REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1819/2023-2
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š., OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. Š., odvjetnik u Z. protiv tuženice A. b. d.d., OIB … Z., koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1522/2022-3 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-498/19-34 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 17. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1522/2022-3 od 11. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-498/19-34 od 26. travnja 2022., u odnosu na slijedeća pravna pitanja:
„Jesu li sudovi u pojedinačnim postupcima u kojima se tužitelji, sukladno članku 502. c ZPP-a pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava dužni provoditi dokazni postupak u kojem će se po potrebi provesti i dokaz saslušanjem svjedoka i /ili stranaka (tzv. personalni dokazi)?“
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-498/19-34 od 26. travnja 2022.
2. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u odnosu na pitanja:
„1. Je li ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju ako je ugovorna odredba o način promjene takve kamatne stope ništetna?
2. Treba li odredbu članka 81. stavka 1. ZZP/03 tumačiti na način da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo automatski nepoštena ako ista nije jasna, lako razumljiva i uočljiva ili je u tom slučaju sud dužan, primjenom kriterija koji su utvrđeni praksom Suda Europske unije utvrđivati da li takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja?
3. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenost u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenosti stjecatelja u smislu odredaba čl.1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
4. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv trgovca radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o tzv. jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv.valutnoj klauzuli u švicarskim francima, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je trgovac stekao od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u švicarskim francima, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama ili kamatnu stopu koju su trgovci redovno naplaćivali za kredite u hrvatskim kunama ?
5. Jesu li sudovi u pojedinačnim postupcima u kojima se tužitelji, sukladno članku 502. c ZPP-a pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava dužni provoditi dokazni postupak u kojem će se po potrebi provesti i dokaz saslušanjem svjedoka i /ili stranaka (tzv. personalni dokazi)?
6. Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je peto postavljeno pravno pitanje koje je navedeno u izreci rješenja, važno u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi-osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. - trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
6. U odnosu na ostala pravna pitanja (1., 2., 3., 4. i 6.) uzima se da je prijedlog za dopuštenje povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a.
Zagreb, 17. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đura Sessa, v.r.
