REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8254/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š EN J E

I

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika Marina Matulje, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), kojeg brani M. T. odvjetnica u O. rješavajući o molbi za povrat u prijašnje stanje i odlučujući o žalbi okrivljenika M. M., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: 81. Pp P-2238/2020, od 19. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e:

Molba za povrat u prijašnje stanje okrivljenika M. M., podnijeta u predmetu Općinskog suda u Rijeci, broj: 81. Pp P-2238/2020, kao nedopuštena se odbacuje.

p r e s u d i o  j e:

I) U povodu žalbe okrivljenika M. M., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci presude, iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), izriče novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset) eura / 9.945,54 kuna (devettisućadevetstočetrdesetpet kuna i pedesetčetiri lipe)[1] , koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II) Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M. M. i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III) Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik M. M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura / 225,00 (dvijestodvadesetpet) kuna, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

U odnosu na molbu za povrat u prijašnje stanje:

1. Molba nije dopuštena.

2. Okrivljenik je u gore naznačenom predmetu podnio molbu za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta glavne rasprave, održanog dana 16. travnja 2021. godine, jer da nije osobno primio poziv za navedeno ročište, već mu je isti stavljen na oglasnu ploču suda, tako da nije znao za održavanje ročišta.

3. Odredbom članka 124. Prekršajnog zakona propisano je:

„Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv presude sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe, ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje te ako istodobno s molbom podnese i žalbu.“

Iz navedenog slijedi da zbog propuštanja ročišta u prekršajnom postupku nije dozvoljena molbu za povrat u prijašnje.

4. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U odnosu na žalbu na presudu:

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik M. M. i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, koju je dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, te ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, u koju se uračunava mjera opreza zabrane upravljanja motornim vozilom prema Naredbi broj: xxxxx od 24. srpnja 2020. Istom presudom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu po braniteljici, zbog bitne povrede pravila postupka, jer da je protivno zakonu održana glavna rasprava bez nazočnosti okrivljenika, budući je isti na ročište pozvan putem oglasne ploče suda, te nije znao za održavanje ročišta, uslijed čega da je činjenično stanje u predmetu pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Žalitelj također prigovara izrečenim sankcijama koje da su previsoko odmjerene, budući je slabih materijalnih prilika, a mogućnost upravljanja vozilom mu je neophodna zbog posla koji obavlja.

Podnositelj žalbe predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati i ukine prvostupanjska presuda, te predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, ali kako je u međuvremenu do donošenja ove odluke, došlo do izmjene propisa (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Narodne novine broj: 114/2022), te je na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti, u povodu žalbe okrivljenika, odmjeriti kaznu imajući u vidu sada propisani minimum novčane kazne za prekršaj za koji se tereti okrivljenika (1320,00 eura).

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu navoda žalbe, ovaj Sud nalazi da je neosnovan žalbeni prigovor okrivljenika u odnosu na zakonitost provedenog postupka, budući je okrivljenik, kao što obrazlaže prvostupanjski sud i proizlazi iz stanja spisa predmeta, pozivao okrivljenika na ročišta glavne rasprave za dane 1. prosinca 2020. i 19. veljače 2021. godine, za koje pozive je obaviješten, ali iste nije podigao, iako je već obaviješću od 24. srpnja 2020. (str. 4. spisa), upozoren na posljedice nemogućnosti uručenja poziva i neodazivanja na poziv suda upućen na adresu prebivališta, te se na uredno uručen poziv za dan 21. siječnja 2020. nije odazvao niti ispričao svoj nedolazak.

Prvostupanjski je sud osnovano ocijenio da su se stekli uvjeti za isticanje poziva na oglasnu ploču suda, a i da nazočnost okrivljenika, obzirom na predložene materijalne dokaze, nije nužna za donošenje odluke u predmetu.

7. Imajući dakle u vidu materijalne dokaze, i to prvenstveno Izvješće o ispitivanju br. xxxx za Drager ARLA-0399, kojim je izmjerena kod okrivljenika koncentracija alkohola 1,83 g/kg, prvostupanjski je sud imao dovoljno osnove za donošenje pobijane presude, a i odluku o sankcijama.

Stoga je neosnovana žalba i u odnosu na činjenično utvrđenje.

8. Ispitujući u smislu navoda žalbe odluku o sankcijama vijeće ovog Suda je utvrdilo da je izrečena novčana kazna razmjerne težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te odgovarajuće obrazložene razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik je upravljajući motornim vozilom u prometu pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,83 g /kg, počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja i ugrožavao ostale sudionike u prometu i imovinu, stoga nema uvjeta za daljnje ublažavanje novčanih kazni, osim po službenoj dužnosti, kao što je ranije obrazloženo. Prvostupanjski je sud već u dovoljnoj mjeri cijenio olakšavajuće okolnosti koje se iznose u žalbi, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji je mišljenja da će se upravo ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik kloniti počinjenja prometnih prekršaja.

9. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio, da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca nije prestroga. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će u navedenom trajanju preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

10. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom žalbe. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura / 100,00 kuna do 663,61 euro / 5.000,00 kuna, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka u izrečenom iznosu po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

11. Zbog izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci presude.

U Zagrebu, 17. svibnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 (pet) otpravka za: spis i okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.