REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 8 P Ob-253/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P. R. E. S. U. D. A.

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Ivanki Šaravanja, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M., OIB-… iz N. T., zastupan po punomoćniku I. L., odvjetniku iz S. B., protiv tužene M. O., OIB-… iz S. B., zastupana po punomoćniku D. H., odvjetniku iz O.D. H. i p. d.o.o. S. B., radi utvrđenja posebne imovine, nakon održane javne glavne rasprave 12. travnja 2023. u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika i tužene uz punomoćnika, 17. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj Ž. M. iz N. T., odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi: "I Utvrđuje se da je tužitelj M. Ž. iz N. T., OIB: … vlasnik u cijelosti pokretne imovine koja predstavlja njegovu posebnu imovinu s naslova bračne stečevine, a predstavlja novčana sredstva u iznosu od 30.000,00 kn koja je dobivena prodajom njegove nekretnine upisane u Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Slavonskom Brodu, k.o. N. T., zk.ul. 272, kč. 518 Kuća s oranicom u Selu ukupne površine 905 hvati, te se nalaže tuženoj M. O. iz S. B., da navedenu pokretninu preda tužitelju. II Tužena je dužna isplatiti zatezne kamate na iznos od 30.000,00 kn počevši od 10. studenog 2010. godine pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana presuđenja pa sve do isplate.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi prouzrokovani parnični trošak tužitelju po odluci suda u roku od petnaest dana počevši oda dana presuđenja sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana presuđenja pa sve do isplate."

II Tužitelj Ž. M. iz N. T. dužan je tuženoj M. O. iz S. B. naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.368,67 €/10.312,24 kn¹, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja posebne imovine. U tužbi navodi da je s tuženom bio u braku od …. do razvoda braka …, kada je brak razveden presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-109/10-14. Navodi da je bio vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. broj 272 k.o. N. T. i to kč.br. 518 Kuća s oranicom u Selu od 905 čhv koja nekretnina je njegova posebna imovina jer ju je stekao kupovinom … od prethodnog vlasnika S. B., dakle, nekretninu je kupio prije sklapanja braka s tuženom. Nadalje navodi da je tu nekretninu prodao S. O. … za iznos od 30.000,00 kn i da mu S. O. nije uručio novac za nekretninu, već je isti predao tuženoj 10. studenog 2010., zato što on u to vrijeme nije mogao doći u R. H.. Tužena i dalje drži njegova novčana sredstva – pokretnu stvar, iako je u više navrata obećavala da će mu predati novac. Iz navedenih razloga predlaže da sud utvrdi da je tužitelj vlasnik pokretne imovine koja predstavlja njegovu posebnu imovinu s naslova bračne stečevine, a predstavlja novčana sredstva u iznosu od 30.000,00 kn dobivena prodajom njegove nekretnine upisane u zk.ul. broj 272 k.o. N. T. i to kč.br. 518 Kuća s oranicom u Selu od 905 čhv i da sud naloži tuženoj da mu preda navedenu pokretninu. Nadalje predlaže da sud obveže tuženu na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 30.000,00 kn, računajući od 10. studenog 2010. do isplate, te mu naknadi troškove postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je točno da su bili u braku, kako je navedeno u tužbi, te je nesporno da je tužitelj bio vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. broj 272 k.o. N. T. i to kč.br. 518 Kuća s oranicom u Selu od 905 čhv, koju je stekao prije sklapanja braka s tuženom i prodao S. O. ... Nije točno da je S. O. njoj predao bilo kakav novac na ime kupoprodajne cijene za navedenu nekretninu. Osim toga, iz članka 2. Kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 2010. je vidljivo da je prodavatelj primio u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu, što je potvrdio potpisom Ugovora. S obzirom da nije primila nikakav novac za prodanu nekretninu, nema nikakvih obveza prema tužitelju. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Na ročištu održanom 25. lipnja 2020. punomoćnik tužene je naveo da se u ovoj pravnoj stvari radi o zahtjevu za isplatu novčanog iznosa što proizlazi iz samog tužbenog zahtjeva, jer tužitelj traži pored isplate određenog iznosa i zakonsku zateznu kamatu koja teče na taj iznos od 10. studenog 2010. do isplate, stoga ističe prigovor zastare, obzirom da je isplata izvršena prema navodima u tužbi 10. studenog 2010., a tužba je predana neposredno sudu 10. rujna 2019., dakle, nakon proteka općeg zastarnog roka od 5 godina.

4. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku pravomoćne presude radi razvoda braka parničnih stranaka Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 11 P-109/10-14 od 12. listopada 2010., Kupoprodajni ugovor od …, Kupoprodajni ugovor od ..., saslušan je svjedok S. O., te tužitelj i tužena, kao stranke u svrhu dokazivanja.

