Poslovni broj: Usž-557/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. E. iz Č., kojeg zastupa N. S., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, R., kojeg zastupa opunomoćenica L. P., radi udaljenja iz službe, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI- 954/2022-8 od 14. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI- 954/2022-8 od 14. prosinca 2022.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, R., klasa: UP/II-114-04/22-03/24, urbroj: 511-01-158-22-6 od 27. srpnja 2022., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave p.-g. broj: 511-09-01/N-9/13-3-2022 od 8. srpnja 2022., kojim je tužitelj kao djelatnik Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje D., Ispostava Č., na radnom mjestu policijskog službenika u osobnom zvanju policijski narednik, udaljen iz službe s danom izvršnosti tog rješenja, iz razloga što je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 3. Kaznenog zakona (KZ-a/11.), "iznuda", te bi njegov ostanak u službi dok traje kazneni postupak mogao štetiti interesima službe, koje udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka.
3. Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj smatra da sud pogrešno tumači članak 112. stavak 2. Zakona o policiji da bi samo vođenje kaznenog postupka zbog kaznenog djela iznude predstavljalo okolnost koja opravdava udaljenje iz službe, jer se radi o kaznenom djelu takve prirode da bi ostanak u službi mogao istoj štetiti. Naime, pobijanom presudom miješa se stavak 1. i 2. članka 112. Zakona o policiji, jer je u stavku 1. propisano obvezatno udaljenje iz službe kada se kazneni postupak vodi zbog određenih kaznenih djela s obilježjem korupcije ili nasilja u obitelji. Na situacije vođenja kaznenog postupka za sva ostala kaznena djela, uključujući onda i kazneno djelo iznude odnosi se članak 112. stavak 2. Zakona o policiji, prema kojemu čelnik tijela mora u svakom pojedinom slučaju, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti i potanko obrazložiti zašto bi ostanak u službi štetio njezinim interesima. Prvostupanjski sud se poziva na opis kaznenog djela iznude na temelju kojeg zaključuju da djelo samo po sebi predstavlja povredu takve prirode da je nespojiv ostanak policijskog službenika u službi dok traje postupak za to djelo. Međutim, nigdje u presudi nisu navedeni razlozi zašto bi vođenje kaznenog postupka zbog kaznenog djela iznude bilo ne spojivo s tužiteljevim ostankom u službi. Tužitelj smatra da korištenje citirane fraze ne predstavlja valjano obrazloženje iz kojeg bi tužitelj mogao zaključiti iz kojih to razloga određeno kazneno djelo predstavlja zapreku za ostanak u službi, odnosno koja onda kaznena djela ne bi bila nespojiva sa ostankom u službi. Navedeno pitanje predstavlja minimum obrazloženja za donošenje razumljive presude, a koje pobijana odluka ne sadrži, već su u istoj navedeni paušalni navodi koji ne predstavljaju niti jedan konkretan razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva. Navedenim postupanjem povrijeđeno je tužiteljevo pravo i na obrazloženu odluku. Tužitelj ponavlja navode iz tužbe i dosadašnjeg tijeka postupka da je pred Općinskim sudom u Rijeci u tijeku kazneni postupak protiv tri policijska službenika, radi sumnje da su počinili kazneno djelo protiv života i tijela, osobito teška tjelesna ozljeda, a da oni nisu odstranjeni iz službe, dok se protiv njih vodi kazneni postupak, što smatra diskriminatornim ponašanjem. Također smatra da mu je povrijeđeno pravo na rad, koje se ne sastoji samo o primanju plaće i postojanju radnog odnosa, jer je to pravo daleko šire. Nadalje, prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno naveo da je u upravnom sporu omogućeno tužitelju da se očituje, čime je otklonio predmetni nedostatak počinjen u upravnom postupku. Prvenstveno se ukazuje na činjenicu da tužitelj nije saslušan u tijeku upravnog spora, premda je njegovo saslušanje predloženo. Također navodi da sud ne može navedeni nedostatak otkloniti u upravnom sporu, budući da je isti nastao u upravnom postupku, te sud nije ovlašten odlučiti o udaljenju iz službe, obzirom da je ista ovlast u nadležnosti načelnika policije. Slijedom iznijetog, smatra da je u konkretnom slučaju vidljivo kako ni prvostupanjski sud, kao niti tuženik nisu ponudili prihvatljivo, na zakonu zasnovano obrazloženje iz kojih bi bili vidljivi razlozi udaljenja tužitelja iz službe. Tužitelj ustraje kod svih navoda iznijetih u tužbi u tijeku upravnog spora i upravnog postupka, te predlaže sudu da uvaži žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev, kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora uvećanog za troškove žalbenog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti ostaje kod iznesenog u pobijanim rješenjima i u odgovoru na tužbu, smatra da je presuda zakonito donijeta, te predlaže sudu da žalbu odbije kao neosnovanu u cijelosti i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj Sud nalazi da se pobija presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
8. To stoga, jer prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim uvidom u spis upravnog postupka sa svim priloženim ispravama, te nakon održane rasprave i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a i dostatno obrazloženje za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
9. Naime, niti sam tužitelj ne osporava činjenicu da je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 3. KZ-a/11 ("iznuda").
9.1. Iz rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: KOV-10/16-44 od 31. ožujka 2016. proizlazi da je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci potvrđena zbog kaznenog djela iznude, a iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj: KR-DO-446/2020 od 20. svibnja 2022. proizlazi da je postupak pred Općinskim sudom u Rijeci u tijeku.
10. Prema članku 112. stavku 2. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11.
– 66/19.) propisano je da se policijski službenik može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe.
10.1. Člankom 112. stavkom 4. Zakona o policiji propisano je da udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teže povrede službene dužnosti.
11. Prema ocjeni načelnika Policijske uprave p.-g. danog u obrazloženju prvostupanjskog rješenja proizlazi da bi ostanak u službi dok traje kazneni postupak mogao štetiti interesima službe iz sljedećih razloga: kazneno djelo iznude progoni se po službenoj dužnosti, a sprečavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanja i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima spada u osnovne policijske poslove propisane člankom 3. stavkom 1. točkom 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Kako se radi o obliku ponašanja (sumnja u počinjenje kaznenog djela), koji je policija po službenoj dužnosti u obvezi sprečavati, nedvojbeno se time čini šteta ugledu službe, te bi tužiteljev ostanak u službi dok traje postupak štetio interesima službe na način da bi bila umanjena vjerodostojnost službe i povjerenje građana, osobito u kontekstu sintagme sigurnosti i povjerenja kojom se hrvatska policija promovira javnosti. Ne pridržavanjem propisa od strane samih pripadnika službe, koja te propise nadzire i provodi, šalje se pogrešna i neželjena poruka javnosti da se istih ne treba pridržavati, čime se šteti interesu službe da se građani ponašaju u skladu s pozitivnim propisima. Nadalje, kazneno djelo iznude kao konstitutivni element sadrži silu i/ili prijetnju, te je za vrijeme dok traje sumnja u počinjenje takve vrste kaznenog djela zaduživanje službenog vatrenog oružja, kao i dodjela ovlasti na primjenu zakonite sile po samoj prirodi svari nespojivo u demokratskom društvu, kao i sa društvenom funkcijom policije koja bi građane trebala štiti upravo od takvih oblika ponašanja.
12. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju valjano i zakonito udaljen iz službe dok traje kazneni postupak, radi sumnje u kazneno djelo iznude.
13. I prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede postupka, jer je presuda valjano obrazložena, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj žalbeni Sud.
14. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
15. Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu 17. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
