Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Pr-55/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja I.C. iz Š. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K.S., odvjetniku u V., protiv tužene Javne vatrogasne postrojbe G.V., V., OIB: …, zastupane po punomoćniku Ž.P., odvjetniku u V., radi isplate iznosa od 8.789,93 eura[1] / 66.227,76 kuna, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 12. travnja 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. svibnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Javnoj vatrogasnoj postrojbi G.V., V., OIB: … da tužitelju I.C. iz Š.B., OIB: …, isplati ukupan bruto iznos od 8.789,93 EUR[1] (osam tisuća sedam stotina osamdeset devet eura i devedeset tri centa) / 66.227,76 kn (šezdeset šest tisuća dvije stotine dvadeset sedam kuna i sedamdeset šest lipa) zajedno sa kamatama koje teku

- na iznos od 26,82 EUR / 202,08 kn od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 160,94 EUR / 1.212,60 kn od 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 53,60 EUR / 403,85 kn od 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 108,82 EUR / 819,90 kn od 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 161,93 EUR / 1.220,06 kn od 15. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 126,45 EUR / 952,73 kn od 15. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 158,23 EUR / 1.192,18 kn od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 79,47 EUR / 598,77 kn od 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 86,63 EUR / 652,71 kn od 15. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 184,41 EUR / 1.389,43 od 15. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 143,59 EUR / 1.081,88 kn od 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 212,98 EUR / 1.604,70 kn od 15. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 77,96 EUR / 587,39 kn od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 99,75 EUR / 751,57 kn od 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 81,33 EUR / 612,78 kn od 15. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 100,51 EUR / 757,29 kn od 15. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 164,32 EUR / 1.238,06 kn od 15. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 185,32 EUR / 1.396,29 kn od 15. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 174,50 EUR / 1.314,77 kn od 15. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 69,40 EUR / 522,89 kn od 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 69,40 EUR / 522,89 kn od 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 69,40 EUR / 522,89 kn od 15. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 69,40 EUR / 522,89 kn od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 69,40 EUR / 522,89 kn od 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 69,40 EUR / 522,89 kn od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 69,40 EUR / 522,89 kn od 15. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 86,14 EUR / 649,02 kn od 15. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 86,14 EUR / 649,02 kn od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 86,14 EUR / 649,02 kn od 15. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 86,14 EUR / 649,02 kn od 15. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 286,15 EUR / 2.155,99 kn od 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 182,93 EUR / 1.378,29 kn od 15. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 181,19 EUR / 1.365,18 kn od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 241,04 EUR / 1.816,12 kn od 15. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 180,35 EUR / 1.358,85 kn od 15. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 185,32 EUR / 1.396,29 kn od 15. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 180,20 EUR / 1.357,72 kn od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 186,31 EUR / 1.403,75 kn od 15. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 182,74 EUR / 1.376,85 kn od 15. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 175,53 EUR / 1.322,53 kn od 15. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 269,59 EUR / 2.031,23 kn od 15. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 219,37 EUR / 1.652,84 kn od 15. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 241,39 EUR / 1.818,75 kn od 15. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 247,75 EUR / 1.866,67 kn od 15. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 255,76 EUR / 1.927,02 kn od 15. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 268,14 EUR / 2.020,30 kn od 15. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 238,33 EUR / 1.795,70 kn od 15. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 243,12 EUR / 1.831,79 kn od 15. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 243,08 EUR / 1.831,49 kn od 15. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 269,35 EUR / 2.029,42 kn od 15. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 241,80 EUR / 1.821,84 kn od 15. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 249,79 EUR / 1.882,04 kn od 15. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 321,76 EUR / 2.424,30 kn od 15. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 281,02 EUR / 2.117,35 kn od 15. siječnja 2022. godine do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 8.789,93 EUR / 66.227,76 kn po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.874,05 EUR/14.120,03 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja (17. svibnja 2023.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je utužio radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je u razdoblju od srpnja 2017. do prosinca 2021. godine bio zaposlenik tuženika te da mu tuženik nije isplaćivao plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike već je plaću bez ikakve pravne osnove isplaćivao temeljem umanjene osnovice. Tužitelj ističe da je odredbom članka 128., odnosno članka 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16,112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20) propisano da se odredbe istog primjenjuju u pogledu plaća i materijalnih prava i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

1.2. Tužitelj navodi da, obzirom na odredbe članka 58.a Zakona o vatrogastvu te Odluke Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim sredstvima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, jasno proizlazi da se sredstva za te namjene osiguravaju u Državnom proračunu Republike Hrvatske, pa je nesporna obveza primjene odredbi Kolektivnog ugovora prilikom obračuna plaće tužitelja za razdoblje od srpnja 2017. do prosinca 2019., odnosno da se plaća obračunava i isplaćuje sukladno osnovici koja se primjenjuje za državne službenike i namještenike.

1.3. U tužbi se, nadalje, navodi da je 1. siječnja 2020. stupio na snagu Zakon o vatrogastvu ("Narodne novine" broj 125/2019), odredbom članka 76. kojeg je izričito propisano da se osnovica za izračun plaće profesionalnih vatrogasaca utvrđuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim s jedinicom lokalne (područne) samouprave te da se, ako takav Kolektivni ugovor nije sklopljen, na plaće profesionalnih vatrogasaca primjenjuje osnovica za izračun državnih službenika i namještenika. Navedeno znači da od siječnja 2020. do prosinca 2021. postoji Zakonom utvrđena obveza obračuna plaće tužitelja sukladno osnovici koja vrijedi za državne službenike i namještenike, ali tuženik nije tužitelju vršio obračun i isplatu plaće temeljem tako propisane osnovice.

