REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 288/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. S., S., OIB: ... , zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. u Z., protiv tuženika Sveučilišta u S., Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, S., OIB: ... , uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: ... , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 574/18-6 od 7. travnja 2020., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-153/2017 od 15. siječnja 2018., na sjednici održanoj 17. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-574/18-6 od 7. travnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-153/2017 od 15. siječnja 2018. postavljajući slijedeća pitanja:
„1) Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09 9 124/09) iako za predmetne izmjene i dopune nije došlo do utemeljenja odnosno odlučivanja o Odboru sindikata za kolektivne pregovore odnosno o Pregovaračkom odboru sastavljenom od zastupnika sindikata koji djeluju u javnim službama i koji su htjeti kolektivno pregovarati, bilo sporazumom sindikata bilo odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća odnosno ministra, kako su to u pravno- relevantnom razdoblju uređivale odredbe članka 254. Zakona o radu (Narodne novine 149/09 i 61/11)?
2) Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39109 9 124109) iako za predmetne izmjene i dopune, jednako kao nikada niti za Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine, nije došlo do utemeljenja/ustanovljenja odnosno odlučivanja o Odboru sindikata za kolektivne pregovore odnosno o Pregovaračkom odboru sastavljenom od zastupnika sindikata koji djeluju u javnim službama i koji su htjeli kolektivno pregovarati, bilo sporazumom sindikata bilo odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća odnosno ministra, kako su to u pravno-relevantnom razdoblju uređivale odredbe članka 195. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04 i 68/05) odnosno odredbe članka 254. Zakona o radu (Narodne novine 149/09 i 61/11)?
3) Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09 9 124/09) temeljeći to na odredbi članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbi članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama, iako niti u jednoj od ove dvije odredbe ova dva izvora prava niti na koji način Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine nije dan, niti je mogao biti dan, pravni značaj i status kolektivnog ugovora koji bi opravdao zaključak suda?
4) Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, nisu pravno nevaljane (ništetne) iako ih nisu potpisali svi izvorni potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine?
5) Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da Arbitražna odluke od dana 7. prosinca 2011. godine, koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, nije pravno nevaljana (ništetna) iako se o provođenju postupka arbitraže nisu sporazumjeli niti su u postupku arbitraže sudjelovali svi izvorni potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine?
6) Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da Arbitražna odluke od dana 7. prosinca 2011. godine pravno uopće može potvrđivati sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine?
7) Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka l. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III. IV. Izmjena i dopuna Sporazuma?
8) Da li je dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. U javnim službama odgođen primjenom odredbe članka VII. stavka I. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine za tri godine ako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast, obzirom da prema podacima Državnog zavoda za statistiku takav pad je evidentiran od listopada 2011. godine do rujna 2014, godine za 12 tromjesečja? 9) Da li se ima tumačiti da je ispunjenje uvjeta iz članka III. preduvjet za primjene članka IV., a ispunjenje iz članka III. i IV. preduvjet primjene članka V., i da li se članak VII. primjenjuje na članak III. do V., dakle na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine, vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi koji su bili u 2008. godini i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenog dostizanja (konvergenciji)?“
2. Odgovorom na prijedlog tužiteljica osporava navode tužene i predlaže da se revizija odbaci, podredno odbije.
3. Kao razloge važnosti u odnosu na postavljena pitanja a u smislu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) tužena se poziva se poziva na drugačije tumačenje (u odnosu na tumačenje nižestupanjskih sudova) sadržaja odluke Revr 408/12 od 3. travnja 2013., te Revr 409/09 od 17. ožujka 2010.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to iz razloga što tuženik postavljenim pitanjima polazi od vlastite ocjene provedenih dokaza i pravne ocjene utvrđenih činjenica koja je drugačija od nižestupanjskih sudova pa je stoga i pozivanje na različitu praksu u naprijed citiranim odlukama neosnovano jer se ne odnose na ista činjenična utvrđenja.
4.1. U odnosu na pitanja pod rednim brojem 8. i 9. valja odgovoriti da je u odnosu na ova postavljena pitanja prethodno bilo dopušteno podnošenje revizije i na ista je odgovoreno u predmetu Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. a pobijana odluka se temelji na pravnom shvaćanju koje je zauzeto u tom predmetu.
5. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju čl. 392. st. 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 17. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
