Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-84/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. I. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. točka 5. u vezi s stavkom 1. i člankom 153. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog J. I. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 15. prosinca 2022. broj: K-12/2022, u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja optuženika F. R. odvjetnika u Z.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi J. I. za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. točka 5. u vezi sa stavkom 1. i člankom 153. stavak 1. i 2. KZ/11. za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina. U izrečenu kaznu zatvora optuženom J. I. se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 08. rujna 2021. pa nadalje.

II Žalba optuženika odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi J. I. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavak 2. točka 5. u vezi s stavkom 1. i člankom 153. stavak 1. i 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanim u izreci te presude, te na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, računajući od trenutka lišenja slobode dana 8. rujna 2021., pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22. – dalje: ZKP/08.) oštećenica je upućena u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. podmiriti iznos od 7.064,00 kn (sedam tisuća šezdeset četiri kune)/937,55 eura (devetsto trideset sedam eura i pedeset pet centi), a s naslova troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. platiti paušalnu svotu u iznosu od 3.000,00 kn (tri tisuće kuna)/398,17 eura (tristo devedeset osam eura i sedamnaest centi), dok će o visini nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice žrtve iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. sud donijeti posebnu odluku, sve u roku od 15 (petnaest) dana u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženi J. I..

2.1. Državni odvjetnik žali se u odnosu na odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi J. I. žali se po branitelju M. K., odvjetniku u V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak te po branitelju Ž. P., odvjetniku u V. i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe. Oba podneska će se razmatrati kao jedna žalba.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbe optuženikovih branitelja kao neosnovane, a odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju odvjetniku M. K. s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu državnog odvjetnika a prihvati žalbu optuženika.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu branitelja optuženika odvjetnika Ž. P., na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08. o sjednici su izviješteni optuženi J. I., branitelj optuženog odvjetnik Ž. P. kao i nadležni državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika, branitelja optuženika odvjetnika F. R. a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3 ZKP/08.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženog J. I. nije osnovana.

7. Optuženik u žalbi upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da je izreka presude proturječna sama sebi i proturječna provedenim dokazima i to iskazu oštećene M. H. te u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

7.1. Naime, optuženik ukazuje da činjenični opis izreke presude predstavlja opis spolnog odnosa bez pristanka oštećenice, a ne spolni odnos do kojeg je došlo uporabom sile ili prijetnje od strane optuženog J. I.. Međutim, u činjeničnom opisu izreke su na dostatan način opisane optuženikove radnje i radnje D. C., pa ih prvostupanjski sud (točka 25.) detaljno analizira, kao i redoslijed postupanja i zaključuje koje od tih radnji predstavlja silu i prijetnju u odnosu na oštećenicu. Dakle, u činjeničnom opisu ne izostaju radnje koje odgovaraju pravnom opisu i pravnoj kvalifikaciji terećenog kaznenog djela o čemu prvostupanjski sud iznosi dostatne razloge pa, suprotno žalbenim navodima, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., dok žalbeni navodi povezani s analizom iskaza oštećene M. H. predstavljaju žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa će se u tom okviru razmatrati. Ispitivanjem, pak, pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije ostvarena ni neka druga bitna postupovna povreda.

7.2. Nadalje, optuženik u žalbi relativizira vjerodostojnost prepoznavanja optuženika od strane oštećenice M. H. jer je oštećenica prije radnje prepoznavanja opisala optuženika kao osobu visine oko 170 cm koja ima tetovažu u predjelu podlaktice i zapešća, dok je optuženik visine 182 cm te ima sitne tetovaže na zapešću i kod lakta. Međutim, prvostupanjski sud je (točka 21.) u pogledu vjerodostojnosti radnje prepoznavanja optuženika od strane M. H. (Zapisnik o prepoznavanju od 8. rujna 2021.– list 35 spisa) iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a posebno valja ukazati na činjenicu da je oštećenica sa sigurnošću prepoznala optuženika kao osobu koja je bila s D. C. i koji ju je silovao. Određena odstupanja u odnosu na opis tjelesne građe optuženika (razlika u visini) te mikrolokacije tetovaža (područje početka lakta se laički može opisati i kao završetak podlaktice) osnovano nisu utjecale na procjenu vjerodostojnosti prepoznavanja i mogu se pripisati izuzetno stresnom događaju kojim je oštećenica bila izložena.