1.4. U tužbi se, potom, navodi da je osnovica za izračun plaće tužitelja, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno sukladno sporazumu Vlade i Sindikata iznosila 5.211,02 kune bruto u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. srpnja 2017., 5.315,24 kune bruto u razdoblju od 1. kolovoza 2017. do 31. listopada 2017., 5.421,54 kuna bruto u razdoblju od 1. studenog 2017., 5.584,19 kuna u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019., 5.695,87 kuna bruto u razdoblju od 1. rujna 2019., 5.809,79 kuna bruto u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2020., te 6.044,51 kunu bruto u razdoblju od 1. siječnja 2021.

1.5. Tužitelj ističe da je usprkos propisanim osnovicama, tuženik obračun i isplatu plaće tužitelju, kao i svim drugim zaposlenicima, vršio po umanjenoj osnovici, odnosno po osnovici u iznosu od 5.108,84 kune bruto. Zbog navedenog, tužitelj potražuje isplatu razlike bruto plaće temeljem obračuna po osnovici ugovorenoj za državne službenike i namještenike i umanjenoj osnovici za period od srpnja 2017. do prosinca 2021. godine te predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu uz zatezne kamate isplati navedenu razliku zajedno s prouzročenim parničnim troškovima.

1.6. Podneskom od 6. rujna 2022. tužitelj je uz zahtjev za isplatu razlike plaće u bruto iznosu zbog umanjene osnovice, postavio i novi tužbeni zahtjev zbog pogrešnog obračuna dodataka na plaću uslijed rada subotom, nedjeljom, noću, rada na blagdan i neradnim danima u razdoblju od srpnja 2017. do prosinca 2021. godine. Podneskom od 2. ožujka 2023. godine tužitelj je pak postavio, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, i konačni tužbeni zahtjev za isplatom razlike plaće po osnovi primjene umanjene osnovice te pogrešnog obračuna dodataka na plaću potražujući ukupan iznos od 8.789,93 EUR, odnosno 66.227,76 kuna.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao nespornu činjenicu da je tužitelj zaposlen kod tuženika, no osporava primjenu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 112/17, 12/18) na reguliranje prava i obveza između stranaka. Smatra da su međusobna prava i obveze stranaka uređena ugovorom o radu, Zakonom o vatrogastvu, Zakonom o radu te općim aktima tuženika. Stoga se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike na koji se tužitelj poziva u tužbi, ne primjenjuje pri reguliranju prava i obveza profesionalnih vatrogasaca zaposlenih kod tuženika.

2.2. Tuženik navodi da se sredstva za financiranje redovitih djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju u proračunu grada pa Sindikati državnih službi koji su potpisnici navedenog Kolektivnog ugovora u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca Vatrogasne postrojbe Virovitica, nisu mogli kolektivno pregovarati s predstavnikom Vlade Republike Hrvatske, već su u svezi te materije mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje Grad Virovitica, a sve sukladno Zakonu o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata.

2.3. Tuženik ističe kako je organiziranje učinkovite vatrogasne službe, odnosno vatrogasne djelatnosti kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, izravno Zakonom o vatrogastvu stavljeno u nadležnost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

2.4. Odgovorom na tužbu tuženik navodi i da je Javna vatrogasna postrojba G.V., Vatrogasna postrojba V., osnovana temeljem Odluke o osnivanju javne vatrogasne postrojbe od 17. prosinca 1999. i obavlja vatrogasnu djelatnost na području G. V. u smislu odredbe članka 2. i 8. Zakona o vatrogastvu kao profesionalna javna vatrogasna postrojba, koju je kao javnu ustanovu osnovao G. V..

2.5. Sukladno odredbi članka 43. Zakona o vatrogastvu (a u svezi sa odredbom članka 3. stavka 1. istog Zakona), sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju se u proračunu grada. Plaće i druga prava djelatnika svakako se ubrajaju u kategoriju redovnih troškova, budući da se primjerice sredstva za izvanredne troškove kao što su troškovi koji nastanu zbog intervencije po nalogu županijskog, odnosno glavnog vatrogasnog zapovjednika, osiguravaju u županijskom, odnosno Državnom proračunu, a osim toga, sredstva koja javne vatrogasne postrojbe, dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasne zajednice ostvare vlastitom djelatnošću, sukladno zakonu, mogu se koristiti samo za materijalne troškove, investicijsku izgradnju i nabavu opreme i sredstva za vatrogasnu intervenciju.

2.6. Nadalje, tuženik navodi da je Zakonom o vatrogastvu u odredbi članka 58.a utvrđena obveza Vlade Republike Hrvatske za svaku godinu do 30. rujna tekuće godine donijeti Odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz Državnog proračuna na godišnjoj razini. Dakle, Zakonom o vatrogastvu uređen je način obavljanja vatrogasne djelatnosti i utvrđena je obveza grada da organizira učinkovitu vatrogasnu službu, kao i da osigura sredstva za financiranje redovne djelatnosti javne vatrogasne postrojbe koju je osnovao te obveza Vlade Republike Hrvatske da utvrdi minimalni godišnji iznos potreban za funkcioniranje javnih vatrogasnih postrojbi i da shodno tome na teret Državnog proračuna pomogne u financiranju djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi. Iz navedenog slijedi da je upravo grad kao osnivač javne vatrogasne postrojbe dužan osigurati sredstva za financiranje redovne djelatnosti vatrogasne postrojbe u svome proračunu.

