Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 12 Gž-1329/2022-2

U  I M E  R E P U B L K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća, Dubravke Bosilj kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dijane Hofer, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. OIB: ... iz S., zastupan po punomoćniku M. P. odvjetniku iz S., protiv tuženika P. M. OIB: ... iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i dr. iz V., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-192/2020 od 13. lipnja 2022., u sjednici vijeća dana 17. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija a djelomično usvaja žalba tuženika i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-192/2020 od 13. lipnja 2022. se:

-potvrđuje u toč. I. izreke za iznos od 15.500,00 kn[1] / 2.057,20 EUR (slovima: petnaest tisućapetsto kuna/ dvijetisućepedesetsedam eura i dvadeset centi) i suđenom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, u toč. II izreke, u toč. III izreke za iznos od 5.500,00 kn/ 729,98 EUR ( slovima: pettisućapetsto kuna/ sedamstodvadesetdevet eura i devedesetosam centi) i na ovaj iznos suđenom zakonskom zateznom kamatom na pojedine u toj točci dosuđene iznose,

-preinačuje u toč. I izreke tako da se tužitelj odbija sa tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa od 4.500,00 kn/ 597,25 EUR (slovima: četiritisućepetsto kuna /petstodevedesetsedam eura i dvdesetpet centi) i zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos, u toč. III izreke tako da se tužitelj odbija sa zahtjevom za isplatu iznosa od 800,00 kn/106,17 EUR (slovima: osamsto kuna/ stošest eura i sedamnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 24. listopada 2012. do isplate,

-ukida u toč I izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom naknade na ime neimovinske štete u iznosu od 45.000,00 kn/5.972,52 EUR (slovima: četrdesetpettisuća kuna/pettisućadevetstosedamdesetdva eura i pedesetdva centa), ukida u toč. III izreke u odbijenom dijelu za više tražene zatezne kamate, kao i u cijelosti u toč. IV izreke, bez vraćanja na ponovno odlučivanje,

-preinačuje u odluci o troškovima postupka u toč. V izreke tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S. K. na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 20.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. veljače 2012.g., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate, i to za razdoblje od 24. veljače 2012.g. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište na način da se eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo na ime potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 45.000,00 kuna (četrdeset i pet tisuća kuna), tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S. K. na ime imovinske štete s osnova troškova prijevoza radi liječenja iznos od 1.000,00 kuna ( tisuću kuna ), sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. lipnja 2019., kao dana presuđenja, pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S. K. na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 6.300,00 kuna (šest tisuća i tristo kuna ) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče kako slijedi:

- na iznos od 1.600,00 kn od dana 1. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 250,00 kn od dana 8. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.300,00 kn od dana 12. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 350,00 kn od dana 27. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn od dana 8. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 800,00 kn od dana 24. listopada 2012. pa do isplate,

po stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište na način da se eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 31. 8. 2010 do 1. 9. 2010. na iznos od 1.600,00 kn, 7. 10. 2011. do 8. 10. 2011. na iznos od 250,00 kn, 11. 10. 2011. do 12. 10. 2011. na iznos od 1.300,00 kn, 26. 10. 2011. do 27. 10. 2011. na iznos od 350,00 kn, 7. 12. 2011. do 8. 12. 2011. na iznos od 2.000,00 kn, 23. 10. 2012. do 24. 10. 2012. na iznos od 800,00 kn tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatraženo da se naloži tuženiku P. M. da u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći isplati tužitelju S. K. iznos od 17.920,00 kuna ( sedamnaest tisuća devet stotina dvadeset kuna ), zajedno s zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

V Nalaže se tuženiku P. M. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju S. K. na ime parničnog troška iznos od 4.489,22 kune zajedno s zateznim kamatama koje teku od dana 10. lipnja 2022.g., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Navedenu presudu pravovremeno podnijetom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08

– odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova tuženiku uključujući i trošak žalbenog postupka ili podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana a djelomično neosnovana

5. Predmet ovog spora jeste zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i imovinsku štetu zbog potrebe tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i putnih troškova povezanih sa liječenjem, a sve iz razloga što je tužitelju dana 31. kolovoza 2010. po provedenoj pretrazi MR mozga kod tuženika postavljena pogrešna dijagnoza zbog čega je sve do pravilno postavljene dijagnoze i ponovljene MRI pretrage selarne regije 7. prosinca 2011. u poliklinici K., kada je utvrđeno da tegobe tužitelja u vidu glavobolja uzrokuje arahnoidna cista koja je operacijski odstranjena 25. siječnja 2012. u K. u Z., Klinici za neurokirurgiju, trpio 512 dana stalnih glavobolja koje su mu onemogućavale normalan život i svakodnevne aktivnosti kao i strah za život i zdravlje.

6. Prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka tijekom kojeg je izvršio uvid u svu priležeću medicinsku dokumentaciju tužitelja, proveo dokaz saslušanjem tužitelja te vještačenja po sudskom vještaku neurokirurgu prim. doc. dr. sc. Ž. B., dr. S. B. psihijatru, prof. dr. sc K. P. radiologu i dr. Č. L. psihijatru, utvrđuje sljedeće činjenice:

-da je između stranaka nesporno da se tužitelj kod tuženika dana 31. kolovoza 2010. podvrgnuo magnetskoj rezonanci mozga, a nakon što je nekoliko dana ranije zadobio udarac nogometnom loptom u glavu poslije kojeg je počeo osjećat jake glavobolje, s time da je po zaposlenici tuženika spec. radiologu dr. med. E. B. dan nalaz magnetske rezonance mozga koji je bio uredan,

-da u navedenom nalazu nije opisano postojanje arahnoidne ciste,

-da je kod ponovljene magnetske rezonance mozga dana 7. prosinca 2011. u poliklinici Kalajžić utvrđeno postojanje arahnoidne ciste,

-da je naknadnim uvidom po drugom radiologu dana 22. listopada 2012. u MR snimku sačinjenu kod tuženika 31. kolovoza 2010. na istoj također utvrđeno postojanje arahnoidne ciste,

-da se tužitelj ne znajući uzrok glavobolja i nakon provedene pretrage kod tuženika 31. kolovoza 2010. nastavio medicinski obrađivati radi utvrđivanja uzroka glavobolja,

-da je tijekom ovog postupka nalazom vještaka prof. dr. sc. K. P. radiologu utvrđeno da je i na MR snimci učinjenoj kod tužitelja 31. kolovoza 2010. bilo vidljivo postojanje arahnoidne ciste što u nalazu nije navedeno,

-da je upravo cista bila uzrok glavoboljama pa bi rana pravilna dijagnoza isključila potrebu drugih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka, a i operacijsko liječenje bi uslijedilo ranije čime bi i glavobolje prestale ranije.

Zaključak je suda da je tuženi odgovoran za pretrpljenu štetu tužitelju koju je trpio glavoboljama i strahom do uspostavljanja pravilne dijagnoze i operativnog zahvata jer zaposlenici tuženika nisu čitajući nalaz MR mozga od 31. kolovoza 2010. utvrdili dijagnozu postojanja ciste koja je uzrokovala glavobolje kod tuženika, čime da je došlo do liječničke pogreške zaposlenika tuženika pa postoji uzročno posljedična veza između pogrešno očitanog nalaza MR mozga od 31. kolovoza 2010. te glavobolja i straha tužitelja do utvrđivanja stvarnog uzroka tegoba.

Vještačenjima provedenim u postupku utvrđeno je da glavobolje koje je trpio tužitelj u vremenu od učinjene pretrage MR mozga provedene kod tuženika do operacije nisu bile neprekidne i nisu bile istog intenziteta pa ih vještak prim.doc.dr.sc. Ž. B. integralno procjenjuje (u različitim vremenskim periodima i različitog intenziteta) u trajanju od 3 dana jakog intenziteta, srednje jakog 10 dana i lakog intenziteta 2 mjeseca, time da navedene glavobolje nisu dovele do smanjenja životne aktivnosti tužitelja, niti je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć (osim kratkotrajno nakon operacije), vještak psihijatar dr. S. B. utvrđuje da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja 24. kolovoza 2010. pretrpio primarni strah u trajanju od 20 sekundi, nakon čega je trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, strah srednjeg intenziteta 10 dana te daljnji strah slabog intenziteta u trajanju od 8-10 tjedana, s time da strah nije ostavio trajne posljedice. Stresovi vezani za glavobolje su uznemiravali tužitelja utjecali na kvalitetu života uz osjećaj patnje, straha, zabrinutosti, što je kod tužitelja izazvalo povredu duševnog integriteta osobnosti u lakom stupnju privremenog karaktera u omjeru 5-10%, na isti način i vještak dr. Č. L. ocjenjuje pretrpljeni strah i posljedice istog kod tužitelja.

