Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-335/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari stvari tužitelja zavod, Z., OIB: ...., protiv tuženika M. P. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge P., OIB: ...., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i k. iz Z., rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj 18 Pn-32/2022-6 od 2. veljače 2023., 17. svibnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj 18 Pn-32/2022-6 od 2. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se odbija prigovor tuženika u vezi stvarne nenadležnosti kao neosnovan i u točki II je odlučeno da će se postupak nastaviti nakon pravomoćnosti tog rješenja.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 34.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) gdje je propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, sporovima između pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o spori u vezi s njihovom djelatnošću ako nije riječ o sporovima za koje prema zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda. Predloženo je da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.
3. U odgovoru na tužbu tužitelj u cijelosti osporava navode iz žalbe predlažući da se rješenje suda prvog stupnja potvrdi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj regresnim zahtjevom traži isplatu iznosa od tuženika temeljem odredbe čl. 139. st. 1. i 148. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u kojoj je propisano da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građena te da ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama od dana nastale štete. Sud prvog stupnja navodi da je radnik tuženika I. T. pretrpio ozljede na radu te da su inspekcijskim nadzorom utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, odnosno da tuženik se nije pridržavao odredbi čl. 44. Zakona o zaštiti na radu, odnosno da tuženik nije organizirao i provodio radni postupak čišćenja krova tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika koji je obavljao poslove čišćenja krova (da tuženik nije osigurao uže za osiguranje od pada s visine, prihvatne skele niti osiguranja od propadanja kroz salonit ploče. Stoga se navodi da je doneseno rješenje kojim je tuženiku zabranjeno obavljanje navedenog posla, te da je u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 7. lipnja 2018. utvrđeno da tuženik nije organizirao i osigurao da se u dovoljnoj mjeri ograniče rizici za sigurnost i zdravlje radnika.
6. Iz sadržaja tužbe proizlazi da je radnik I. T. zadobio teške i po život opasne ozljede, bio je bolničkom liječenju te je ostvario i pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) uzrokovane ozljedom na radu na teret sredstava tužitelja i naknadu troškova prijevoza u svezi korištenja zdravstvene zaštite zbog priznate ozljede na radu.
7. S obzirom na izloženo proizlazi da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 34.b ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 34. st. 1. toč. 9. ZPP-a gdje je propisano da općinski sudovi u parničnim postupcima uvijek sude u prvom stupnju u sporovima radi regresnih zahtjeva iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja te je pravilno odlučeno da se odbija prigovor tuženika koji se odnosi na stvarnu nenadležnost suda prvog stupnja.
8. Identično pravno shvaćanje izneseno je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Gr 1 184/2021 od 31. svibnja 2021.
9. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je valjalo odbiti i prvostupanjsko rješenje potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 17. svibnja 2023.
Sutkinja
Filka Pejković, v.r.