2.7. Tuženik navodi da su izvori proračunskih sredstava grada utvrđeni Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema kojem grad prihode stječe iz vlastitih izvora te iz zajedničkih poreza (porez na dohodak i porez na promet nekretnina) iz kojih zapravo u gradski proračun dospijeva najviše sredstava, a sve sukladno odredbi članka 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Istim zakonom, tj. odredbom članka 45.a propisano je da se sredstva za pokriće rashoda za prenesene funkcije osnovnog i srednjeg školstva, socijalne skrbi, zdravstva i vatrogastva, koja se prema posebnom zakonu prenose na jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave, osiguravaju iz dodatnog udjela poreza na dohodak i s pozicije pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije planirane u Državnom proračunu Republike Hrvatske (koju pomoć Vlada Republike Hrvatske isplaćuje prema vlastitim kriterijima i koja pomoć ne može biti dostatna niti za plaće).

2.8. Udio i raspodjela poreza na dohodak općinama, gradovima, županijama i Gradu Zagrebu, koji prema posebnim zakonima financiraju decentralizirane funkcije, propisani su odredbama članka 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a Vlada Republike Hrvatske za svaku godinu uredbom utvrđuje način izračuna iznosa te iznos pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave.

2.9. Tuženik navodi da se Kolektivnim ugovorom na koji se tužitelj poziva, Vlada Republike Hrvatske, koja je ugovor i potpisala kao poslodavac, obvezala da će se odredbe KU, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u Državnom proračunu. Kolektivni ugovor se ne primjenjuje na profesionalne vatrogasce zaposlene u Javnoj vatrogasnoj postrojbi G. V. jer je posebnim propisom (Zakon o vatrogastvu) izrijekom navedeno da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi osiguravaju u proračunu grada, u koji se zbog obveze financiranja vatrogasne djelatnosti uplaćuje dodatni udio poreza na dohodak te pomoć izravnanja za decentralizirane funkcije (vatrogastvo) planirane u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

2.10. U vrijeme sklapanja predmetnog Kolektivnog ugovora bio je na snazi Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje ("Narodne novine" broj 82/12, 88/12) koji je uredio kriterije i postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata, odnosno udruga poslodavaca za kolektivno pregovaranje.

2.11. Tako je odredbom članka 7. stavka 4. propisano da u slučaju pregovaranja o sklapanju kolektivnog ugovora kojim se ugovaraju prava zaposlenih za koja se sredstva u iznosu većem od pedeset posto troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u Državnom proračunu, reprezentativni sindikati, odnosno udruga sindikata mogu pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje ili za to ovlasti Vlada Republike Hrvatske. Slijedom toga u stavku 5. istog članka određeno je da u slučaju pregovaranja o sklapanju kolektivnog ugovora kojim se ugovaraju prava zaposlenih za koja se sredstva u iznosu većem od pedeset posto troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, reprezentativni sindikati, odnosno udruga sindikata mogu pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje ili za to ovlasti nadležno tijelo utvrđeno statutom tih jedinica.

2.12. U pogledu iste materije, sada je na snazi Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata ("Narodne novine" broj 93/14 i 26/15) koji odredbom članka 13. uređuje istu materiju s time što preciznije označava izvore sredstava za plaće i druga materijalna prava radnika na način da govori o pravima zaposlenih za koje se sredstva za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u Državnom proračunu, odnosno riznici prema posebnom propisu, odnosno u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema posebnom propisu.

2.13. Radi se o preciznijem označavanju jer, kako je ranije navedeno, Zakon o vatrogastvu predstavlja poseban propis temeljem kojeg se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova osiguravaju u proračunu grada, čime je izrijekom u posebnom propisu navedeno gdje se osiguravaju sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi gradova. Stoga, tuženik smatra da sindikati državnih službi u pogledu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca Vatrogasne postrojbe V. nisu mogli pregovarati s predstavnikom Vlade Republike Hrvatske, već su u svezi te materije mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje Grad Virovitica.

2.14. O pitanju primjene KU, G.V. kao osnivač tuženika je od Povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti koje određuje koji sindikati, odnosno poslodavci su reprezentativni za kolektivno pregovaranje, zatražio mišljenje o reprezentativnosti u pogledu profesionalnih vatrogasaca te je povodom tog upita Ministarstvo rada i mirovinskog sustava također dalo mišljenje da su sindikati mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju. Također, nije sporno da je tužitelju plaća obračunavana sukladno Odluci gradonačelnika G.V. o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe grada V. za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima od 28. siječnja 2014. kojom je osnovica za izračun plaće za 2014. godinu utvrđena u iznosu umanjenom za pet posto od iznosa osnovice za 2013. godinu (str. 115).

4. Među strankama je sporno da li se na tužitelja kao profesionalnog vatrogasca primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2021.

5. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Dodatak III Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike od 2. lipnja 2020. (str. 5-6), Dodatak II Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike od 29. studenog 2019. (str. 7-9), Dodatak I Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike od 21. prosinca 2018. (str. 16-17), Sporazum o izmjenama i dopunama sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama (str. 22- 25), Odluku Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2017. godini (str. 35- 42), Odluke Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2019. godini (str. 43-49), Odluku Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2018. godini (str. 50-56), plan proračuna JVP 2019. godina (str. 66-69), bilješke uz godišnje financijske izvještaje za razdoblje od 01.01.2018.-31.12.2018. (str. 70-77), dopis G.V. od 13.10.2015. (str. 78-79), dopis Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 28. listopada 2015. (str. 80), Financijski plan Vatrogasne postrojbe V. za 2014., 2015., 2016. i 2017. godinu (str. 81-94), izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima za 2018. godinu (str. 95-109), odluku o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe V. za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima (str. 115), tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike prema redoslijedu članaka (str. 121-173), zapisnik sa sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 29. svibnja 2007. (str. 174-179, 190-195), odluku Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2021. godini (str. 180-184), odluku Vlade RH o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2020. godini (str. 185-189), Statut Javne vatrogasne postrojbe G.V. (str. 196-208), izvod iz Pravilnika o radu (str. 221-225), izvod iz zapisnika sa 6. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (str. 226-227), Nalaz i mišljenje sudske vještakinje (str. 234-255), dopis Ministarstva financija od 10. studenog 2021. Udruzi gradova RH (str. 270-273), dopis Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za rad i zaštitu na radu od 5. studenog 2021. Udruzi gradova (str. 274-275), dopis Ministarstva pravosuđa i uprave od 16. prosinca 2021. Udruzi gradova u RH (str. 276), prikaz strukture financiranja vatrogastva (str. 276-280), očitovanje vještakinje od 23. veljače 2023. (str. 285-308), preslik tužbe iz Pr-28/19 te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženice u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2021.,

- da tuženica tužitelju nije obračunavala plaću i pripadajuće dodatke po Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, odnosno u visini osnovice plaće za državne službenike i namještenike, već sukladno odluci gradonačelnika G.V.,

- da razlika plaće prema osnovici za izračun plaće državnih službenika i namještenika u odnosu na plaću po umanjenoj osnovici te razlika zbog pogrešnog obračuna dodataka na plaću u utuženom periodu, a sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, iznosi 8.789,93 EUR / 66.227,76 kuna.

8.1. Prije odlučivanja o osnovanosti merituma, valjalo je raspraviti prigovor dvostruke litispendencije što ga je istaknula tuženica u podnesku od 7. veljače 2023. U tom podnesku navedeno je da se pred ovim sudom u predmetu posl.br. Pr-28/19 vodi parnica između istih stranaka u kojoj isti tužitelj potražuje razliku plaće za period od 1. siječnja 2014. – 31. prosinca 2019. godine. Kako je predmet ovog spora također razlika plaće za period od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2021., tužena strana nalazi da se radi o dvostrukoj litispendenciji.

8.2. Sud je radi utvrđivanja osnovanosti navedenog prigovora pribavio predmet posl.br. Pr-28/19 radi uvida. Pregledom tog spisa utvrđeno je da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu podnošenjem tužbe 14. veljače 2019. radi isplate razlike plaće zbog umanjene osnovice za period od siječnja 2014. do svibnja 2017. i zbog neisplaćenih mu prekovremenih sati za period od siječnja 2014. do siječnja 2019. godine. Prema tomu, u tom predmetu isplata razlike plaće zbog umanjene osnovice odnosi se na period od siječnja 2014. do svibnja 2017., dok se u ovom predmetu potražuje predmetna razlika za period od srpnja 2017. do prosinca 2021. Također, u ovom se predmetu ne potražuje isplata razlike plaće za prekovremene sate već zbog pogrešnog obračuna dodataka na plaću (rad subotom, nedjeljom, noću, na blagdan i neradni dan).

8.3. Odredbom članka 194. stavka 3. i 4. ZPP-a propisano je da se dok parnica teče, ne može u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti; te da sud u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama.

8.4. Kako je uvidom u spis Pr-28/2019 utvrđeno, iako se radi o parnici među istim strankama, da predmet spora u ova dva postupka nije isti, te da se ne vodi druga parnica o istom zahtjevu među strankama, zbog čega nije osnovan istaknuti prigovor dvostruke litispendencije.

9. Tijekom postupka bilo je sporno da li se na pitanje plaće tužitelja kao profesionalnog vatrogasca imaju primijeniti odredbe članka 128. odnosno 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, obzirom na istaknuti prigovor tuženice da predmetni Kolektivni ugovor sa sindikatima državnih službi nije mogla potpisati Vlada Republike Hrvatske već samo ovlašteno tijelo, odnosno predstavnik jedinice lokalne samouprave – u konkretnom slučaju G.V..

10. Točno je da je u trenutku sklapanja oba Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13. i 112/17., dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) kojima je ugovorena primjena odredbi istog u pogledu plaća i materijalnih prava i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, bio na snazi Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitivnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje ("Narodne novine" broj 82/12.) koji je stupio na snagu 31. srpnja 2012. odnosno Zakon o reprezentativnosti ("Narodne novine" broj 93/14.) koji je stupio na snagu 8. kolovoza 2014. Tim zakonima uređeni su instituti stranaka kolektivnog ugovora te na poseban način i područje pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora u državnim i javnim službama.

