Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž R-66/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice D. S., OIB: …, iz S., …, zastupane po punomoćnicama E. K. B. i M. B.-P., odvjetnicama iz S., …, protiv tuženika-protutužitelja L. H. d.o.o., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po predsjedniku uprave R. M., a ovaj po punomoćnici A. K., odvjetnici iz Z., …, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-649/2018-54 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja L. H. d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-649/2018-54 od 14. srpnja 2022. pod toč. II izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-649/2018- 54 od 14. srpnja 2022. pod toč. I i III izreke i sudi:

a) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice D. S. koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz tužiteljičina Ugovora o radu sve prema odluci tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 19. lipnja 2018. pa radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao već i dalje traje.

2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto u skladu s Ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme dana 31. svibnja 2008. radi obavljanja poslova komercijalno-administrativni referent." b) Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Raskida se Ugovor o radu sklopljen dana 31. svibnja 2008. između tužiteljice i tuženika kao poslodavca i to s danom donošenja prvostupanjske presude."

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 2.500,00 kn na ime naknade parničnog troška, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik-protutužitelj (dalje tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je u pogledu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 213. st. 1. i čl. 12. Zakona o parničnom postupku, kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, a zbog kojih povreda se izreka presude ne može ispitati dok je relativno bitna povreda imala utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Ističe da je u konkretnom slučaju nejasno da li prvostupanjski sud smatra da samo postojanje formalnog sudskog postupka koji se pred istim sudom vodio pod poslovnim brojem Pr-333/2016, a sad pod poslovnim brojem Pr-7165/2021, pokrenutog od strane iste tužiteljice sukladno odredbi čl. 134. st. 4. Zakona o radu, predstavlja razlog i opravdanje za prekid rada u smislu te zakonske odredbe ili je pak, unatoč formalnom postojanju tog postupka, tuženiku dopušteno dokazivati promijenjene okolnosti. Iz obrazloženja pobijane presude nejasno je za koju se varijantu odlučio prvostupanjski sud. Ukoliko bi iz obrazloženja bilo moguće zaključiti da je stav suda kako postojanje formalnog sudskog postupka po odredbi čl. 134. st. 4. Zakona o radu predstavlja opravdani razlog za prekid rada tada sud prvog stupnja u ovom sporu nije mogao utvrđivati postojanje ili nepostojanje povreda od kojih zavisi tužiteljičino pravo na prekid rada već je trebao prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-7165/2021 (ranije Pr-333/2016) primjenom odredbe čl. 213. st. 1. u svezi s odredbom čl. 12. Zakona o parničnom postupku. Međutim, odredba čl. 134. Zakona o radu daje radniku pravo da pod određenim uvjetima može prekinuti rad sve dok mu se ne osigura zaštita tj. dok se ne promijene okolnosti uslijed kojih ta vrsta zaštite gubi svaki smisao i svrhu time da to ne isključuje pravo radnika da nastavi voditi sudski postupak s onim zahtjevima koji mogu egzistirati neovisno o zahtjevu za pružanjem zaštite. