REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1151/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. M. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku K. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Srpskog narodnog vijeća, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici L. B., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-153/2021-3 od 31. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1163/2018-25 od 16. studenog 2020., na sjednici održanoj 17. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-153/2021-3 od 31. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1163/2018-25 od 16. studenog 2020., postavljajući pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Ima li javna osoba pravo na zaštitu privatnosti u stvarima koje se ne odnose na njezino javno djelovanje?
2. Odgovara li nakladnik za štetu koju je uzrokovana sadržaja prenesenog iz drugog medija?
3. Je li sud dužan na jasan, uvjerljiv i logičan način obrazložiti na koji način je utvrdio sporne okolnosti?“
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo pitanje, koje je formulirano na vrlo općenitoj razini, odgovor se može izvesti iz prakse ovog suda (npr. Rev-219/06 kojeg tužiteljica navodi u prijedlogu). Tužiteljica međutim ne formulira pitanje na način koji bi ga povezivao, barem u određenoj mjeri, s ovim sporom, kako da bi odgovor mogao biti relevantan i za odluku u ovom predmetu u kojem se sporni članak osvrće na zahtjev tužiteljice za ispravkom informacije koji je objavljen nakon teksta na portalu …, a u svezi kaznenog postupka koji se vodio protiv tužiteljice. U takvoj situaciji, općenito formulirano pitanje, na koje je sudska praksa već dala odgovor, ne ukazuje se kao važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tim više jer iz obrazloženja prvostupanjske presude, koje je prihvatio drugostupanjski sud, proizlaze jasni razlozi odbijanja tužbenog zahtjeva u kontekstu relevantnih odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) o naknadi neimovinske štete. Obrazloženo je, između ostalog, da iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi kod nje uslijed spornog članka došlo do povrede ugleda i časti takve težine koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade. Osim toga, istaknuto je da je sporni tekst vrijednosni sud iznesen u javnom interesu, što se može podvesti pod čl. 21. st. 4. al. 6. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 50/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM), a pod pretpostavkom da je šteta dokazana. U odnosu na drugo pitanje, revizijski sud također ne nalazi važnost tog pitanja, u situaciji kada, kako je već rečeno, nije dokazano da bi sporni članak kod tužiteljice doveo do povrede ugleda i časti takve težine koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade. Naposljetku, za postavljeno treće, procesnopravno pitanje, valja ukazati da se ne radi o važnom pitanju za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da se postavljeno pitanje odnosi na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