11. Odredbom članka 7. stavka 4. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitivnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje propisan je slučaj kolektivnog pregovaranja kojim se ugovaraju prava zaposlenih za koja se sredstva u iznosu većem od 50% troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u Državnom proračunu, odnosno da reprezentativni sindikati i udruga sindikata mogu pregovarati o sklapanju takvog kolektivnog ugovora samo sa pregovaračkim odborom kojeg imenuje ili za to ovlasti Vlada Republike Hrvatske. Nasuprot tomu, odredbom stavka 5. istog članka i zakona propisano je da o sklapanju kolektivnog ugovora kojim se ugovaraju prava zaposlenih za koja se sredstva u iznosu većem od pedeset posto troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, reprezentativni sindikati, odnosno udruga sindikata mogu pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje ili za to ovlasti nadležno tijelo utvrđeno statutom tih jedinica .

12. Zakonom o reprezentativnosti u odredbi članka 13. stavka 1. uređena je ista materija, tj. propisani su pregovarački odbori poslodavca kada se kolektivno pregovara o sklapanju kolektivnih ugovora kojima se ugovaraju prava zaposlenih za koja se sredstva osiguravaju u državnom proračunu, odnosno u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Tako u slučaju kolektivnog pregovaranja za državne i javne službe, pregovarački odbor mora biti imenovan, odnosno za to ovlašten od strane Vlade Republike Hrvatske, ako se sredstva za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u Državnom proračunu, odnosno tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ako se ta sredstva osiguravaju u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema posebnom propisu.

13. Prema tomu, da bi se utvrdilo da li je tužena Javna vatrogasna postrojba G.V. bila u obvezi isplatiti tužitelju plaću prema odredbama KU koji je Vlada Republike Hrvatske nesporno potpisala i obvezala se da će se odredbe tog ugovora u pogledu plaća i materijalnih prava primijeniti i na profesionalne vatrogasce, dok se sredstva za te namjene osiguravaju u Državnom proračunu, bilo je potrebno utvrditi na koji se način financiraju javne vatrogasne postrojbe, pa time i konkretno tužena Javna vatrogasna postrojba G.V., odnosno da li se sredstva za plaće i druga materijalna prava zaposlenika tuženice osiguravaju u Državnom proračunu ili proračunu G.V..

14. Status javnih vatrogasnih postrojbi kao i financiranje profesionalne vatrogasne djelatnosti uređeno je Zakonom o vatrogastvu ("Narodne novine" broj 106/99) koji je s nekoliko svojih izmjena i dopuna ("Narodne novine" broj 117/01., 36/02., 96/03., 139/04., 174/04., 38/09., 80/10.) bio na snazi i u utuženom vremenskom periodu. Prema predmetnom zakonu vatrogasne postrojbe su od 1. siječnja 2000. prešle u nadležnost jedinica lokalne samouprave, odnosno nastavile su obavljati vatrogasnu djelatnost kao javne ustanove tih jedinica, dok su njihovi zaposlenici iz statusa državnih službenika prevedeni u kategoriju javnih (lokalnih) službenika.

15. Navedenim zakonom je utvrđen i sustav financiranja vatrogasne djelatnosti. Odredbom članka 43. Zakona o vatrogastvu propisano je da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, općina, gradova i Grada Zagreba osiguravaju u proračunu općine, grada ili Grada Zagreba. Prema tomu, sukladno zakonskom određenju, sredstva za financiranje redovne djelatnosti vatrogasnih postrojbi osiguravaju se u proračunu jedinica lokalne samouprave.

16. Međutim, predmetnim zakonom je, obzirom na notornu činjenicu nedovoljne gospodarske razvijenosti i nedostatnih financijskih sredstava u proračunima većine jedinica lokalne samouprave, prolongirano financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi i njihovih zaposlenika sredstvima Državnog proračuna. Naime, odredbom članka 58. Zakona o vatrogastvu propisano je da će se sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi osiguravati na postojeći način u Državnom proračunu do 31. prosinca 2004., s time da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje, i to: - u 2000. godini – za 25%, u 2003. godini – za 50%, u 2004. godini – za 75%. Dakle, financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi osiguranim sredstvima Državnog proračuna sukcesivno se, sukladno zakonskom određenju, po stopi od 25% godišnje, trebalo smanjivati. To je u konačnici značilo da su se javne vatrogasne postrojbe trebale prestati financirati sredstvima Državnog proračuna 31. prosinca 2004., odnosno od 1. siječnja 2005. financiranje vatrogastva u cijelosti je trebalo postati obveza jedinca lokalne samouprave, odnosno njihovih osnivača.

17. Predmetni koncept financiranja javnih vatrogasnih postrojbi nije se ostvario u praksi, iako je jedinicama lokalne samouprave koje financiraju decentraliziranu funkciju vatrogastva (redovitu djelatnost javne vatrogasne postrojbe) Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine" broj 150/02), tj. odredbom članka 45.a stavka 1., dano pravo na dodatni udio u porezu na dohodak po stopi od 1%. Na temelju predmetne odredbe članka 45.a stavka 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za pokriće javnih izdataka u području određenih javnih službi (među njima i vatrogastva), sredstva se raspodjeljuju s pozicije pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije u Državnom proračunu Republike Hrvatske, pa Vlada donosi Uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Prema tim Uredbama korisnici pomoći izravnanja (među njima su jedinice lokalne samouprave – osnivači javnih vatrogasnih postrojbi) ostvaruju prihode iz dodatnog udjela poreza na dohodak za decentraliziranu funkciju vatrogastva u visini od 1% (javne vatrogasne postrojbe), s time da ostvaruju i pravo na sredstva Državnog proračuna (sredstva izravnanja), ako iz dodatnih udjela poreza na dohodak ne ostvare potreban sredstva za decentralizirane (prenesene) funkcije.