U nastavku postupka nakon ukidnog rješenja ovog suda provedeno je vještačenje i po spec. radiologu prof.dr.sc. K. P.. Iz dostavljenog nalaza nedvojbeno proizlazi da je i na MR snimci mozga sačinjenoj 31. kolovoza 2010. kod tuženika vidljiva arahnoidna cista A-P promjera 23 mm, laterolateralnog 19 mm a kraniokaudalnog promjera 13 mm, te da do sačinjene snimke MR mozga na dan 7. prosinca 2011. nije došlo do značajnije promjene, pa je i 2010. nakon MR mozga sačinjenog kod tuženika postojala indikacija za operativni zahvat, time da navedeno potvrđuje i vještak dr. Ž. B. u svom usmenom nalazu na ročištu 2. svibnja 2022., čime je utvrđena odgovornost tužene koja se očituje u pogrešno/nepotpuno očitanoj MR snimci glave tužitelja učinjene po tuženoj dana 31. kolovoza 2010., radi čega je tužitelj trpio povremeni strah kako vještaci procjenjuju u razdoblju od 8 - 10 tjedana u blagom intenzitetu u različitim vremenima ne znajući uzrok povremenih bolova pri okretima glave i prisilnom držanju glave usprkos daljnjim pretragama i alternativnim metodama liječenja kojima se podvrgao, kao i fizičke bolove u vidu povremenih glavobolja u trajanju od 3 dana jakog intenziteta, srednje jakog 10 dana i lakog intenziteta 2 mjeseca, time da tužitelju nije bila potrebna tuđa njega i pomoći.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru vještačkim nalazima kao vjerodostojnim, argumentiranim, sačinjenim po pravilima struke i iskazu tužitelja vodeći računa o tako utvrđenoj jačini i trajanju povredom izazvanih fizički i duševnih bolova i straha kao i uvažavajući sve ostale relevantne okolnosti (brojnost pregleda, posjete liječnicima, tužiteljevu osobnost, otežano obavljanje poslova uslijed glavobolja) tužitelju dosudio kao pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete 20.000,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/11 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO).

Primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO i čl. 223. ZPP-a sud je tužitelju dosudio iznos od 1.000,00 kn u paušalnom iznosu na ime troškova prijevoza radi liječenja alternativnom metodom, pregleda obavljenog 11. listopada 2011. u Zagrebu, obzirom da isti živi u Solinu, kao i daljnji iznos od ukupno 6.300,00 kn na ime plaćanja troškova liječenja zbog obavljenih liječničkih pregleda radi utvrđivanja uzroka glavobolje za koje preglede su i dostavljeni računi tijekom postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog priznatog troška do isplate, dok je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev na ime zatražene imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege.

Sud prvog stupnja istovremeno odbija tužitelja sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 45.000,00 kn (toč. I izreke), toč. III izreke tužitelj je odbijen djelomično sa zatraženim tijekom zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu, kao što je odbijen i sa zahtjevom za naknadu imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege u cijelosti tj. sa zatraženim iznosom od 17.920,00 kn.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu tuženik žalbom osnovano ističe počinjenje bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP- a, obzirom da je sud doista u odbijajućem dijelu toč. I izreke kojim je odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu iznosa od 45.000,00 kn na ime neimovinske štete, u odbijajućem dijelu toč. III. izreke po osnovi tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose troškova liječenja kao i u toč. IV kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi potrebe tuđe pomoći i njege, odlučivao o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno presuđeno presudom u ovom sporu posl. br. Pn-332/2017 od 19. lipnja 2019., obzirom da na prethodno navedene odbijajuće dijelove presude posl. br. Pn- 332/2017 nije bilo žalbe to su isti postali i pravomoćni, zbog čega je valjalo usvojiti žalbu tuženika i u tom dijelu osnovom čl. 369. st. 5. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu (bez vraćanja na ponovni postupak).

