REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-1657/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CENTER PAPER d.o.o., Baldaši, Baldaši 6, OIB 60086154039, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Čohilj Vadinjof, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika OPTIMA ISTRA d.o.o., Umag, Finida, Segetska 13, OIB 35641000312, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kuvara, odvjetnik u Puli, Ciscuttijeva 18, p.p. 22, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate iznosa od 56.882,42 kn / 7.549,59 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2020-28 od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2020-28 od 13. siječnja 2022. u točkama I., II. i III. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja Center paper d.o.o., Baldaši, Baldaši 6, OIB 60086154039, na račun tuženika Optima Istra d.o.o., Umag, Finida, Segetska 13, OIB 35841000312, u postupku izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute na temelju bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Tanji Ferenc pod poslovnim brojem OV- 2991/19, 27. svibnja 2019.

II. Nalaže se tuženiku Optima Istra d.o.o., Umag, Finida, Segetska 13, OIB 35841000312, tužitelju Center paper d.o.o., Baldaši, Baldaši 6, OIB 60086154039, vratiti stečeno nedopuštenom pljenidbom i prijenosom iz točke I. presude, i to isplatom iznosa od 56.882,42 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. veljače 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.170,00 kn, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.189,49 EUR / 8.962,25kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 309,91 EUR / 2.335,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-184/2020-28 od 13. siječnja 2022. proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenosom novčanih sredstava tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute na temelju bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Tanji Ferenc pod poslovnim brojem OV-2991/19 od 27. svibnja 2019. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku vratiti tužitelju stečeno nedopuštenom pljenidbom i prijenosom iz točke I. izreke i to isplatom iznosa od 56.882,42 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.170,00 kn (točka III. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 920,00 kn (točka IV. izreke).

2. Tuženik je protiv točaka I., II. i III. izreke presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je pogrešno zaključio prvostupanjskog suda da tužitelj nije bio ovlašten putem zadužnice naplatiti zakupninu uz obrazloženje da je u postupku utvrdio da tuženk kao zakupodavac nije doveo poslovni prostor, koji je bio predmet ugovora o zakupu u stanje prikladno za obavljanje ugovorene djelatnosti tužitelja i predao ga tužitelju u posjed do ugovorenog roka 1. listopada 2019., ta da je pogrešan i zaključak suda da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecaja bez pravne osnove s obrazloženjem da Ugovor o zakupu poslovnog prostora nije počeo proizvoditi učinke budući da nisu bili ispunjeni uvjeti za stupanje tužitelja u posjed poslovnog prostora i da stoga tuženik nije bio ovlašten dostaviti zadužnicu Financijskoj agenciji i da se naplaćivanja zakupnine nije trebalo izvršiti, ali je na temelju zadužnice ipak naplaćena zakupnina u iznosu od 56.882,42 kn. Smatra navedeni zaključak prvostupanjskog suda nejasan i kontradiktoran sadržaju isprava u spisu, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, te ističe da prvostupanjski sud nije u potpuno i pravilno utvrdio bitne činjenice, prvenstveno činjenicu zbog čijeg propusta tužitelj kao zakupnik nije stupio u posjed poslovnog prostora u ugovorenom roku, kao i druge odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke. Nadalje, ističe da prvostupanjski sud uopće nije ocjenjivao sadržaj isprava koje je tuženik dostavio u spis, a koje potvrđuju njegove navode da je poslovni prostor bio u stanju prikladnom za obavljanje djelatnosti tužitelja (što je navedeno u čl. 3. Ugovora o zakupu), da je tužiteljeva obveza iz Ugovora o zakupu sklopljenog 27. svibnja 2019. bila da do ugovorenog roka za preuzimanje poslovnog prostora (1. listopada 2019.) ishoditi potrebne dozvole (....), da tužitelj unatoč pozivima tužitelja nije preuzeo u posjed poslovni prostor niti plaćao ispostavljene fakture za plaćanje zakupnine zbog čega je tuženik sukladno odredbama ugovora, na ugovoreni način otkazao ugovor o zakupu i sukladno ugovoru je dospjele zakupnine naplatio putem za to izdane zadužnice. Navodi da je sud iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja utvrđivao činjenice koje su u suprotnosti sa sadržajem pisanih isprava, te kako tužitelj tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao da je pozivao tuženika da ispuni svoju obvezu ili da bi otkazao ugovora zbog neispunjenja obveza tuženika kao zakupnika. Budući da tvrdi da je naplata po zadužnici izvršena na temelju valjane osnove, smatra da je neosnovano sud prihvatio zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove računajući i žalbeni trošak u iznosu od 2.711,25 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijana presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da se proglasi nedopuštenim zapljena i prijenos sredstava s računa tužitelja na račun tuženika na temelju bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Tanji Ferenc pod poslovnim brojem OV- 2991/19 od 27. svibnja 2019., te zahtjev da tuženik vrati tužitelju neosnovano naplaćeni iznos po zadužnici i to iznos od 56.882,42 kn s pripadajućom zateznom kamatom, jer ga je tuženik neosnovanom naplatom putem zadužnice stekao bez osnove. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su stranke sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora 27. svibnja 2019., da je tuženik trebao predati u posjed tužitelj poslovnog prostora 1. listopada 2019., a što nije učinio, jer nije sukladno usmenom dogovoru stranaka ishodio uporabnu dozvolu za predmetni poslovni prostor, odnosno doveo ga do ugovorenog roka predaje u posjed u stanje prikladno za obavljanje ugovorene djelatnosti tužitelja. Smatra da zbog činjenice da tuženik nije ispunio svoju obvezu predaje tužitelju u posjed poslovnog prostora, da niti tužitelj nije bio dužan ispuniti svoju obvezu plaćanja zakupnine (čl. 358. ZOO-a), pa da je stoga tuženik nije bio ovlašten dostaviti na naplatu zadužnicu, a koju mu je tužitelj izdao radi osiguranja naplate dospjelih, a neplaćenih zakupnina.

7. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, budući da je utvrdio da tužitelj nije imao valjanu osnovu za naplatu zakupnine na temelju zadužnice koju mu je tužitelj izdao uz Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 27. svibnja 2019., jer je utvrdio da tuženik nije ispunio svoju obvezu i predao tužitelju u posjed poslovni prostor jer nije bio prikladan za obavljanje djelatnosti tužitelja do ugovorenog roka predaje prostora tužitelju u posjed (do 1. listopada 2019.), a niti nakon toga, pa da zbog toga tuženik nije imao ovlaštenje za dostavu zadužnicu na naplatu zakupnine. Budući da je utvrdio da je neosnovano putem zadužnice dostavljene Financijskoj agenciji 18. veljače 2020. naplaćen s računa tužitelja i prenesen na račun tuženika iznos od 56.882,42 kn, zaključio je da je osnovan zahtjev za povrat tog iznosa tužitelju na temelju stjecanja bez osnove (čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).

8. U pravu je tuženik da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke, a one utvrđene iz iskaza saslušanog svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja su u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu.

9. Iz podataka u spisu proizlazi, a među strankama nije sporno da su tuženik kao zakupodavac i tužitelj kao zakupnik sklopili pisani Ugovor o zakupu poslovnog prostora 27. svibnja 2019. te da sukladno čl. 12. Ugovora tužitelj prilikom potpisivanja ugovora predao zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn solemnizirane po javnom bilježniku pod poslovnim brojem Ovr-2991/19 od 27. svibnja 2019. radi osiguranja plaćanja dospjele zakupnine, te da je tuženik 18. veljače 2020. dostavio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice i da je s računa tužitelja prenesen na račun tuženika iznos od 56.882,42 kn. Po prijedlogu tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom podnesenom u skladu s odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) zaključkom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-85/2020-7 od 30. ožujka 2020. tužitelj kao ovršenik je upućen na parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate kod Financijske agencije na temelju zadužnice solemnizirane pod poslovnim brojem Ovr-2991/19 od 27. svibnja 2019. iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a, jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (zadužnice).

10. Tuženik je nesporno imao legitimaciju na temelju Ugovora o zakupu i zadužnice izdane radi osiguranja naplate dospjelih zakupnina za naplatu zakupnine, ali tužitelj tvrdi da je to pravo prestalo jer tuženik kao zakupodavac nije ispunio svoju obvezu iz Ugovora o zakupu i predao tužitelju u posjed poslovni prostor u ugovorenom roku.