18. Ove Izmjene i dopune Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave donesene su upravo zbog toga što se nikada nije ostvario koncept financiranja redovne djelatnosti vatrogastva na način da bi ista u cijelosti postala obveza jedinca lokalne samouprave jer veliki dio jedinica lokalne samouprave nije bio u stanju osigurati dodatna financijska sredstva za normalno funkcioniranje vatrogasne postrojbe čiji su osnivači. To je dovelo i do bitnih nerazmjera u materijalnom položaju javnih profesionalnih vatrogasnih postrojbi u Republici Hrvatskoj, s time da je opća ocjena stanja profesionalnog vatrogastva bila nezadovoljavajuća.

19. Imajući u vidu takvo stanje, a u nastojanju da ojača materijalnu osnovicu jedinica lokalne samouprave koje su osnivači javnih vatrogasnih postrojbi, osim Izmjena i dopuna Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zakonodavac je izmjenama Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine" broj 174/04.) utvrdio i obvezu Vlade Republike Hrvatske za donošenje Odluke o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi koja će biti temelj za planiranje pomoći iz Državnog proračuna. Cilj ovih izmjena bio je zadržati kvalitativnu i kvantitativnu razinu obavljanja vatrogasne djelatnosti kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, obzirom da jedinice lokalne samouprave koje su osnivači javnih vatrogasnih postrojbi nisu bile u stanju izvršiti obvezu financiranja vatrogastva u cjelini.

20. Uvidom u Odluke Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi ("Narodne novine" broj 15/15., 33/16., 13/17., 7/18., 2/19. i 128/19.) koje su donijete temeljem odredbe članka 58.a Zakona o vatrogastvu proizlazi da su utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje rashoda za zaposlene u javnim vatrogasnim postrojbama za utuženo razdoblje, da su kriteriji utvrđivanja visine rashoda za plaće radnika Zakon o državnim službenicima i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, da sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihov osnivač ostvaruje iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1%, a ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika se ostvaruje iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.

21. Iz navedenog slijedi da decentralizaciju vatrogasne službe i obvezu ustrojavanja učinkovite vatrogasne službe nije pratila i decentralizacija potrebnih financijskih sredstava iako je to bio cilj Zakona o vatrogastvu. Upravo zbog toga, Vlada Republike Hrvatske svake godine donosi Odluku o minimalnim financijskim standardima za redovno djelovanje profesionalnih vatrogasnih postrojbi, a donosila ih je nesporno i u utuženom vremenskom periodu, temeljem koje doznačuje određena sredstva jedinicama lokalne samouprave koje su osnivači i suosnivači profesionalnih vatrogasnih postrojbi. Dakle, Vlada Republike Hrvatske kroz Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na temelju kojeg donosi Uredbe o načinu izračuna iznosa pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i kroz Odluke o minimalnim financijskim standardima za redovno djelovanje profesionalnih vatrogasnih postrojbi, osigurava i doznačuje sredstva Državnog proračuna radi financiranja decentralizirane (prenesene) funkcije vatrogastva – tj. redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi.

22. Uvidom u dokumentaciju o prihodima i rashodima, koje je u spis dostavila tuženica, tj. u "Financijski plan – izvršenje plana, rashodi po vrstama troška, prihodi po izvorima za 2017. godinu" (str. 92-94) utvrđeno je da su ukupni ostvareni prihodi tužene Javne vatrogasne postrojbe G.V. u 2017. godini iznosili 3.862.272,00 kuna. Temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za redovno djelovanje profesionalnih vatrogasnih postrojbi za 2017. godinu, planirani prihod po toj osnovi iznosio je 2.810.729,00 kuna (koji je u skladu s tom odlukom), dok je ostvareni prihod po toj osnovi iznosio 2.797,266 kuna, što čini 72,43 % ukupno ostvarenog prihoda. Uvidom, pak, u "Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima za 2018. godinu" (str. 95-109) utvrđeno je da je ukupni prihod tuženice iznosio 3.920.314,00 kuna, pri čemu je prihod iz nadležnog proračuna za financiranje rashoda poslovanja iznosio 3.058.940,00 kuna, što čini 78,03% ostvarenog prihoda. Iz plana proračuna 2019. godine (str. 66-69), slijedi da ukupni planirani prihod tuženice u toj godini 3.935.872,00 kuna, s time da je planirani prihod po osnovi decentraliziranih funkcija 3.128.544,00 kuna, što čini 79,41% ukupno planiranog prihoda. Iz navedenog slijedi da je pretežiti dio prihoda Javne vatrogasne postrojbe grada Virovitice, prihod koji svoje izvorište ima u Državnom proračunu (sredstva izravnanja – koja grad V. ostvaruje po osnovi pomoći za decentraliziranu funkciju vatrogastva).