8. Točna je i žalbena tvrdnja, da su nalazi kako prvobitno angažiranog vještaka dr. S. B. psihijatra kao i naknadni nalaz vještaka dr. Č. L. psihijatara djelomice protivni samim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu obzirom da obojica vještaka pretrpljeni strah kod tužitelja vještače od dana kada je tužitelj pri nogometu zadobio udarac u zadnji dio glave što je bilo 18.kolovoza 2010.

9. Iz provedenog dokaznog postupka razvidno je da se tužitelj svojoj liječnici javlja 24. kolovoza 2010. kada se i bilježi da je prije par dana zadobio udarac u glavu loptom, a tužitelj kao štetni događaj iz kojeg potražuje naknadu štete u ovom postupku naznačuje pogrešno očitan nalaz MR mozga sačinjen 31. kolovoza 2010. kod tuženika, to primarni strah u trenutku ozljeđivanja (18. kolovoza 2010.), sekundarni strah jakog intenziteta iduća 4 dana, te srednjeg intenziteta sljedećih 10 dana kako to navode vještaci nisu posljedica štetnog događaja iz kojeg tužitelj traži naknadu štete, nisu u vezi sa činjeničnim navodima tužbe, niti s osnovom tužbenog zahtjeva.

10. Kako je pogrešno očitani nalaz MR glave od 31. kolovoza 2010. to se za naknadu štete zbog pretrpljenog povremenog straha koji se očituje u nepoznavanju uzroka povremenih fizičkih bolova u vidu glavobolja po tužitelju, relevantnog za ovaj spor može uzeti jedino strah koji se kod tužitelja javlja od dana pogrešnog očitanja MR nalaza kojeg vještaci procjenjuju sa 8 - 10 tjedana u različitim vremenskim intervalima u blagom intenzitetu, čime da je došlo i do privremene povrede duševnog integriteta tužitelja u lakom stupnju između 5-10%.

11. Tuženik žalbom pobija i visinu dosuđene naknade štete tvrdeći da je dosuđenim iznosom na ime naknade štete pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Imajući u vidu prethodno navedene nalaze vještačenja provedenih tijekom postupka iz kojih proizlazi da je tužitelj strah trpio u utuženom razdoblju od oko 2,5 mjeseca u blagom intenzitetu ne znajući iz kojeg razloga se pojavljuju glavobolje, tužitelju je uvažavajući Orijentacijske kriterije i iznose Vrhovnog suda za utvrđivanje visine naknade za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu koji su izmijenjeni 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na sjednici građanskog odjela pod brojem Su-IV-47/2020-5 a isti se primjenjuju na sve postupke u tijeku, valjalo s osnove pretrpljenog straha dosuditi iznos od 6.000,00 kn.

Što se tiče trpljenja fizičkih bolova tužitelja, iz cjelokupnog spisa predmeta, nalaza vještaka koji navode da je tužitelj iste trpio u lakom intenzitetu, time da i iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelja proizlazi da su bolovi bili povremeni kod određenih položaja glave ili naglog okreta glavom, što potvrđuje i medicinska dokumentacija, iz koje proizlazi da nakon bolova koji se javljaju par mjeseci u razdoblju odmah nakon udarca loptom u zatiljni dio glave bolovi se javljaju ponovno tek od srpnja 2011., tužitelju valja dosuditi 4.000,00 kn, dok mu za smanjenje životnih aktivnosti zbog duševnih bolova što obuhvaća ograničenja u životnim aktivnostima tužitelja koje bi on ostvarivao i obavljanje uobičajenih aktivnosti uz povećane napore koji su po vještacima utvrđeni privremenog karaktera u lakom stupnju u omjeru između 5-10% pri čemu valja imati u vidu da je tužitelj profesor borilački vještina na K. f. a u obavljanju kojeg posla nužno dolazi do prisilnog držanja glave, okreta i trzaja iste time da iz njegova iskaza proizlazi da su praktični dio nastave umjesto njega u utuženom razdoblju obavljali asistenti, osnovan iznos naknade štete tužitelju je 5.500,00 kn.