7.3. Optuženik preocjenjuje iskaz svjedokinje Ž. B. i smatra da je, s obzirom moguće motive za neistinito iskazivanje, prvostupanjski sud trebao pomnije analizirati njen iskaz i dovesti u vezu sa iskazom oštećenice. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno citirao iskaz svjedokinje Ž. B. (točka 14.) te u dovoljnoj mjeri (neovisno o mogućim motivima za neistinito iskazivanje) analizirao iskaz i doveo u vezu s obranom optuženika (točka 23.), s iskazom M. H. i T. B. (točka 21.) kao i svjedokinje R. V. (točka 15.) i valjano zaključio da Ž. B. ne potvrđuje alibi optuženika. Valja naglasiti da je prvostupanjski sud uočio neprimjereno ponašanje svjedokinje na raspravi i to je zapisnički konstatirao i opisao (kraj točka 14.) ali takvom ponašanju osnovano, suprotno žalbenim navodima, s obzirom na sadržaj iskaza, nije dao relevantni značaj.

7.4. U žalbi optuženik navodi da je sud trebao pomnije analizirati iskaz oštećene M. H. te utvrditi što se stvarno dogodilo i pritom ukazuje na dijelove iskaza za koje smatra da su kontradiktorni i koji pokazuju da je iskaz oštećenice nije vjerodostojan. Međutim, prvostupanjski sud je u odnosu na sve relevantne okolnosti analizirao iskaz oštećene M. H. (točka 21.) i doveo ga u vezu s iskazima svjedoka pa i s onima na koje upućuje žalba (J. K., D. B., T. B.), kao i s obranom optuženika (točka 23.) i osnovano zaključio da je oštećenica u bitnome identično ispričala događaj te da se radi o dosljednom, uvjerljivom, iskrenom i okolnosnom iskazu. Treba dodati da određeni dijelovi iskaza oštećenice, suprotno žalbenim navodima, nisu niti značajni niti kontradiktorni (bol u nozi – treniranje nogometa, otvaranje limenke Red Bulla, konzumacija opojnih druga i dr.) u odnosu na procjenu vjerodostojnosti a neke manje razlike u iskazima svjedoka u pogledu točnog reproduciranja izgovorenih riječi i redoslijedu radnji, kako im je to ispričala oštećenica, mogu se pripisati proteku vremena od razgovora s oštećenicom i iskazivanja svjedoka a ne eventualnoj nevjerodostojnosti svjedoka i oštećenice.

7.5. U odnosu na upućivanje obrane na spis ODO u Varaždinu broj Kir–DO-21/2021 i obrazlaganja motiva lažnog prijavljivanja te pokušaj diskvalificije oštećenice kao vjerodostojne svjedokinje valja ukazati da je prvostupanjski sud (točka 23.) povezujući sadržaj spisa te iskaz svjedoka T. B. iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati.

7.6. Nadalje, optuženik, citirajući iskaz oštećene M. H., ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je do spolnog odnosa između oštećenice i optuženika te D. C. došlo uz primjenu sile i prijetnje iako upravo iz iskaza oštećenice proizlazi da je D. C. iskoristio stanje fizičke slabosti oštećenice te prevrnuo na zadnje sjedalo i obavio spolni čin. Međutim, događaj treba sagledati u cjelini u odnosu na sve poduzete radnje i njihovu kronologiju, te stvorenu atmosferu straha (što je vidljivo i iz sadržaja poruka između oštećenice i D. K.) upravo onako kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke presude i kako je to prihvatio i obrazložio prvostupanjski sud (točka 25.) te valja ukazati da je do primjene sile i prijetnje pa čak i jasno iskazanog otpora oštećenice došlo prije samog spolnog čina, izvršenog od strane D. C. i optuženika, pri čemu je irelevantno je li se u samom trenutku spolnog čina po vlastitom iskazu oštećenica „loše osjećala“ te „izgubila osjećaj u rukama i nogama i više se nije mogla opirati“, niti to na bilo koji način utječe na kvalifikaciju djela.

7.7. U odnosu na optuženikove žalbene navode da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da podaci TK operatera nisu dokaz te da se upravo na temelju tih podataka vidi lokacija osobe koje se koriste mobitelom valja ukazati da je prvostupanjski sud (kraj točke 23.) valjano zaključio da podaci iz zbirke i registra (list 177 spisa) različitih TK operatera (D. C. i optuženik su koristili različite operatere) različito i neodređeno, a treba dodati i nedovoljno precizno, navode pojedine lokacije u inkriminirano vrijeme, posebno da bi se time dokazao alibi optuženika kojeg, kako je to prethodno navedeno, ne potvrđuje niti svjedokinja Ž. B..

7.8. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi stvarni odnos pokojnog D. C. i oštećenice (žalba odvjetnika M. K.) posebno u kontekstu činjenice da je oštećenica kazneno djelo prijavila 14 dana od inkriminiranog događaja (žalba odvjetnika Ž. P.). Međutim, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri analizirao i definirao (točka 21.) taj odnos vezano uz vremenski odmak od počinjenja kaznenog djela i prijavljivanja i taj zaključak u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud nema ga potrebe ovdje ponavljati.

7.9. U okviru žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra je prvostupanjski sud trebao provesti vještačenje po stručnoj osobi za telekomunikaciju jer evidentno nema stručnog znanja za pravilno tretiranje prikupljenih podataka a sve da bi se utvrdilo gdje su se u inkriminirano vrijeme nalazili optuženik i pokojni D. C.. Također smatra da sud nije utvrđivao s kojim je osobama i vozilom oštećenica bila na benzinskim postajama Š. i C. u V. što se je moglo utvrditi uvidom u zapis o videonadzoru. Međutim, valja uputiti (na što s pravom ukazuje državni odvjetnik u odgovoru na žalbu) da takav dokazni prijedlog nije niti postavljen od strane obrane u dokaznom postupku ali i da su sve relevantne činjenice (u pogledu podataka teleoperatera obrazloženo u točki 7.7. ove presude) pa i kretanje oštećenice od caffe bara „B.“ do mjesta počinjenja kaznenog djela utvrđene drugim dokazima.

8. Stoga je, vodeći računa o svim prethodno iznesenim razlozima, zaključeno da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. U okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona optuženik ponavlja žalbene navode da opis radnje optuženika ne predstavlja kazneno djelo označeno u članku 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 5. i člankom 153. stavak 2. i 1. KZ/11. pa je zbog toga pogrešno primijenjen zakon, a što je već iznio u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Valja ukazati da se žalbeni navodi suštinski odnose na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka (obrazloženo u točki 7.1.) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (obrazloženo u točki 7.6.) te zaključiti da prvostupanjski sud nije počinio povredu kazna zakona iz članka 469. stavak 1. točka 4. ZKP/08. na koju upućuje optuženik.

10. Državni odvjetnik, žaleći se zbog odluke o kazni, smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina samo za godinu dana veća od propisanog posebnog zakonskog minimuma te nije dobro odmjerena s obzirom na okolnosti koje utječu na to da ona bude veća. Ukazuje da je prvostupanjski sud precijenio optuženikovu raniju neosuđivanost kao jedinu utvrđenu olakotnu okolnost te da je istodobno podcijenio utvrđene otegotne okolnosti i to optuženikovu upornost u činjenju kaznenog djela, dužinu razdoblja u kojem je protupravno postupao prema žrtvi kao i pobude za počinjeno djelo. Također smatra da sud nije kao otegotnu okolnost uzeo u obzir da je kazneno djelo počinjeno uz oba modaliteta izvršenja, odnosno primjenom i sile i prijetnje kao i činjenicu da je žrtvu odvezao na drugo mjesto s željom da nastavi s protupravnim postupanjem. Optuženik (žalba odvjetnika Ž. P.) se žali zbog odluke o kazni iako tu žalbenu osnovu ne obrazlaže pa je presuda i po žalbi optuženika razmotrena u tom dijelu sukladno članku 478. ZKP/08.

10.1. Prvostupanjski sud je osnovano kao olakotnu okolnost na strani optuženog J. I. uzeo u obzir njegovu raniju neosuđivanost te kao otegotnu okolnost iskazanu upornost i značajnu količinu kriminalne volje prema oštećenici (na što se odnose i žalbenim navodima istaknuti modaliteti počinjenja i ponašanje nakon počinjenja). Ovdje treba ukazati da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud neosnovano kao otegotnu okolnost cijenio zadovoljenje spolnog nagona kao motiv postupanja optuženika. Naime, iako prvostupanjski sud ispravno navodi da zadovoljenje spolnog nagona kao motiv postupanja ne predstavlja obilježje kaznenog djela, u odnosu na motiv postupanja je od značaja da, ili sam po sebi čini kvalifikatorni element (npr. mržnja) ili s obzirom na specifičnosti (osveta i sl.) rezultira načinom postupanja (okrutno, ponižavajuće) ili posljedicama (tjelesne ozljede pa i smrt) koje pak predstavljaju kvalifikatorni element. Dakle, zadovoljenja spolnog nagona, samo po sebi, ne predstavlja otegotnu okolnost te se, uostalom, u praksi u najvećem broju slučajeva pojavljuje kao motiv postupanja počinitelja.

10.2. Međutim, u pravu je državni odvjetnik, a taj stav prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, da je imajući u vidu sve prethodno navedene i utvrđene okolnosti, opravdano očekivati da će se tek izricanjem strože kazne zatvora prema optuženiku ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i članka 47. KZ/11. Stoga je trebalo, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačiti pobijanu presudu te izreći kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, primjerenu težini počinjenog djela, svim utvrđenim okolnostima i ličnosti optuženika a koja kazna će dostatno izraziti društvenu osudu za počinjeno kazneno djelo kao i utjecati na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

11. Slijedom navedenog, s obzirom da nije utvrđeno da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., a na temelju članka 482. i članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.