11. Iz Ugovora o zakupu proizlazi da su ga parnične stranke sklopile 27. svibnja 2019., a kojim tuženik daje u zakup poslovni prostor (proizvodnu halu u Umagu površine 620 m2) na rok od pet godina, počev od 1. listopada 2019. Člankom 3. je ugovoreno da će zakupoprimac prostor koristiti isključivo za obavljanje svoje registrirane djelatnosti, te je zakupoprimac potvrdio da je prostor u stanju prikladnom za obavljanje ugovorene djelatnosti i da će zakupnik o svom trošku i na vlastiti rizik ishoditi potrebne dozvole za obavljanje djelatnosti i dr., ugovorena je zakupnina u iznosu od 2.000,00 EUR mjesečno počev od 1. listopada 2019. i njeno dospijeće, te da zakupodavac stupa u posjed nekretnine 1. listopada 2019.

12. Odredbom čl. 7. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 115/11, 64/15 i 112/18) propisano je da je Zakupodavac dužan predati zakupniku poslovni prostor u roku utvrđenom ugovorom (st. 1.), a ako zakupodavac ne preda zakupniku poslovni prostor u ugovorenom roku, zakupnik može svoje pravo ostvariti tužbom ili raskinuti ugovor o zakupu (st. 2.) te da u slučaju iz st. 2. tog članka zakupnik ima pravo na naknadu štete (st. 3.). Prema odredbi čl. 10. tog Zakona ako zakupodavac ne preda zakupniku poslovni prostor u stanju utvrđenom ugovorom, odnosno tim Zakonom, zakupnik ima pravo raskinuti ugovor o zakupu, ili tražiti razmjerno sniženje zakupnine, ili na teret zakupodavca sam dovesti poslovni prostor u takvo stanje, ako to nije učinio zakupodavac nakon što ga je zakupnik na to pozvao i ostavio mu za to primjeren rok (st. 1.), te da u slučaju iz st. 1. tog članka zakupnik ima pravo na naknadu štete.

13. Nadalje, odredbom čl. 28. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora propisano je da ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme svaka ugovorna strana može otkazati u svako doba, ako druga ugovorna strana ne izvršava svoje obveze utvrđene ugovorom ili tim Zakonom.

14. Iz ugovora o zakupu proizlazi da su stranke u čl. 11. ugovorile način na koji zakupac može otkazati taj ugovor prije isteka ugovorenog roka zakupa izjavom danom u pisanom obliku koja se dostavlja zakupodavcu preporučenom pošiljkom s povratnicom.

15. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi kojim pravima se mogao koristiti tužitelj kao zakupnik u slučaju ako tuženik kao zakupodavac ne ispuni svoju obvezu i ne preda tužitelju poslovni prostor u ugovorenom roku u ugovorenom stanju, a tužitelj nije tvrdio niti je dokazao da je postupio na navedeni način, odnosno da je raskinuo ili otkazao ugovor zbog neispunjenja tuženikove obveze, pa je stoga bio u obvezi plaćati zakupninu sve do prestanka ugovora bilo istekom ugovorenog roka ili otkazom ili raskidom ugovora.

16. Nadalje, odredbom čl. 26. st. 2. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora propisano je da zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako zakupnik ne plati dospjelu zakupninu u roku od 15t dana od dana priopćenja pisane opomene zakupodavca,

17. Iz Ugovora o zakupu proizlazi da su čl. 10. Ugovora stranke ugovorile da zakupodavac može otkazati taj ugovor, između ostalog, i ako zakupnik ne plati tri mjesečne zakupnine i unatoč pisanoj opomeni i dodatnom roku od 15 dana ne ispuni svoju obvezu plaćanja, te da se ugovor prijevremeno otkazuje izjavom danom u pisanom obliku koja se dostavlja drugoj strani preporučenom pošiljkom s povratnicom (....).

18. Iz dopisa tuženika od 14. listopada 2019. proizlazi da poziva tužitelja da poduzme aktivnosti glede realizacije ugovora o zakupu i preuzme prostor i da će ispostaviti fakture za zakupninu, te je tuženik u više navrata preporučeno putem pošte uz povratnicu dostavljao taj dopis tužitelju kao i račune za plaćanje zakupnine za listopad, studeni i prosinac 2019., ali se dostava vraćala neuručena s naznakom obaviješten nije preuzeo (list 53. do 70. spisa). Nadalje, iz dopisa tuženika iz prosinca 2019. naslovljenog kao Opomena/raskid Ugovora o zakupu proizlazi da je tuženik upozorio tužitelja da nije platio zakupnine za tri mjeseca (listopad do prosinca 2019.) te ga poziva da u dodatnom roku od 15 dana plati dospjele zakupnine, jer da će se u protivnom istekom tog roka ugovor o zakupu smatrati raskinutim zbog neispunjenja zakupnikove obveze i da će tuženik naplatiti dug putem sredstva osiguranja. Tuženik je izjavu dostavio tužitelju preporučeno putem pošte uz povratnicu, ali se dostava vratila neuručena 27. prosinca 2019. s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku.

19. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tuženik pisanom izjavom otkazao Ugovor o zakupu sukladno Zakonu o zakupu i prodaji poslovnog prostora i odredbama Ugovora, te da je sukladno čl. 12. Ugovora zadužnicu, koja mu je izdana kao sredstvo osiguranja plaćanja dospjele zakupnine, dostavio Financijskoj agenciji radi naplate tri dospjele rate zakupnine prije otkaza ugovora o zakupu.

20. Zakonom o zakupu i prodaji poslovnog prostora propisano je da se ugovor o zakupu skapa u pisanoj formi (čl. 4. st. 3.). Odredbom čl. 286. ZOO-a propisano je da se zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u pisanoj formi odnosi i važi i za sve kasnije izmjene i dopune. Budući da su u pisanom Ugovoru o zakupu navedeni svi bitni sastojci ugovora iz odredbe čl. 5. st. 2. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora, nije bilo potrebno saslušavati stranke i svjedoke na okolnost da tuženik nije predao poslovni prostor u posjed tužitelju, jer ta činjenica nije bila sporna, a inače se dokazuje zapisnikom o primopredaji, kao niti na okolnost da su stranke naknadno usmeno ugovorile dodatne obveze tuženika jer je za to kao i izmjene ostalih bitnih sastojaka ugovora propisana pisana forma, koji ne predstavljaju sporedne točke o kojim u ugovoru nije ništa rečeno da bi se mogle usmeno ugovarati i mijenjati (čl. 286. st. 3. ZOO-a).

21. Na temelju navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je osnovan zahtjev za proglašenje da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute na temelju bjanko zadužnice, pa je time pogrešno ocijenio osnovanim i zahtjev za povrat naplaćenog iznosa po toj zadužnici. Pritom valja istaknuti da je nesporno da naplaćeni iznos odgovara ugovorenoj zakupnini za tri mjeseca s uračunatim PDV-om.

22. Budući da je iz isprava u spisu bilo moguće utvrditi sve odlučne činjenice sukladno kojim je pravilno tužbeni zahtjev trebalo odbiti, unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a je žalba tuženika uvažena i pobijana presuda preinačena u točki I. izreke, kako je odlučeno u točki 1. izreke ove presude.

23. Budući da je presuda preinačena, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka.

24. Tuženik je u preinačenjem presude u cijelosti uspio u sporu pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove postupka, a o visini potrebnog troška je odlučeno primjenom čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa).

25. Tuženiku na temelju njegovog određenog zahtjeva (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a) pripadaju troškovi na ime nagrade za zastupanje odvjetnika na ročištima održanim 27. listopada 2020., 19. siječnja 2021., 15. rujna 2021. i 1. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svako prema Tbr. 9/1 Tarife, te za sastavljanje odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 kn prema Tbr. 8/1 Tarife, što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 42. Tarife sveukupno iznosi 6.250,00 kn. Pored toga, tuženiku pripada i žalbeni trošak i to za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 10/1 Tarife, što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 42.) kao i izdatak za sudske pristojbu na žalbu u iznosu od 1.148,75 kn u skladu s Tar. br. 3. točka 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama iznosi ukupno 2.712,25 kn.

26. Tuženiku nije priznat kao potreban trošak za sastavljanje podnesaka od 5. i 19. siječnja 2021. budući da se radi o podnescima uz koje je naknadno dostavio dokaze koje je bio dužan dostaviti već uz odgovor na tužbu, pa je sam skrivio taj trošak. Nije mu priznat niti trošak pristojbe na odgovor na tužbu jer se prema odredbi čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) pristojba na odgovor na tužbu plaća po pravomoćnom završetku spora za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa je tužiteljeva obveza plaćanja te pristojbe.

27. Na temelju navedenog naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u ukupnom iznosu od 8.962,25 kn, dok je za preostali iznos od 2.335,00 kn zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan (točke II. i III. izreke ove presude).

Zagreb, 17. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30858-f9bfa

Kontrolni broj: 04275-73340-ef3f1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRTA MATIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.