REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 335/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. P. iz C., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u D., protiv tuženika B. V. iz C., kojeg zastupa punomoćnica S. R., odvjetnica u D., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-661/2015-2 od 21. lipnja 2017., ispravljenih rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-661/2015-7 od 8. studenoga 2019., a kojima je djelomično potvrđena, djelomično preinačena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-516/2002- 58 od 19. ožujka 2015., na sjednici održanoj 17. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e
I. Revizija tuženika se prihvaća te se ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-661/2015-2 od 21. lipnja 2017., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-661/2015-7 od 8. studenoga 2019. u točki a izreke, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-516/2002- 58 od 19. ožujka 2015., u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati 112.174,26 USD, 14.295,54 CHF i 53.690,33 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, i u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. U ostalom dijelu - kojim se pobija drugostupanjsko rješenje kojim se „ukida toč. II. kojim je odbijen tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“ te u dijelu kojim je ukinuta točka III. i IV. izreke prvostupanjske presude o parničnim troškovima i predmet vraćen na ponovno odlučivanje – revizija tuženika se odbacuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-516/2002-58 od 19. ožujka 2015. suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 112.174,26 USD, 14.295,54 CHF i 53.960,33 EUR, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom počevši od 12.listopada 2014. prema stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene prema stopi koja se računa uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od 17.444,23 USD i 47.315,68 CHF sa zateznim kamatama od 12.listopada 2014. pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 232.074,30 kn sa zateznim kamatama od 19.ožujka 2015. pa do isplate prema stopi 12% godiš godišnje, a u slučaju promjene prema stopi koja se računa uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.“.
2. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-661/2015- 2 od 21. lipnja 2017., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-661/2015-7 od 8. studenoga 2019. u pogledu imena tuženika, odlučeno je:
„Žalba tužitelja se uvažava, a žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-516/02 od 19. ožujka 2015.:
a) potvrđuje u dijelu toč. I. koji glasi:
„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 112.174,26 USD, 14.295,54 CHF i 53.690,33 EUR, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kao i zateznu kamatu na iznose glavnice od 58.823 USD, 7.523,63 CHF i 28.069,92 EUR, koja kamata teče od 12. listopada 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015.g. do 31.prosinca 2005.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja 2016.g. do 30. lipnja 2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016.g. do 31. prosinca 2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja 2017.g. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena;
a) preinačuje u preostalom dijelu toč. I., kojom je dosuđena zatezna kamata na iznose od 53.351,26 USD, 6.771,91 CHF i 25.620,41 EUR počevši od 12. listopada 2014.g. do isplate, te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;
b) ukida u toč. II kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;
c) ukida u toč. III i IV kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.“.
3. Protiv te drugostupanjske presude i rješenja reviziju je u smislu odredbe čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio tuženik, pobijajući ih u dijelu u kojem je potvrđena presuda suda prvog stupnja (točka a izreke), kao i rješenje kojim je djelomično ukinuta presuda suda prvog stupnja te rješenje o parničnim troškovima i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka c i d izreke). Ističe revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i nepravilne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija usvoji.
4. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.
5. Revizija tuženika djelomično nije dopuštena, a djelomično je dopuštena i osnovana.
6. Prije svega se ističe da odluka drugostupanjskog suda kojom se djelomično ukida presuda suda prvog stupnja i predmet vraća na ponovno suđenje (točka c i d izreke) jeste rješenje protiv kojega revizija nije dopuštena jer njime postupak nije pravomoćno završen (čl. 400. st. 1. ZPP) pa je u tom dijelu odbačena na temelju čl. 392. st. 1. ZPP.
7. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP time što je kao tuženik u pobijanoj presudi označen kao tuženik Đ. V. umjesto pravilno B. V. jer je tu očiglednu grešku u pisanju ispravo drugostupanjski sud ispravio svojim rješenjem poslovni broj Gž-661/2015-7 od 8. studenoga 2019., u skladu s odredbom čl. 342. ZPP (a to može učiniti i sud prvog stupnja u svako doba), a naveden je i tuženikov OIB (54805716932) pa nema mjesta sumnji u identitet tuženika.
8. Suprotno tvrdnji tuženika drugostupanjski sud je odgovorio na navode iz žalbe da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP tako što je što je ocijenio i naveo razloge iz koji proizlazi da ta povreda nije učinjena.
9. Općenita tvrdnja da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nije jasno koji su razlozi za donošenje ovakve presude, ovaj sud nije mogao uzeti u obzir (čl. 386. st. 2. ZPP) jer to nisu razlozi koji su određeno navedeni i obrazloženi u reviziji u smislu čl. 386. st. 1. ZPP, pri čemu treba ipak reći da nije sasvim jasno kako se ugovor zajmu od 1. kolovoza 1991. na iznos od 171.089,00 USD „pretvorio“ u ugovor o zajmu koji glasi i na druge valute (CHF i EUR), ako je u pitanju samo jedan ugovor o zajmu.
