Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-921/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski poslovni centar - Stambeno poslovno gospodarstvo d.o.o., Z., . OIB: …., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Z.P., odvjetnici u Z.,, protiv tuženice Z.N. iz Z., OIB: …., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1638/2021-7 od 14. lipnja 2022., dana 17. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog poslovnog centra - Stambeno poslovno gospodarstvo d.o.o., i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1638/2021-7 od 14. lipnja 2022., u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rešenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S.Š.K. iz Z., poslovni broj Ovrv- 116/2020 od 21. siječnja 2021. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 434,00 kn sa zateznim kamatama koje teku: - na iznos od 217,00 kn od 25.09.2017. do isplate, - na iznos od 217,00 kn od 25.10.2017. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S.Š.K. iz Z., poslovni broj Ovrv-116/2020 od 21. siječnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 217,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 25. studenog 2019. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S.Š.K. iz Z., poslovni broj Ovrv-116/2020 od 21. siječnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 343,50 kn kao i predvidivi ovršni trošak u iznosu od 497,75 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2021. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 433,16 kn sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 8 dana.''

2. Protiv citirane presude, dijela pod točkom II. i III. izreke, žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga, posebno ističući da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, navodeći da je tuženica prilikom plaćanja pričuve kao poziv na broj navela 11-312025-200902, a koji poziv na broj se odnosi na plaćanje iznosa na ime zajedničke pričuve za veljaču 2019., a ne za studeni 2019, pojašnjavajući da plaćanje zajedničke pričuve funkcionira na način da se za svaki mjesec prilikom uplate iznosa pričuve upisuje odgovarajući poziv na broj, koji se odnosi na razdoblje za koje je potrebno platiti pričuvu, u svrhu jednostavnijeg vođenja evidencije. Navodi i da je tuženica već bila podmirila pričuvu za veljaču 2019., a na uplati od 13. prosinca 2019. nije točno naznačila na koje se razdoblje uplata odnosi, to je tužitelj s predmetnom uplatom zatvorio najstarije dugovanje. Navodi da se pogrešna primjena materijalnog prava sastoji u povredi odredbe iz čl. 171. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosnima. U nastavku osporava odluku o trošku jer da tužitelj nije potraživao predvidivi ovršni trošak u iznosu od 497,75 kuna, već samo ovršni trošak u iznosu od 343,50 kuna. Sijedom navedenog predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti, potražujući pritom trošak sastava opisane žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. u daljnjem tekstu: ZPP), a koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 107. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP predmetna presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u razmatranje navode koji spadaju u domenu tog žalbenog razloga.

6.1. Nije počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj budući da se pobijana presuda može ispitati, izreka presude ne proturječi razlozima iste, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i nisu proturječni, a niti su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 457. ZPP.

7. Ishodište ovog postupka je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave po prijedlogu tužitelja, tada ovrhovoditelja, po kojem prijedlogu je javni bilježnik S.Š.K. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 116/2020 od 21. siječnja 2021.

8. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-1638/2021-2 od 14. travnja 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-116/2020 od 21. siječnja 2021. stavljeno je izvan snage, s obzirom na to da je tuženica (tada ovršenica) protiv donesenog rješenja izjavila prigovor.

9. Predmet spora, u ovoj fazi postupka, je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime troškova zajedničke pričuve u iznosu od 217,00 kuna, a koji se trošak odnosi na stambeni prostor na adresi u Z., za studeni 2019.

10. U odnosu na sporno razdoblje, a koje je predmet ovog žalbenog postupka, pričuva za studeni 2019., tuženica je u spis predmeta dostavila potvrdu o uplati. Iz potvrde o uplati proizlazi da je tuženica 13. prosinca 2019. u korist tužitelja izvršila uplatu iznosa od 217,00 kn. Pod stavkom ''opis plaćanja'' naznačeno je ''zajednička pričuva za 11/2019''. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je utvrdio da je prilikom plaćanja navedenog iznosa u korist tužitelja tuženica točno i jasno naznačila koju konkretnu obvezu podmiruje. Iako tužitelj u žalbi navodi, a i tijekom prvostupanjskog postupka, da se tuženica pozvala na pogrešan poziv na broj, odnosno da se naznačeni poziv na broj odnosi na račun za veljaču 2019. koji je već podmiren, činjenica je, a kako je to već navedeno, da je tuženica prilikom uplate naznačila koju mjesečnu obvezu podmiruje. Naime, o redoslijedu namirenja više svojih istorodnih obveza prema istom vjerovniku može odlučiti isključivo dužnik prilikom namirenja. Uslijed toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) o uračunavanju ispunjenja.

11. Naime, istom odredbom određeno je da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. S obzirom na to da je tuženica dostavila potvrdu o uplati od 13. prosinca 2019., te da je pod stavkom "opis plaćanja" naznačeno ''zajednička pričuva za 11/2019'', to se primjenjuje predmetna zakonska odredba budući da je dužnica (ovdje tuženica) prilikom ispunjenja odredila kojim će se redom vršiti uračunavanje odnosno koju od više obveza ispunjava. Žalbeni navodi da je tuženica tada navela poziv na broj 11- 312025-200902 koji se odnosi na račun za veljaču 2019. ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu pod toč. II. izreke tim više što je u to vrijeme tuženica već bila podmirila račun za pričuvu iz veljače 2019. pa je tužitelj uplaćeni iznos trebao knjižiti na način da zatvori dugovanje koje je odredila tuženica tj. dugovanje za 11 mjesec 2019.

11.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S.Š.K. iz Z., poslovni broj Ovrv-116/2020 od 21. siječnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 217,00 kn, koji se odnosi na troškove zajedničke pričuve za studeni 2019., zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 25. studenog 2019. do isplate te u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

12. U ovoj fazi postupka sporno je i to da li je prvostupanjski sud odluku o trošku donio pravilnom primjenom odredbe 154. st. 2. ZPP kada je tužitelju priznao trošak, kako tvrdi žalitelj, u "umanjenom" iznosu.

12.1. Naime, prvostupanjski sud nije tužitelju priznao trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 34,80 kn i paušalne troškove tužitelja u iznosu od 30,00 kn, sve uvećano za 25% PDV-a, jer nije dokazao da mu je taj trošak doista i nastao, kao niti predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 497,75 kn.

12.2. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja istaknuti da iz prijedloga za ovrhu proizlazi da je tužitelj istim zatražio troškove ovršnog postupka na način da je popisao nastali trošak u iznosu od 343,50 kn, te predvidivi trošak u iznosu od 497,75 kn te mu je isti priznat navedenim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tako da suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

12.3. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak ovršnog postupka u koji je uračunat i sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kn (Tbr. 11. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22. i 126/22.) u pogledu kojeg su, dakle, neosnovani žalbeni navodi. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio kada tužitelju nije priznao trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 34,80 kn i paušalnih troškova u iznosu od 30,00 kn, sve uvećano za 25% PDV-a, jer te troškove tužitelj nije dokumentirao kao niti predvidive troškove, pa kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., broj Su-IV- 204/17), to je pravilno sud prvog stupnja platni nalog djelomično ukinuo u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka i predvidivih troškova (toč. III. izreke) i tuženici naložio, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 433,16 kn sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2022.

13. Kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tužitelja, te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi se ostvarili žalbeni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 467. st. 1. ZPP), te s obzirom da je ovaj sud vezan činjeničnim utvrđenjem prvostupanjskog suda, to je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

14. U nepobijanom dijelu, pod toč. I. i IV. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 17. svibnja 2023.

Sutkinja

Sanja Dujmović