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev u predmetu Pr- 7165/2021 (ranije Pr-333/2016) razvidno je da tužiteljica traži zaštitu u vidu omogućavanja rada na radnom mjestu administrativno–komercijalnog referenta sukladno Ugovoru o radu od 31. svibnja 2008., kao i zaštitu u vidu zabrane bilo kakvog budućeg sličnog ponašanja tuženika. Iz navedenog proizlazi da odredba čl. 134. Zakona o radu ne daje radniku pravo na prestanak rada sve do pravomoćnog okončanja postupka već radnik pravo na prekid rada ima sve dok se ne promijene okolnosti koje su po radniku sporne te koje daju smisao i svrhu korištenja prava na prekid rada. O tužiteljičinom eventualnom uspjehu u parnici pod poslovnim brojem Pr – 7165/2021 ovisi prvenstveno opravdanost korištenja prava na prekid rada iz čl. 134. Zakona o radu, a tek podredno opravdanost i osnovanost preostalih zahtjeva posljedično čemu tuženik smatra da mu je u konkretnom slučaju, unatoč formalnom postojanju tog postupka, dopušteno dokazivati promijenjene okolnosti. U međuvremenu tj. 29. lipnja 2022. donesena je presuda te su u cijelosti odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljice, a koja presuda se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prilaže uz žalbu kao nova činjenica nastala u vrijeme kada je tuženik više nije mogao koristiti u prvostupanjskom postupku. Kako se radi o istoj raspravnoj sutkinji nejasno je, neživotno, neshvatljivo i u konačnici apsurdno da se pobijanom presudom sudi protiv tuženika s učinkom zaštite tužiteljičinog prava iz čl. 134. st. 2. Zakona o radu, a pritom isti sud u predmetu koji se direktno odnosi na pravo tužiteljice iz čl. 134. st. 2. Zakona o radu smatra da nikakvog uznemiravanja, mobinga i sličnog nikada nije bilo. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda sadržan u toč. 10. 2. obrazloženja pobijane presude kako nije utvrđeno da su prestali razlozi na kojima tužiteljica temelji tvrdnju o uznemiravanju zapravo točan, samo što ti razlozi nikada nisu niti postojali pa zato niti ne mogu prestati. Što se tiče iskaza tužiteljice, prvostupanjski sud izdvaja dio iskaza iste u kojem navodi da je nisu kontaktirali u svezi uvjeta rada pri čemu ista u svezi iskaza svjedoka Marka Sekulovića zaboravlja dio u kojem se navodi da je namjera tuženika bila ispoštivati pravomoćnu i ovršnu presudu prvostupanjskog suda poslovni broj Pr – 561/2016 pa se onda postavlja pitanje što je sve to tuženik morao učiniti da dokaže da tužiteljica nikada nije trpjela sve ono što neosnovano i zlonamjerno imputira tuženiku, da se mogla i trebala vratiti na rad kod tuženika, tužiteljičinu zloupotrebu prava iz čl. 134. st. 4. Zakona o radu i u konačnici njezinu obijesnost u parničenju. Napominje se da, bez obzira na vođenje mnogobrojnih postupaka iniciranih od strane tužiteljice, za sada ne postoji niti jedna jedina sudska odluka u tom pravcu jer je sve sporove tužiteljica bilo pravomoćno bilo nepravomoćno izgubila pa je tako temeljem presude istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pr – 700/2014 od 17. ožujka 2017. tužiteljica pravomoćno odbijena s tužbenim zahtjevom radi utvrđivanja diskriminacije jer je sukladno presudi i rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-862/2020 od 22. prosinca 2021. preinačena presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 5/2020 te je u konačnici nepravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-7165/2021-6 od 29. lipnja 2022. (ranije poslovni broj Pr-333/2016) tužiteljica također odbijena s tužbenim zahtjevom pa je stoga sasvim nejasno što je to više tuženik trebao dokazivati tužiteljici kad ju je u namjeri da ispoštuje pravomoćnu i ovršnu presudu prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-561/2016 zvao na rad. Sasvim je nerazumljivo zašto prvostupanjski sud smatra da je tuženik trebao tužiteljici dokazivati i obrazlagati promijenjene okolnosti kada ju je zvao na rad, a to iz razloga što je tuženikov poziv usmjeren na izvršenje pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pr – 561/2016 radi čega tuženik smatra da na njemu nije teret "extra dokazivanja" da izvršavanje sudskih odluka kako one glase nije nehumano, nečovječno, diskriminirajuće i slično, pa je s tog aspekta pobijana presuda u cijelosti nejasna i nerazumljiva. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ogleda se u tome što prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji isključivo i jedino na zaključku sadržanom u toč. 10. 1. pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud zauzimajući stav da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao promijenjene okolnosti (i kojim stavom pokušava zaštititi tužiteljicu koja se nonšalantno nije niti pokušala uvjeriti u iskrenost tuženikovih poziva) zapravo tuženiku nameće obvezu nemogućeg dokaza da će se pravomoćna i ovršna presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-561/2016 unaprijed izvršiti u skladu s izrekom iste, a to je obavljanje poslova onog radnog mjesta pod uvjetima tog radnog mjesta, a za koje tužiteljica cijelo vrijeme i u svim postupcima tvrdi da joj je onemogućeno, što je jednostavno nemoguće dokazati dok se presuda ne izvrši. Iz ovakvog tereta dokazivanja koje prvostupanjski sud nameće tuženiku suptilno proizlazi da je tuženik trebao priznati svoja tobožnja nezakonita ponašanja prema tužiteljici pa da bi to onda predstavljalo promijenjene okolnosti o kojima govori prvostupanjski sud. Apsurdno je da tuženik mora braniti svoje pozive za povratkom na rad upućene tužiteljici gdje navodi da joj garantira da nikakvih neželjenih postupanja prema njoj neće biti niti ih je ikada bilo. Ukoliko se zanemari prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem Pr-7165/2021 (ranije Pr-333/2016) tuženik nikako nije mogao niti je trebao dokazivati na koji će to način tek postupiti po toj sudskoj odluci i na koji će to način provesti svoju garanciju posljedično čemu se tužiteljica trebala odazvati takvom pozivu i uvjeriti se u tvrdnje tuženika. Međutim, kako se tužiteljica odbila vratiti na rad, kao što se i odbila barem pokušati uvjeriti u radne uvjete kod tuženika, time je onemogućila tuženika u izvršavanju pravomoćne i ovršne sudske odluke i to sa malicioznom namjerom, a sve ovo uz daljnju zlouporabu prava iz čl. 134. st. 4. Zakona o radu. Pritom, odlučnu činjenicu odbijanja dolaska na posao i time uvjeravanja u radne uvjete i postupanja tuženika treba sagledati sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1384/2000 od 15. veljače 2001. gdje je zauzeto shvaćanje da nezadovoljstvo radnim uvjetima nije razlog zbog kojega bi radnik smio svojevoljno prestati dolaziti na posao. Nadalje, prvostupanjski sud ne analizira iskaz svjedoka M. S. i dovodi ga u vezu sa zaključkom kako tuženik nije dokazao promijenjene okolnosti premda je taj svjedok detaljno opisao na koje se to poslove namjeravalo vratiti tužiteljicu, a kao što potom propušta utvrditi i da li su to ti poslovi koji se spominju u presudi poslovni broj Pr- 561/2016 propuštajući pritom utvrditi i činjenicu da tužiteljica cijelo ovo vrijeme svoje tvrdnje o postojanju uznemiravanja, mobinga i diskriminacije usko veže zapravo s time što je nezadovoljna radnim uvjetima i mjestom rada. Stoga je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Poziva se i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revrv-602/2015 od 22. veljače 2017. U odnosu na protutužbeni zahtjev ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je prvostupanjski sud protutužbeni zahtjev odbio referirajući se samo na događaje vezane uz prijavu tužiteljice po odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-203/2018 i tužiteljičinim zaposlenjem kod novog poslodavca ignorirajući ostale okolnosti od kojih zavisi odluka o protutužbenom zahtjevu. Pritom je prvostupanjski sud zanemario činjenicu o vođenju više sudskih postupaka te da upravo zbog toga tuženik smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu, s tim što prvostupanjski sud nije ni pokušao utvrditi da je tužiteljica sklona obijesnom parničenju, utvrditi način na koji je tužiteljica odbijala povratak na rad kod tuženika i da se uopće nije htjela uvjeriti u tuženikove iskrene namjere usput ga vrijeđajući da su ti pozivi ustvari garancija za daljnje uznemiravanja. Sve te okolnosti ukazuju da nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguće. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22, dalje ZID ZPP) jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati stoga što je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a o odlučnim činjenicama navedeni su razlozi koji nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Nadalje, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Stoga, žalba tuženika zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. Predmet spora su slijedeći zahtjevi stranaka:

- zahtjev tužiteljice – protutuženice (dalje tužiteljice) da se utvrdi da nije dopušten otkaz Ugovora o radu sukladno odluci tuženika o izvanrednom otkazu od 19. lipnja 2018. slijedom čega da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao već i dalje traje te da je dužan tuženik vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto u skladu s Ugovorom o radu od 31. svibnja 2008. radi obavljanja poslova komercijalno- administrativni referent i

- protutužbeni zahtjeva tuženika kojim traži raskid Ugovora o radu zaključenog 31. svibnja 2008. između tužiteljice i tuženika danom donošenja prvostupanjske presude (sudski raskid Ugovora o radu).

9. U ovoj fazi postupka među strankama nisu prijeporne slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica s tuženikom zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. svibnja 2008. za obavljanje poslova komercijalno-administrativni referent sa mjestom rada u D.,

- da je tužiteljica 13. travnja 2016. prekinula rad kod tuženika i o tome ga obavijestila, da je pred prvostupanjskim sudom 19. travnja 2016. pokrenula postupak u skladu s odredbom čl. 134. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) te je u istom zatražila utvrđenje i zabranu diskriminacije, otklanjanje diskriminacije i zaštitu od zlostavljanja na radu (mobinga) tvrdeći da joj je tuženik svojim postupcima povrijedio dostojanstvo, ugled i čast neosiguravanjem adekvatnog radnog prostora, onemogućavanjem izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta, nalaganjem izvršavanja poslova koji nisu poslovi zbog kojih je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika te s tim u svezi onemogućavanje ostvarivanja plaće u visini koju bi tužiteljica ostvarivala da obavlja poslove svog radnog mjesta radi čega predlaže da joj tuženik omogući rad na radnom mjestu prema Ugovoru o radu od 31. svibnja 2008. i da se ubuduće kani svakog sličnog ponašanja kojim se tužiteljica diskriminira kao radnik tuženika, a koji spor se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Pr-333/2016 (kasnije Pr-79/2019 i Pr-7165/2021),

- da je tuženik svojom Odlukom broj 171/2016 od 27. travnja 2016. tužiteljici izvanredno otkazao Ugovor o radu koja odluka o otkazu je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-561/2016 od 8. siječnja 2018., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-203/2018 od 10. travnja 2018., utvrđena nedopuštenom, kao i da radni odnos tužiteljici nije prestao te je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužiteljicu na posao,

- da je tuženik sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-561/2016 od 8. siječnja 2018. dopisom od 28. svibnja 2018. pozvao tužiteljicu da se vrati na radno mjesto komercijalno-administrativnog referenta, a koji poziv je tužiteljica primila 4. lipnja 2018. u 9,00,

- da je tužiteljica po svom punomoćniku dopisom od 4. lipnja 2018. obavijestila tuženika da prihvaća poziv za vraćanje na rad, ali i da nadalje konzumira pravo na prekid rada do pravomoćnog okončanja parnice pod poslovnim brojem Pr-333/2016,

- da je tuženik dopisom na l.s. 32 ponovno pozvao tužiteljicu da se vrati na posao 15. lipnja 2018. u kojem tuženik garantira da diskriminatornog ponašanja za koje se tereti ubuduće neće biti prema tužiteljici i drugim radnicima, kao i da ga nije ni bilo,