23. Iako je to tvrdila, tužena Javna vatrogasna postrojba grada Virovitice nije tijekom postupka dokazala da se u cijelosti financira sredstvima osnivača - jedinice lokalne samouprave, tj. G. V.. Naime, iz financijskih planova i ostalih izvještaja i dokumenata o prihodima i rashodima poslovanja, koje je dostavila u spis, a koji se odnose na utuženi vremenski period, proizlazi da velik (pretežit) izvor prihoda tuženice čine upravo sredstva osigurana u Državnom proračunu koji grad V. ostvaruje po osnovi pomoći izravnanja za decentraliziranu funkciju vatrogastva.

24. U skladu sa izloženim, a obzirom da do decentralizacije potrebnih financijskih sredstava za redovno financiranje vatrogasne djelatnosti nije došlo, zbog čega Vlada Republike Hrvatske svake godine donosi Odluku o minimalnim financijskim standardima za redovno djelovanje profesionalnih vatrogasnih postrojbi i temeljem te odluke doznačuje sredstva jedinicama lokalne samouprave koje su njezini osnivači, sud nalazi da nije povrijeđeno načelo reprezentativnosti pregovaranja. Naime, Zakonom o reprezentativnosti (odredba članka 13.) i ranijim Zakonom o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje (odredba članka 7.), ovlašteni pregovarački odbori poslodavca za kolektivno pregovaranje moraju biti imenovani od strane Vlade Republike Hrvatske (ukoliko se sredstva za plaće i druga materijalna prava osiguravaju u Državnom proračunu), odnosno od tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ako se ta sredstva osiguravaju u proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema posebnom propisu. Javne vatrogasne postrojbe, a time i tužena Javna vatrogasna postrojba G.V., nije financirana isključivo sredstvima svoga osnivača, već, nesporno i sredstvima Državnog proračuna koje grad V. ostvaruje po osnovi pomoći izravnanja za decentraliziranu funkciju vatrogastva temeljem Odluka o minimalnim financijskim standardima za redovno djelovanje profesionalnih vatrogasnih postrojbi, zbog čega se, a obzirom da su sredstva za te namjene osigurana u Državnom proračunu, Vlada Republike Hrvatske mogla obvezati da će se odredbe Kolektivnog ugovora u pogledu plaća i drugih materijalnih prava primjenjivati i na profesionalne vatrogasce.

25. Odlukama Vlade Republike Hrvatske o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u pojedinim godinama, definirana je mogućnost ostvarivanja dodatnog financiranja djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi iz Državnog proračuna, dakle, da se u jedinicama lokalne uprave i samouprave mogu ostvariti dodatna proračunska sredstva sa pozicije pomoći izravnanja, kako bi se ostvarile pretpostavke za isplatu plaća profesionalnih vatrogasaca prema odredbama Kolektivnog ugovora. Dakle, s obzirom da je Odlukama o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javne vatrogasne postrojbe bio propisan minimalni financijski standard na razini prava u Državnom proračunu, te na razini prava utvrđenim Kolektivnim ugovorom, na tužitelja je kao profesionalnog vatrogasca u pogledu plaće trebalo primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora. Potrebna materijalna sredstva bio je dužan planirati i osigurati poslodavac, odnosno osnivač. Unošenje odredbe u Kolektivni ugovor da se odredbe o plaći primjenjuju i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u Državnom proračunu, određivanjem minimalnih financijskih standarda za financiranje vatrogasne djelatnosti radi zadržavanja prava utvrđenih kolektivnim ugovorom, nastavljanjem financiranja profesionalne djelatnosti vatrogastva iz Državnog proračuna, kao i propisivanjem da se javnoj vatrogasnoj postrojbi, odnosno osnivaču, dostave dodatna nedostajuća sredstva iz Državnog proračuna, proizlazi namjera Vlade Republike Hrvatske kao potpisnika kolektivnog ugovora da se zbog promjena u organiziranju profesionalne vatrogasne djelatnosti, profesionalni vatrogasci ne stave u nepovoljniji položaj od onoga kojega su imali dok su bili pri Ministarstvu unutarnjih poslova i u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale javne djelatnosti.

26. U svakom slučaju, obzirom na izloženi način financiranja javnih vatrogasnih postrojbi, a time i tužene Javne vatrogasne postrojbe Grada Virovitice, sud nalazi da je G.V. kao njezin osnivač, mogao sklopiti poseban kolektivni ugovor kojim bi se uredile plaće i druga materijalna prava zaposlenika tuženice. Tuženica, međutim, nije tvrdila niti dokazala da je takav (poseban) kolektivni ugovor, kojim bi se uredile plaće i druga materijalna prava njezinih zaposlenika, sklopljen. Naprotiv, spisu prileži samo Odluka od 28. siječnja 2014. kojom je gradonačelnik G.V., pozivom na odredbu članka 39. Statuta G.V. utvrdio visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe G.V. za 2014. godinu u smanjenom iznosu od 5% od iznosa osnovice za 2013. godinu, što je imalo za posljedicu smanjenje plaće zaposlenicima tuženice.