12. Neosnovana je žalbena tvrdnja tuženika da tužitelj nije dokazao uzročno – posljedičnu vezu između tegoba (glavobolja, straha, nemogućnosti obavljanja pojedinih radnji iz svoje profesionalne djelatnosti- praktičnog podučavanja studenata borilačkim vještinama) i pružene usluge tuženika obzirom da je tijekom postupka nalazima vještaka jasno dokazano da nalaz MR mozga učinjen kod tuženika nije pravilno očitan te da je već u trenutku sačinjena istog postojala potreba operativnog zahvata koja je učinjena tek po proteku gotovo godinu i po dana nakon što je postavljena pravilna dijagnoza, nakon čega su glavobolje kod tužitelja prestale.

Obzirom na navedeno osnovan iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja, koja je posljedica pogrešno očitane MR snimke mozga tužitelja po tuženiku dana 31. kolovoza 2010., koji valja tužitelju dosuditi jeste 15.500,00 kn.

13. U odnosu na dosuđenu imovinsku štetu koja se odnosi na plaćene pretrage u utuženom razdoblju nakon sačinjenog MR mozga kod tuženika, osnovano su tužitelju priznati iznosi plaćeni radi utvrđivanja razloga glavobolja i pokušaja liječenja iste neadekvatnim/alternativnim metodama, koje troškove tužitelj i dokazuje priloženim računima, osim troška očitanja ranijeg nalaza u iznosu od 800,00 kn plaćenog poliklinici K. po računu od 23. listopada 2012. koji je tužitelj tražio " radi sudskog postupka" nakon što je već kod navedene poliklinike sačinjenog MR glave utvrđeno postojanje arahnoidne ciste. Prednje iz razloga jer je tek u ovom postupku po vještaku prof. dr. sc. K. P. radiologu utvrđeno da je postojanje iste bilo vidljivo i na snimci MR mozga od 31. kolovoza 2010. sačinjenoj kod tuženika, te da nije došlo do značajnih promjena stanja tužitelja u razdoblju od prvobitno načinjene MR snimke mozga do ponovljene pretrage magnetskom rezonancom 7. prosinca 2011., čime je i utvrđeno da je operacija bila potrebna već u kolovozu 2010. Iako su pojedini pregledi doista mogli biti obavljeni putem uputnica HZZO-a, opće je poznato da se na specijalističke preglede čeka duži period, pa imajući u vidu strah tužitelja zbog nepoznatih razloga povremenih bolova glave što ga je ograničavalo u svakodnevnom životu kao i u profesionalnom radu, to je sud osnovano dosudio troškove pregleda kao i liječenja glavobolje alternativnim metodama obzirom da ni jedan drugi medicinski nalaz nije ukazivao na razloge pojavljivanja glavobolja kod pokreta glavom.

14. Obzirom da je tužitelj u sporu glede dokazivanja osnove pretrpljene neimovinske štete uspio u cijelosti, dok je u pogledu imovinske štete uspio u pogledu troškova liječenja ali ne i u pogledu tvrdnji da bi bila osnovana naknada imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege, to je uspjeh tužitelja glede osnova tužbenog zahtjeva 80%, a tuženika 20%, dok je glede visine zahtjeva uspjeh tužitelja 22% a tuženika 78%, to je osnovano da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

15. Imajući u vidu sve prednje navedeno valjalo je djelomično odbiti žalbu tužene i potvrditi pobijanu presudu osnovom čl. 368. st. 1 ZPP-a za dosuđeni iznos od 15.500,00 kn / 2.057,20 EUR na ime naknade neimovinske štete kao i za dosuđeni iznos imovinske štete u visini od 5.500,00 kn/ 729,98 EUR, djelomično usvojiti žalbu tužene i preinačiti prvostupanjsku presudu temeljem čl. 373. st. 3 ZPP- a i tužitelja odbiti sa zatraženom naknadom neimovinske štete u visini od 4.500,00 kn te imovinske štete u visini od 800,00 kn kao i zateznom kamatom na ove iznose, a djelomično ukinuti pobijanu presudu u dijelu o kojem je već pravomoćno presuđeno osnovom čl. 369.st. 5. ZPP- a, a shodno navedenom preinačiti i odluku o troškovima postupka.

U Varaždinu 17. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.