10. Revizijski navodi koji se odnose na ništetnost ugovora o zajmu nisu dovoljno određeni, a i pogrešni su. Naime, tuženik navodi da je u žalbi isticao da je ugovor „ništav jer je protivan odredbama tada važećeg Zakona o obveznim odnosima“, a drugostupanjski sud se samo pozvao na obrazloženje prvostupanjske presude. Odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 73/91 - dalje: ZOO/91) su u najvećem dijelu dispozitivne naravi pa odredbe ugovora imaju prednost u primjeni u odnosi na odredbe ZOO, koje samo dopunjuju ugovor (ono što u ugovoru nije navedeno). ZOO sadrži u manjem dijelu i prisilne odredbe pa ugovor može biti ništav samo ako su njegove odredbe protivne tim prisilnim odredbama, a koje su odredbe prisilne naravi proizlazi iz njihovog sadržaja pri čemu se upotrebljavaju izrazi da je ugovor „ništav“, „bez učinka“ i slično. Tuženik nije naveo bilo koji prisilni propis ZOO kojem bi ugovor o zajmu bio protivan.
11. Osnovano međutim tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare. U pogledu prigovora zastare drugostupanjski sud je naveo da se tuženik „upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.“ Međutim, prvostupanjski sud je o tom prigovoru naveo da je u čl. 387. ZOO/91 propisano da se zastarijevanje prekida kad dužnik prizna dug što može učiniti ne samo izjavom već i na posredan način, kao što je davanje otplate. Dalje je navedeno da je tuženik otplaćivao dug, a posljednje otplate datiraju iz siječnja do ožujka 2002., a tužba je podnesena 23. svibnja 2002.
12. Ovakvo pravno shvaćanje nije podudarno sa ustaljenom praksom ovog suda, pri čemu se tuženik pozvao na odluke Rev-644/2011., Rev-813/15 i Rev-1004/2013, a treba dodati da je ovaj sud još u odluci Rev-778/80 od 17. ožujka 1981. zauzeo pravno shvaćanje da „priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida - bez obzira na to je li ono učinjeno na izravan ili neizravan način - uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje“.
13. U ovom slučaju sud je plaćanje koje je učinjeno u siječnju, veljači i ožujku 2002. izjednačio s „davanjem otplate“. Međutim, bez obzira na to što „davanje otplate“ predstavlja podmirenje dijela obveze, ono nije isto što i djelomično plaćanje. Otplata je najčešće vezana uz ugovore o kreditu u kojem korisnik kredita dobiva iznos kredita, a prema banci se obvezuje da će ga otplaćivati u ratama ili anuitetima kroz određeno vremensko razdoblje. Ugovaranje otplate u ratama je naravno moguće i u drugim slučajevima (npr. kupnja namještaja, kućanskih aparata i sl.) pa je to moguće ugovoriti i ugovorom o zajmu.
14. Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije vidljivo da se tuženik kao zajmoprimac obvezao otplaćivati zajam u određenim ratama, odnosno predstavljaju li uplate u siječnju, veljači i ožujku 2002. godine ugovorene rate (obroke) ili je to djelomično vraćanje zajma kojeg je tuženik trebao vratiti po ugovoru o zajmu od 1. kolovoza 1991. u roku od godine dana u cijelosti pa je, prihvaćajući navode obrazloženja toga suda, drugostupanjski sud propustio obrazložiti odlučne žalbene navode čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP prema kojoj u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
15. Neovisno o navedenom, ako je u pitanju ugovor o zajmu od 1. kolovoza 1991. na iznos od 171.089,00 USD (nije jasno kako je nastao dug tuženika u CHF i EUR), tuženik je taj iznos prema odredbama tog ugovora trebao vratiti u roku od godine dana (2. kolovoza 1992.) pa su uplate iz siječnja, veljače i ožujka 2002. učinjene znatno nakon proteka zastarnog roka i nisu mogle dovesti do prekida zastarnog roka koji je već istekao, već bi se moglo govoriti o odricanju od zastare. Prema odredbi čl. 366. st. 1. ZOO/91, pismeno priznanje zastarjele obveze smatra se kao odricanje od zastare. Međutim, nije utvrđeno da je tuženik u pisanom obliku priznao dug nakon isteka zastarnog roka. Plaćanje nakon nastupanja zastare ima za posljedicu da dužnik nema pravo tražiti da mu se vrati ono što je platio (čl. 367. ZOO).
16. Drugostupanjski sud dakle treba ocijeniti žalbene navode o zastari vodeći računa da priznanje duga učinjeno na posredan način (plaćanje dijela duga) dovodi do prekida zastare samo ako se time na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje, a da plaćanje izvršeno nakon isteka zastarnog roka ne prekida zastaru.
17. Zbog navedenih razloga o reviziji tuženika odlučeno je temeljem čl. 395. st.2. ZPP kao u točki I. izreke.
Zagreb, 17. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