27. Osim što prema prihvaćenoj sudskoj praksi poslodavac nema ovlasti jednostranom odlukom smanjiti plaću jer se odredbe ugovora o radu mogu promijeniti samo suglasnom voljom stranaka, i novim Zakonom o vatrogastvu ("Narodne novine" broj 125/2019.) koji je u primjeni i za dio utuženog perioda (siječanj 2020. do prosinca 2021.), tj. odredbom članka 76. stavka 1., 5. i 6. jasno je određeno: "1. Plaću profesionalnog vatrogasca čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta uvećanog za dodatke iz stavka 4. ovog članka, i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža; stavak 5. Osnovica za izračun plaće profesionalnih vatrogasaca utvrđuje se Kolektivnim ugovorom sklopljenim s jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave; stavak 6. Ako se Kolektivnim ugovorom ne utvrdi osnovica iz stavka 5. ovoga članka, primjenjuje se osnovica za izračun plaće Državnih službenika i namještenika."

28. Predmetna odredba je bila nužna kako bi se na jedinstven način utvrdili kriteriji za raspodjelu financijskih sredstava koja se osiguravaju kao pomoć iz Državnog proračuna jedinicama lokalne samouprave koji su osnivači javnih vatrogasnih postrojbi kroz minimalne financijske standarde za decentralizirano financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi.

29. Prema tomu, obzirom da je tijekom postupka nesporno da poseban kolektivni ugovor nije sklopljen s G.V. kojim bi se uredile plaće i druga materijalna prava tužitelja i drugih zaposlenika tuženice, u periodu nakon 1. siječnja 2020., sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, pri obračunu plaće tužitelja, kao profesionalnog vatrogasca, imala se primijeniti osnovica za izračun plaće državnih službenika i namještenika.

30. Slijedom navedenog, sud nalazi da se u pogledu plaća i drugih materijalnih prava tužitelja primjenjuju odredbe članka 128., odnosno 108. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i da tužitelju pripada pravo na osnovicu plaće koju u ovom postupku potražuje, a koja su prava vatrogasci i imali u vrijeme kada su bili u sastavu MUP-a, te nema osnove da se uslijed organizacijskih promjena reduciraju njihova prava, na što svojoj odluci U-III-65217/2009 ukazuje i Ustavni sud Republike Hrvatske. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za knjigovodstvo i financije Dajane Vuković, dipl.oec. (285-308) utvrđeno je da ukupno izračunata razlika plaće iznosi 8.789,93 EUR / 66.227,76 kuna bruto, taksativno po mjesecima, na koji matematički izračun stranke nisu imale prigovora, zbog čega je presuđeno kao u izreci (točka I.).

31. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužitelju je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 114/22- dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće, tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec.

32.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

32.2. Obzirom da je tužitelj u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjev uspio u cijelosti u parnici (100%), sud utvrđuje da je tuženica tužitelju temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP- a dužna u cijelosti nadoknaditi parnične troškove.

32.3. Obzirom na vrijednost predmeta spora (8.789,93 eura / 66.227,76 kuna) i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa), tužitelju pripada trošak za sastavljanje tužbe 100 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 21. rujna 2022. i 12. travnja 2023. 100 bodova (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) te za sastavljanje podnesaka od 19. kolovoza 2022., 6. rujna 2022., 24. siječnja 2023. i 2. ožujka 2023. - 100 bodova (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr.9. toč.3. Tarife) te za sastav podneska od 23. veljače 2023. – 25 bodova (Tbr.8. toč.3. Tarife) što ukupno iznosi 775 bodova pomnoženo s 1,99 EUR/15,00 kuna, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife) daje iznos od 1.542,25 EUR / 11.620,08 kuna.

32.4. Iako je za sastav podnesaka od 23. veljače 2023. (str. 283-284) tužitelj potraživao punu nagradu, sud nalazi da mu ista ne pripada, obzirom da se ne radi o vrsti obrazloženog podneska za koji mu, sukladno Tbr.8. toč.1. Tarife, pripada puna nagrada. Prema odredbi Tbr.8. toč.1. Tarife, puna nagrada predviđena je za određene vrste obrazloženih podnesaka, tj. za odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i obrazložene podneske u kojima se odgovara na navode prigovora, odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku. Obzirom na sadržaj gore navedenog podneska tužitelja, sud nalazi da se ne radi o vrsti obrazloženog podneska za koji mu pripada puna nagrada - već podnesku za koji mu pripada nagrada propisana odredbom Tbr.8. toč.3. Tarife za ostale podneske. Osim toga, tužitelju je, sukladno navodima iz točke 32.3. Obrazloženja već priznata naknada za sastav četiri obrazložena podneska tijekom ovog prvostupanjskog postupka.

32.5. Pored navedenog iznosa, tužitelju pripada i trošak obavljenog vještačenja u visini od 331,80 eura/2.499,95 kuna, obzirom da je predmetni trošak bio potreban, budući je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, a sud ne raspolaže sa stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje te činjenice

.

32.6. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. listopada 2022. (str. 228) kojim obavještava sud da je u ovom predmetu uplaćen predujam za provedbu financijskog vještačenja. Naime, radi se o nepotrebnom trošku, obzirom da su uplate predujma na račun suda vidljive sudu kroz sustav e-Spis u istom trenutku kada su izvršene, a isti je učinak mogao biti postignut i samom dostavom priznanice (bez sastavljanja posebnog podneska).

32.7. Slijedom navedenog, tužitelju pripada ukupni trošak postupka u iznosu od 1.874,05 EUR/14.120,03 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

33. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 17. svibnja 2023.

Sutkinja

Ljubica Kovač Katalinić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik K.S., V.,

2. Odvjetnik Ž.P., V.

3. uprava V.- nakon pravomoćnosti