- da je tužiteljica putem punomoćnika dopisom od 14. lipnja 2018. obavijestila tuženika da u cijelosti ustraje u navodima iz dopisa od 4. lipnja 2018. jer da iz sadržaja dopisa tuženika kada navodi da diskriminirajućeg postupanja prema tužiteljici nije bilo i da ga neće ni biti proizlazi zaključak da tuženik kao poslodavac na ni jedan način nije poduzeo odgovarajuće mjere radi zaštite dostojanstva i zaštite od uznemiravanja radnice D. S.,

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu od 19. lipnja 2018. otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. svibnja 2008. radi grube povrede radne obveze s obzirom da je po pozivu poslodavca u čak dva navrata odbila doći na posao, a koja povreda da je takvog karaktera da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć i

- da je tužiteljica protiv Odluke o izvanrednom otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, nakon čega je 1. kolovoza 2018. podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari.

10. Prvostupanjski sud imajući u vidu navedene nesporne činjenice te ocjenjujući dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a sukladno odredbi čl. 116. st. 1. u svezi s čl. 134. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i 127/17 – dalje ZR), smatra da se tužiteljica utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu vratila u radnopravni odnos kakav je bio da nedopuštenog otkaza nije bilo, a to je radnopravni odnos u kojem je tužiteljica koristila pravo na prekid rada iz čl. 134. ZR, odnosno, da tužiteljica nakon pravomoćnosti i ovršnosti presude o utvrđenju nedopuštenosti izvanrednog otkaza ima pravo na prekid rada sve dok joj se ne osigura zaštita od uznemiravanja.

11. Po stavu ovog drugostupanjskog suda takvo stajalište prvostupanjskog suda nije pravilno.

12. Ovo stoga što je nesporno da je tuženik nakon primitka presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R – 203/2018 od 10. travnja 2018. u dva navrata pozvao tužiteljicu da se vrati na posao ističući da joj garantira da diskriminatornog ponašanja za koje se tereti ubuduće neće biti ni prema njoj ni prema drugim radnicima, a što je tužiteljica otklonila svojim dopisima po punomoćniku od 4. lipnja 2018. i 14. lipnja 2018.

13. Iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužiteljica poduzela bilo kakvu radnju kojom bi utvrdila da li je doista došlo do realizacije garancije tuženika kako diskriminatornog ponašanja neće biti jer tužiteljica nedvojbeno nakon pozivanja tuženika da se vrati na posao nije izvršila provjeru da li joj je osiguran adekvatni radni prostor, da li joj tuženik garantira da će biti u mogućnosti izvršavati poslove svog radnog mjera, da li joj garantira da joj neće davati poslove koji nisu predmet Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. svibnja 2008. i da li joj garantira plaću u skladu s tim Ugovorom o radu.

14. Naime, iz dopisa tužiteljice od 14. lipnja 2018. proizlazi kako iz dopisa tuženika ni na jedan način nije moguće zaključiti da je kao poslodavac poduzeo odgovarajuće mjere radi zaštite dostojanstva i zaštite od uznemiravanja D. S., a o radnjama koje predstavljaju povredu dostojanstva i uznemiravanja na radnom mjestu da se detaljno očitovala u svom zahtjevu za zaštitu dostojanstva od 25. ožujka 2016. koji je odbijen kao neosnovan odlukom tuženika od 11. travnja 2018.

15. Dakle, bez obzira na činjenicu što tuženik u pozivima za vraćanje na rad garantira tužiteljici da neće biti radnji protivnih njezinom dostojanstvu te da će dobiti zaštitu od uznemiravanja tužiteljica bez provjere takvih navoda, odbija vraćanje na rad premda te okolnosti na adekvatan način nije provjerila (primjerice u direktnom kontaktu s poslodavcem i obilasku radnog mjesta) već smatra da je tuženik taj koji bi, bez obzira na sadržaj svojih dopisa o vraćanju na rad, trebao dokazati da je poduzeo odgovarajuće mjere radi zaštite dostojanstva i zaštite od uznemiravanja.