5. Među strankama je nesporno da su sklopili brak ... i da je taj brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-109/10-14 od 12. listopada 2010., što je utvrđeno i uvidom u citiranu presudu i klauzulu pravomoćnosti od 18. studenog 2010. (stranice 3-4 spisa).

6. Nesporno je da je tuženik bio vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. broj 272 k.o. N. T. i to kč.br. 518 Kuća s oranicom u Selu od 905 čhv i da je to bila njegova posebna imovina, jer je nekretninu kupio ..., znači prije sklapanja braka s tuženom ... Tužena ovo čini nespornim u odgovoru na tužbu i isto je potvrdila svojim iskazom. Među strankama je nesporno i da je tuženik predmetnu nekretninu prodao S. O. …., što je utvrđeno i uvidom u Kupoprodajni ugovor od ... (stranice 5-7 spisa).

7. Među strankama je nesporno da je nekretnina upisana u zk.ul. broj 272 k.o. N. T. posebna imovina tužitelja, tužena to nije osporila u postupku, stoga se ovdje ne radi o bračnoj stečevini iz članka 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 dalje: ObZ), koji Zakon bi se primjenjivao na parnične stranke u slučaju utvrđenja bračne stečevine prema odredbi članka 551. stavka 2. i 552. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15 i 98/19 dalje: ObZ), što je tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu, iako tužbom traži utvrđenje posebne imovine. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tužene predaju iznosa od 30.000,00 kn koji je dobiven prodajom opisane nekretnine, kao njegove posebne imovine, tužitelj iste tretira kao pokretnu stvar. U ovoj pravnoj stvari tužitelj traži predaju novčanih sredstava u iznosu od 30.000,00 kn u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZOV). Međutim, tužitelj ne može pravom vlasničkom tužbom tražiti predaju gotovog novca, jer prema odredbi članka 162. stavka 2. ZOV-a vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama, koje se razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem. Znači tužitelj ne može od tužene tražiti predaju gotovog novca pravom vlasničkom tužbom, stoga je neosnovan ovakav zahtjev tužitelja.

8. Među strankama je sporno je li tužena primila 30.000,00 kn na ime kupoprodajne cijene od kupca nekretnine upisane u zk.ul. broj 272 k.o. N. T. i to kč.br. 518 Kuća s oranicom u Selu od 905 čhv ili ne.

9. Iz iskaza svjedoka S. O. je utvrđeno da je od tužitelja ... kupio predmetnu nekretninu. Radi se o kući i okućnici u N. T.. Nekretninu je kupio nakon što je postigao dogovor s tužiteljem na način da je tužitelj došao kod njega i rekao mu: "Kume treba mi novac". Tada su se dogovorili da će mu tužitelj prodati predmetnu nekretninu za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 kn, te mu je on odmah uručio iznos od 30.000,00 kn. Kupoprodajnu cijenu je platio odjednom. Kako je bio vikend, misli subota popodne, nisu mogli odmah ovjeriti kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika i kako je tužitelj otišao u R. A., gdje je radio, on je dva ili tri tjedna nakon predaje novca tužitelju, tužitelju poslao Kupoprodajni ugovor u R. A. i zamolio ga da tamo ovjeri potpis na ugovoru. Tužitelj je ovjerio potpis u Konzulatu R. H. u R. A. i vratio mu Ugovor, te mu poslao 1.500,00 kn na ime provedbe tog Ugovora, jer su se tako dogovorili telefonom. Siguran je da je tužitelju uručio iznos od 30.000,00 kn, novac je predao tužitelju u svojoj kući. Također je platio i dug koji je teretio tu nekretninu u iznosu od 8.000,00 do 10.000,00 kn, a odnosio se na režijske troškove.

10. Sud vjeruje svjedoku S. O. jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv. Uvidom u presliku Kupoprodajnog ugovora od ... je utvrđeno da je potpis tužitelja ovjeren u Veleposlanstvu R. H. u B., R. A., kako je iskazao svjedok. Nije logično da kupac S. O. nije predao tužitelju novac na ime kupoprodaje kroz dugi niz godina i da ga tužitelj kroz to razdoblje ni jednom nije pozvao na predaju novca, kao što to nije tražio ni od tužene od 2010. do pokretanja ovog postupka 2019. Nije logično da to nije ni spomenuo svjedoku S. O., iako su se svjedok S. O. i tužitelj više puta čuli i vidjeli nakon predmetne kupoprodaje, što je utvrđeno iz iskaza svjedoka S. O., kada navodi da je više puta komunicirao s tužiteljem, da je vodio njegovu majku u bolnicu i smjestio ju u starački dom i da mu tužitelj nikada nije rekao da nije dobio novac za prodanu nekretninu. Na koncu, sam tužitelj je iskazao da nije siguran je li novac uručen tuženoj ili ne, već on pretpostavlja da je svjedok S. O. novac od prodaje nekretnine uručio tuženoj.

11. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da je prodao predmetnu nekretninu S. O. za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 kn. Nekretninu je predao u posjed S. O.. Tvrdi da nije dobio novac za prodanu nekretninu, pretpostavlja da je novac dobila tužena jer su bili u braku i zato što nije imao tko drugi dobiti taj novac. Njemu je sam S. O. rekao da je njemu dao novac u iznosu od 30.000,00 kn, a on mu je rekao da taj novac nije dobio. Ne može vjerovati da tužena nije uzela novac, jer ne zna gdje bi bio taj novac. Ne može tvrditi da je novac primila tužena.

12. Iz iskaza tužene je vidljivo da je bila u braku s tužiteljem, brak je razveden prije 10 ili 12 godina. Poznato joj je da je tužitelj prodao svoju kuću u N. T., njihovom kumu S. O.. Nije joj poznato za koju cijenu je kuća prodana. Navodi da je kuća prodana u vrijeme kada ona i tužitelj više nisu živjeli zajedno. S. O. joj nije predao novac za kupljenu kuću, niti je ona preuzela novac u ime tužitelja. Ništa joj nije poznato o tome kome je S. O. dao novac za tužiteljevu kuću, jer ona s tužiteljem rijetko kontaktira. Također joj ništa nije poznato o kupoprodaji te kuće. Nikakav novac nije primila na ime prodaje predmetne nekretnine.

13. Prema odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice. Također su dužne dokazati činjenice i navode kojima pobijaju navode protivnika prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a.

14. Analizom provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da je tužitelj nekretninu upisanu u zk.ul. broj 272 k.o. N. T. i to kč.br. 518 Kuća s oranicom u Selu od 905 čhv prodao S. O. za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 kn. Kupoprodajni ugovor je sklopljen ... Iz iskaza S. O. je utvrđeno da je kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 kn uručio tužitelju u svojoj kući prije sklapanja ugovora. Sud vjeruje svjedoku S. O. iz gore navedenih razloga. Tužitelj u postupku nije dokazao da je iznos od 30.000,00 kn za prodanu nekretninu S. O. uručio tuženoj, jer to nije dokazano ni jednim provedenim dokazom u postupku, tužitelj ni sam nije siguran da je tužena primila sporni iznos. U vrijeme kupoprodaje parnične stranke su bile u fazi razvoda braka, kako je iskazala tužena, a što je utvrđeno i uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-109/10-14 od 12. listopada 2010., pa nije logično da bi u takvim okolnostima kupac predao novac za prodanu posebnu imovinu tužitelja, tada bivšem bračnom drugu. Osim toga, sam tužitelj je iskazao da vjeruje kako je S. O. dao novac za kupljenu nekretninu i da nije siguran je li novac uručen tuženoj, već pretpostavlja da je tuženoj uručen novac. Dakle, tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je novac od kupoprodaje gore opisane nekretnine uručen tuženoj, pa je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene. Iz gore navedenih razloga neosnovan je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, pa je sud odlučio kao u točki I izreke presude.

15. Osim toga, osnovan bi bio i prigovor zastare. Prema navodima tužitelja novac za prodanu nekretninu je kupac uručio u studenom 2010., tužba je predana sudu 10. rujna 2019., znači nakon više od 8 godina. Prema odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/18 dalje: ZOO) tražbine zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare. U slučaju zahtjeva za isplatu bi se primjenjivao opći rok zastare iz članka 225. ZOO-a. Dakle, tužitelj je podnio tužbu nakon proteka roka zastare od pet godina iz članka 225. ZOO-a.

16. Prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a tuženoj su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 1.368,67 €/10.312,24 kn¹. Troškovi se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu obračunato prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) u iznosu od 199,08 €/1.500,00 kn¹, zastupanja na ročištima od 2. lipnja 2020. i 15. rujna 2020. obračunato prema Tbr. 9. točki 2. Tarife u iznosu od 2 x 99,54 €/750,00 kn¹, na ročištima od 25. lipnja 2020., 14. listopada 2022. i 12. travnja 2023. obračunato prema Tbr. 9. točki 1. Tarife u iznosu od 3 x 199,08 €/1.500,00 kn¹, troška ročišta za objavu od 17. svibnja 2023. obračunato prema Tbr. 9. točki 3. Tarife u iznosu od 99,54 €/750,00 kn¹ i PDV-a u iznosu od 273,73 €/2.062,42 kn¹. Tuženoj nije priznat trošak pristojbe odgovora na tužbu jer nije imala takav trošak u postupku i trošak ročišta od 22. studenog 2022., jer je ona skrivila trošak tog ročišta. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 3.981,68 €/30.000,00 kn¹, odredbama Tarife i popisu troškova uloženom u spis.

17. Iz gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu 17. svibnja 2023.

Sudac

Ivanka Šaravanja

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.