Broj: Ppž-13764/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika S.T., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) odlučujući o žalbi okrivljenika S.T., podnesenoj po braniteljici T.M.Š., odvjetnici iz K., protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 30. studenog 2021., poslovni broj: 27. Pp -3005/2021-4, na sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika S.T. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik S.T. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura[1] ) / 226,04 (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

4. U žalbi okrivljenik navodi da je svjestan činjenice da doista nije dostavio policiji točan podatak o osobi koja je kritične zgode upravljala njegovim vozilom te ističe da je u vrijeme počinjenja prekršaja ostavio svoje vozilo kod mehaničara te da je bez njegovog znanja neka treća osoba mogla upravljati vozilom bez moći okrivljenika da na to utječe. Kako bi utvrdio koja je osoba upravljala i dao podatke o istoj pristupio je u prostorije policije radi uvida u snimku vozila kako bi utvrdio identitet osobe koja je upravljala, međutim zbog tehničkih manjkavosti uređaja nije bilo moguće niti višestrukim zumiranjem fotografije uočiti bilo kakvu osobu na mjestu vozača. Sud da je iz provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o činjeničnom stanju te da nije pomno ispitao i ocijenio svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno. Razlozi za ovakvu odluku da su proturječni provedenim dokazima.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

9. Naime, odredbom članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito je propisano da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da okrivljenik kao vlasnik vozila nije u propisanom roku dostavio podatke o vozaču koji je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljao vozilom, pri čemu je potpuno neosnovan žalbeni navod okrivljenika da je ostavio svoje vozilo kod mehaničara te da je bez njegovog znanja neka treća osoba mogla upravljati vozilom bez njegove moći da na to utječe.

11. Naime, okrivljenik je kao vlasnik vozila mogao i morao osigurati da se njegovo vozilo ne stavlja u promet bez njegove volje, pogotovo što se radi o opasnoj stvari, kako to valjano obrazlaže prvostupanjski sud, s time da su navodi okrivljenika da nije dostavio tražene podatke jer je neka treća osoba „mogla“ upravljati vozilom ostavljenim kod mehaničara potpuno proizvoljni i bez ikakve valjane pravne argumentacije, pa tako izneseni žalbeni navodi, nemaju utjecaja na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenika.

12. S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja, kao niti pravilne primjena materijalnog prava.

13. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

14. Nadalje, ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.

15. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura („Narodne novine“, broj 114/22), a sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona znatno ispod propisanog posebnog minimuma, tako da je prvostupanjski sud, prilikom izricanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.

15.1. Valja napomenuti da iako je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22), koji zbog konverzije valute propisuje nešto niže kazne, u konkretnom slučaju kazna za okrivljenika je bila pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja zbog čega u konkretnom slučaju novi Zakon nije povoljniji.

16. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

17. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. svibnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.