16. Stoga, s pravom žalba tuženika ističe da je na taj način tuženik doveden u situaciju da mu se nameće teret nemogućeg dokaza tj. da će se pravomoćna i ovršna presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-561/2016 unaprijed izvršiti u skladu s izrekom, a to je obavljanje poslova onog radnog mjesta te pod uvjetima tog radnog mjesta za koje tužiteljica cijelo vrijeme i u svim postupcima navodi da joj je onemogućeno, a što je jednostavno nemoguće dokazati sve dok se ta presuda ne izvrši.

17. Pored navedenog, valja ukazati na činjenicu da je tuženica u žalbi protiv prvostupanjske odluke, a pozivom na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP, priložila presudu prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-7165/2021 (ranije Pr-333/2016) od 29. lipnja 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice glede utvrđenja da je tuženik svojim ponašanjem i postupcima, posebno neosiguravanjem adekvatnog radnog prostora, onemogućavanjem izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta i nalaganjem izvršavanja poslova koji nisu poslovi zbog kojih je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika te s tim u vezi onemogućavanjem ostvarivanja plaće u visini koju bi tužiteljica ostvarivala da obavlja poslove svog radnog mjesta, diskriminirao tužiteljicu u pogledu rada i radnih uvjeta te joj narušio dostojanstvo i povrijedio ugled i čast, kao i da se naloži tuženiku da u cilju zaštite dostojanstva tužiteljice i zaštite njezinog prava na jednako postupanje glede rada i radnih uvjeta omogući tužiteljici rad na radnom mjestu sukladno Ugovoru o radu od 31. svibnja 2008. te da se ubuduće kani svakog sličnom ponašanja kojim se tužiteljica diskriminira kao radnik tuženika.

18. Nadalje, protiv prethodno navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica te je iz E- spisa razvidno da je u međuvremenu donesena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2720/2022-2 od 8. studenoga 2022. kojom je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7165/2021-6 od 29. lipnja 2022.

19. Dakle, na taj način riješena je odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari a to je da je tužiteljica u svojim dopisima od 4. lipnja 2018. i 14. lipnja 2018. upravo ukazivala na predmetni spor kao pretpostavku zašto i nadalje konzumira svoje pravo na prekid rada iz čl. 134. ZR. Slijedom toga, suprotno navodima tuženika, prvostupanjski sud nije bio u obvezi primijeniti odredbu čl. 213. st. 1. u svezi s čl. 12. ZPP.

20. Stoga, imajući u vidu sve prethodno navedeno ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. ZR jer u konkretnom slučaju činjenica što tužiteljica i nadalje smatra kako može konzumirati svoje pravo iz čl. 134. ZR odbijanjem vraćanja na posao, bez provjere odlučnih okolnosti glede uvjeta, načina i organizacije rada, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć stoga što se iz ovakvog postupanja tužiteljice nedvojbeno može zaključiti da ista i nadalje smatra kako, bez obzira na garancije tuženika, postoji identično ponašanje njezinog poslodavca kao i prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu od 27. travnja 2016., a ovo tim više što se tužiteljica u to nije ni pokušala uvjeriti na adekvatan način .

21. U odnosu na protutužbeni zahtjeva, a s obzirom na činjenicu da je ovaj drugostupanjski sud preinakom prvostupanjske odluke utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan to znači da je i dalje egzistentna Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 19. lipnja 2018. radi čega nema potrebe utvrđivati da li su ispunjene i pretpostavke iz odredbe čl. 125. st. 1. ZR budući da je temeljna pretpostavka za sudski raskid Ugovora o radu to da je sud utvrdio da otkaz poslodavca nije dopušten, a čega u ovom konkretnom slučaju nema.

22. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

23. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka pa je s obzirom na uspjeh stranaka u sporu (50% svaka) u pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), a koja se primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 3. ZID ZPP, valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak što uključuje i trošak sastava žalbe tuženika s obzirom na uspjeh iste.

Zadar, 17. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte