Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-1/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., OIB:…, zastupan po OD B. & Č. d.o.o. iz Z., protiv tuženika N. N. C. d.o.o. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku I. S. G., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-527/2020. od 3. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 17. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-527/2020. od 3. studenoga 2022. u pobijanom dijelu (točka I. izreke) potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-527/2020. od 3. studenoga 2022. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 40.000,00 kuna odnosno 5.308,91 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od 3. studenoga 2022. do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 4.444,00 kuna odnosno 589,82 EUR-a (točka I. izreke), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 50.000,00 kuna odnosno 6.636,14 EUR-a odbijen (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I. izreke) žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog

FORMTEXT prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti nastale zbog toga što je tuženik nakladnik tjednika "N." i internetskog dana 10. prosinca 2019. u tom tjedniku, a zatim 15. prosinca 2012. i portala www....

na navedenom portalu objavio članak autora D. P. pod naslovom "Ravnatelj KB optužen za namještanje natječaja od devet milijuna kuna".

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio do iznosa od 40.000,00 kuna odnosno 5.308,91 EUR-a jer je utvrdio da je ispunjena procesna pretpostavka za tužbu u smislu članka 22. stavak 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/04., 84/11., 81/13., 114/22.).

Nadalje, da su u spornom članku objavljene informacije koje se odnose na nabavu opreme u više hrvatskih bolnica te se u tom kontekstu iznose navodi dijela specijaliziranih dobavljača o navodno precizno namještenim natječajima kojima se pogoduje samo jednom dobavljaču, a u članku se spominje kao dvojbena situacija nabava devet milijuna kuna vrijedne hibridne sale za bolnicu u Z., a navode se i razlozi koje iznosi izvor informacija zašto su uvjeti natječaja dvojbeni te je izneseno i očitovanje tužitelja u kojem je odbacio tvrdnje o pogodovanju pojedinim ponuđačima i opširno iznio svoje razloge o tome.

Radilo se dakle, o temi za koju postoji opravdano zanimanje javnosti i o kojoj se trebalo pisati, ali da se u spornom članku, kako utvrđuje prvostupanjski sud, iznose tvrdnje o nezakonitom postupku javne nabave odnosno pogodovanja jednom ponuđaču koje potječu iz subjektivnih izvora odnosno od osoba povezanih s društvima koja su sudjelovala u natječajima kao ponuđači, a njihove ponude nisu odabrane.

Nadalje, je utvrđeno i da je novinar prije objave članka kontaktirao tužitelja ali ne proizlazi da je navode iz članka koji se odnose na natječaj u ustanovi kojoj je na čelu bio tužitelj i provjeravao iz još nekih izvora osim nezadovoljnih sudionika natječaja, pa tako nije utvrđena istinitost informacije o nezakonitostima ili nepravilnostima u postupku javne nabave u bolnici s ciljem pogodovanja određenom ponuđaču, nije utvrđena niti povezanost tužitelja sa sumnjama u to a niti da je isti bio optužen zbog toga kako to sugerira naslov članka koji je kao i fotografija tužitelja dodan uredničkom obradom, pa stoga naslov članka nije u skladu sa sadržajem članka iz kojeg proizlazi da se radilo o optužbama na rad povjerenstva za javnu nabavu, između ostalih ustanova i u ustanovi kojoj je tada ravnatelj bio tužitelj. Također, je utvrđeno i da je tužitelj zbog objave spornog članka imao neugodnosti zbog narušenog ugleda među kolegama koji su ga izbjegavali zbog straha od prisluškivanja te mu se podsmjehivali i govorili da je dobio proviziju za natječaj, a osim toga imao je i neugodnosti zbog narušenog povjerenja pacijenata u njega i poštovanja studenata, a i svom djetetu je morao objašnjavati da to nije istina te je i supruga imala na poslu neugodnosti zbog tog članka.

FORMTEXT

8. Protivno stoga žalbenim navodima tužitelj je pretrpio neugodnosti i to kako u privatnoj tako i u profesionalnoj sferi, odnosno trpio je duševne boli zbog povrede časti u ugleda i to zbog objavljene informacije u naslovu članka kojim se čitateljima sugerira da je on pod nekakvom optužbom zbog nepravilnosti u postupku javne nabave.

Tuženik nije, protivno žalbenim navodima, dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga iz članka 21. stavak 4. alineja 3. Zakona o medijima jer i pored postojanja opravdanog zanimanja javnosti za nepravilnosti u postupcima javne nabave ipak nije utvrđeno da bi sporna informacija o umiješanosti tužitelja i njegovoj izravnoj optuženosti za to bila utemeljena na istinitim činjenicama, pa stoga proizlazi da se opremom članka sa spornim naslovom ipak nije postupalo u dobroj vjeri.

9. Treba međutim reći i to da pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo nego ta sloboda u demokratskom društvu može biti ograničena ako je to nužno i to pravo na poštivanje osobnog života drugih, pa se dakle radi o dva prava koja zaslužuju jednaku zaštitu, ali objava sporne informacije povrijedila je u toj mjeri pravo tužitelja da opravdava pružanje zaštite odnosno u konkretnom slučaju je ograničenje prava slobode izražavanja razmjerno legitimnom cilju.

Sloboda izražavanja je naime kao konvencijska i ustavna kategorija utvrđena i zajamčena kao ljudsko pravo i temeljna sloboda što proizlazi iz članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 38. Ustava Republike Hrvatske.

Zakon o medijima u članku 2. i 3. proširuje sadržaj slobode izražavanja misli i slobode medija pa je tako propisano da sloboda medija obuhvaća osobitu slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, a isto tako i autonomnost urednika, novinara i ostalih programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

Te slobode međutim nisu apsolutne ni neograničene kako to proizlazi iz članka 16. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 10. stavak 2. Europske konvencije te članka 3. stavak 3. Zakona o medijima, a ovo stoga jer nasuprot tim slobodama svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja kao i poštivanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti kako to propisuje Ustav u članku 35. te Zakon o medijima u članku 7. stavak 1. i 2.

10. S obzirom da se u postupku za naknadu štete nastale putem medija sukobljavaju navedena dva prava koja su istog ranga, onda je u takvom postupku potrebno ocijeniti koje je od ta dva prava potrebno zaštititi uzimajući u obzir konkretne okolnosti a vodeći pri tom računa da se uporabom jednog ne ugrozi ili ukine drugo pravo ili sloboda, nego da se svako ostvaruje na način da uz njega opstaje i ono drugo pravo odnosno provodi se test nužnosti kao što je to izraženo kroz više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, a i kroz niz odluka Europskog suda za ljudska prava.

11. Provođenjem tog testa, mišljenje je i ovoga suda, da je postupanjem tuženika prilikom objave spornih navoda o tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na dostojanstvo, čast i ugled u mjeri koja bi opravdavala pravo na naknadu neimovinske štete odnosno da su ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite tužitelju.

FORMTEXT

12. Protivno stoga žalbenim navodima, tuženik je kao nakladnik medija u kojima je sporni članak objavljen, sukladno članku 21. stavak 1. Zakona o medijima dužan tužitelju naknaditi pretrpljenu štetu, a odlučujući o visini naknade temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) i primjenom članka 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) sud je imao u vidu jačinu povrede časti, ugleda i dostojanstva i s tim povezanih duševnih boli kao kvalifikatornog elementa a vodio je računa i o cilju kojem služi naknada kao i o tome da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I. izreke) potvrditi, dok je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu (točka II. izreke) ostala neizmijenjena.

Vukovar, 17. svibnja 2023.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin,v.r.