REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 623/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. & S. S.-L. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici Ž. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika T. R. iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1509/2018-2 od 11. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1578/2017-27 od 16. travnja 2018., u sjednici održanoj 17. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1509/2018-2 od 11. svibnja 2020. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. P. Č. iz S. O. 957/2014 od 29. listopada 2014. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 3.714,11 € u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2014. pa do isplate. Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove postupka od 12.684,75 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2018. pa do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 2684/2020-2 od 23. veljače 2021. podnosi tužitelj zbog pravnog pitanja:

„Je li osoba koja raspolaže zadužnicom ovlaštena i ima li pravni interes pokrenuti parnicu te postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev radi isplate novčane tražbine već osigurane zadužnicom?“.

4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, odnosno ukine uz naknadu parničnih troškova.

5. Tuženik podnosi reviziju temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) pozivajući se na revizijske razloge– bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava propisane čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3., ZPP.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu duga prema tuženiku kao solidarnom jamcu prema ugovoru o operativnom leasingu.

9. Povodom revizije sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe.

10. Tuženik tijekom postupka osporava pravni interes tužitelja za vođenje ove parnice navodeći da tužitelj raspolaže zadužnicom temeljem koje može neposredno provesti ovrhu protiv tuženika.

11. Ove navode tuženik je iznio tijekom postupka pred sudom prvog stupnja međutim isti nisu prihvaćeni uz obrazloženje (potvrđeno i od strane suda drugog stupnja) da kod kondemnatornog tužbenog zahtjeva nije potrebno postojanje pravnog interesa.

12. Nižestupanjski sudovi pravilno ocjenjuju da se kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva postojanje pravnog interesa kod tužitelja presumira, dakle da tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati.

13. Odredbom čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ) je propisano:

„Dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.“.

14. Iz sadržaja prethodno citirane zakonske odredbe proizlazi da zadužnica ima pravni učinak rješenja o ovrsi. Nadalje, stavkom 7. istoga članka je propisano da ova isprava ima svojstvo ovršne isprave temeljem koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca i na drugim sredstvima ovrhe.

15. Stoga kada tužitelj već raspolaže ovršnom ispravom, u konkretnom slučaju zadužnicom, ova okolnost je od utjecaja na ocjenu ima li tužitelj pravni interes za vođenje parnice radi isplate.

15.1. Naime, tužitelj već raspolaže ispravom temeljem koje može tražiti prisilnu naplatu svog potraživanja prema tuženiku, a upravo iz tog razloga je i podnio kondemnatornu tužbu. Stoga je postojanje ovršne isprave negativna procesna pretpostavka zbog koje nije dopušteno vođenje parnice i meritorno suđenje.

15.2. Ovo iz razloga što mu isprava kojom tužitelj raspolaže (zadužnica) omogućuje ostvariti onu pravnu korist koju želi ostvariti traženjem kondemnatorne zaštite.

16. Ovaj sud je u više odluka iznio pravno shvaćanje prema kojem postojanje ovršne isprave predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje parnice u smislu nedostatka pravnog interesa. Pritom nije od utjecaja radi li se o kondemnatornom tužbenom zahtjevu (Revt 300/2018-8 od 5. prosinca 2018., Revt 527/16-2 od 4. listopada 2017, Revt 371/13-2 od 10. siječnja 2018., Rev 2414/2016-2 od 11. listopada 2021. Rev 1133/2020-2 od 2. veljače 2021. Rev-3231/2016-2 od 15. siječnja 2020. i dr.).

17. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

U sporovima koji su pokrenuti radi naplate novčanog potraživanja za koje je izdana zadužnica i to na iznos koji obuhvaća iznos nenaplaćenog potraživanja koje je predmetom spora, zadužnica predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za podnošenje kondemnatorne tužbe jer tužitelj već raspolaže ovršnom ispravom za podmirenje konkretnog potraživanja.

18. S obzirom na to da je tuženik tijekom postupka isticao prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za pokretanje parničnog postupka radi isplate, sud drugog stupnja je zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio primijeniti odredbu članka 288. stavak 2. u vezi članka 187. stavak 2. ZPP, (tako u Rev-3231/2016-2 od 15. siječnja 2020.).

19. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, jer je takva, nepravilna primjena odredbe članka 288. stavak 2. u vezi članka 187. stavak 2. ZPP, bila od utjecaja na zakonitost odluke.

20. Stoga je, na temelju članka 394. stavak 1. ZPP, ukinuta pobijana drugostupanjska presuda i predmet je vraćen istom sudu na ponovni postupak. 21. Odluka o troškovima revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 17. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v. r.