. Stoga, tužiteljica osnovano potražuje od tuženika isplatu joj ½ dijela toga iznosa odnosno 38.462,37 eura, te je i taj dio tužbenog zahtjeva usvojen, jer je ocijenjen osnovanim.

 

- U svezi stambene štednje kod P. stambene štedionice, Z. koju je imao otvorenu tuženik na računu broj …, a koji račun je zatvoren dana 03.08.2020. tako da je izvršena isplata tuženiku kao štediši iznosa od ukupno 10.397,02 eura, utvrđeno je da je taj novac tuženik u cijelosti predao zajedničkoj djeci stranaka, a kako proizlazi iz iskaza svjedoka M. i R. H. te iskaza samog tuženika, a kada se ima u vidu i dio iskaza tužiteljice iz kojeg proizlazi, da joj je tuženik izjavio da smatra da svu imovinu treba ostaviti djeci i da je dogovor između stranaka prilikom otvaranja računa stambene štednje bio takav da će se ta novčana sredstva u konačnici isplatiti odnosno pripasti djeci stranaka, sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka M. i R. H. te tuženika u dijelu da je tuženik novčani iznos koji potječe sa računa stambene štednje kod P. stambene štedionice po zatvaranju računa predao odnosno isplatio djeci. Iz navedenog proizlazi da je tuženik postupio u predmetnom slučaju po prethodnom dogovoru postignutim s tužiteljicom, pa stoga tužiteljica neosnovano od tuženika potražuje isplatu joj ½ dijela iznosa uplaćenog na račun stambene štednje, jer se je suglasila s tuženikom da se taj novčani iznos isplati djeci, odnosno suglasila se je sa pravnim poslom koji po svom sadržaju odgovara darovanju. Dakle, u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan i sud ga je kao takvog odbio.

 

6. Imajući u vidu da je tužiteljici od ukupno zatraženog  novčanog iznosa  za isplatu 82.367,63 eura dosuđen  novčani iznos od 77.662,37 eura, isto čini uspjeh tužiteljice u ovom predmetu od 94 %, dok je nasuprot tomu tuženik uspio sa 6%. Obje stranke postavile su zahtjev za naknadu parničnog troška, a o troškovima postupka odlučeno je temeljem članka 154. st. 2 u svezi članka 155 Zakona o parničnom postupku imajući u vidu Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika te Uredbu o tarifi sudskih pristojbi. Opravdan parnični trošak tužiteljice u ovom predmetu čine nagrade njezinog punomoćnika za sastav tužbe 1.000,00 eura, za sastav 2 obrazložena podneska (28.01. i 01.06.2021.) sa 1.000,00 eura po podnesku, a za sastav još 2 obrazložena podneska (od 07.11. te 30.11.2023.) sa 1.236,00 eura po podnesku, budući je povišen tužbeni zahtjev pa je i povećana vrijednost predmeta spora, nagrade za zastupanje tužiteljice na ročištima od 10.02. i 08.06. sve 2021. te na očevidu održanog 01.04.2022. u iznosu od 1.000,00 eura po ročištu, kao i za zastupanje na glavnoj raspravi od 21.12.2023. u iznosu od 1.236,00 eura. U opravdan parnični trošak ulazi i nagrada punomoćnice tužiteljice za sastav podneska od 19.02.2021. u zatraženom iznosu od 100,00 eura. Punomoćniku tužiteljice ne pripada zatražena naknada za pristup ročištu za objavu i uručenje presude, jer na isto punomoćnik nije pristupio. PDV od 25% obračunat na priznate nagrade iznosi zatraženih 2.452,00 eura. Sudska pristojba na tužbu plaćena je u iznosu od 593,93 eura, dok sudska pristojba na presudu iznosi 663,61 eur, pa kako tužiteljice potražuje na ime sudske pristojbe  za tužbu i presudu iznos od 1.270,82 eura, iznos je osnovano zatražen. Tužiteljica je imala i trošak provođenja vještačenja na ime procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine u iznosu od 537,91 eur, pa je taj trošak također opravdan, jer je bio potreban za vođenje parnice. Dakle, ukupan opravdan parnični trošak tužiteljice osnovano je zatražen u iznosu od 14.068,73 eura, a kako je tužiteljice uspjela sa 94% svog zahtjeva, dok tuženik sa 6% to je tuženik dužan tužiteljici temeljem čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku naknaditi 88% od ukupno opravdano zatraženih troškova parničnog postupka tužiteljice, dakle istoj od priznatih 14.068,73 eura naknaditi iznos od 12.380,48 eura, a kako je i riješeno u izreci ove odluke.

 

U Garešnici, 01. veljače 2024. 

 

                                                                                                                                        Sutkinja

 

                                                                                                                             Dajana Gabud Jandoš

 

 

 

 

P O U K A : Protiv ove presude  nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u  tri primjerka.

 

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica M. L., D.
2. Odvjetnik R. D., Č.