Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 23 Gž Ob-98/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kristini Bajsić Bogović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Horvat, Zebec, Bajsić Bogović iz Zagreba, protiv tuženika ČČ iz [adresa], Dr. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Strniščaku odvjetniku iz Čakovca, radi utvrđivanja očinstva i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob- 189/20-19 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-189/20-19 od 8. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
Utvrđuje se da je tuženik AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otac KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1997. u [adresa].
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti na ime uzdržavanja punoljetnog djeteta KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos u visini od 21.838,44 kn / 2.898,46 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku na:
- iznos od 1.420,00 kn od 01. prosinca 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 1.420,00 kn od 01. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.420,00 kn od 01. veljače 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. ožujka 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. travnja 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. lipnja 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. srpnja 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. rujna 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. listopada 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. studenog 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. prosinca 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. siječnja 2017. godine pa do isplate,
- iznos od 1.256,42 kn od 01. veljače 2017. godine pa do isplate,
- iznos od 1.250,70 kn od 01. ožujka 2017. godine pa do isplate,
- iznos od 1.250,70 kn od 01. travnja 2017. godine pa do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude sve na tekući račun tužiteljice, KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačke Banke d.d."
III. Svaka strana snosi svoje troškove.“
2. Presudu pobija tužiteljica u dijelu pod točkama II. i III. izreke zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem očinstva, te zahtjev da tuženik isplati tužiteljici naknadu za uskraćeno uzdržavanje u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 1. travnja 2017.
7. U žalbenoj fazi postupka sporno je ima li tužiteljica pravo na nadoknadu za uskraćeno uzdržavanje u utuženom razdoblju.
8. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:
- da je tuženik ĆČ otac tužiteljice, rođene **.**.1997.,
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2015. do 1. travnja 2017. studirala u [adresa] te je plaćala troškove stanovanja i školarine,
- da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe 9. prosinca 2020. bila punoljetna, te da je bila punoljetna u razdoblju za koji traži naknadu za uskraćeno uzdržavanje.
9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja odbio zahtjev smatrajući da tužiteljica kao punoljetno dijete nije legitimirana tražiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje prije utuženja.
10. Neutemeljeno žaliteljica osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja njezina zahtjeva za plaćanje uzdržavanja u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 1. travnja 2017.
11. Naime, tužiteljica u razdoblju 1. prosinca 2015. do 1. travnja 2017. potražuje od tuženika kao svog oca naknadu za uskraćeno uzdržavanje na temelju odredbe članka 289. stavka 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 05/15, 98/19, dalje: ObZ). Tom je zakonskom odredbom propisano da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi, dakle, da je roditelj u obvezi platiti uskraćeno uzdržavanje samo za maloljetno dijete.
12. Tužiteljica je, međutim, u cijelom navedenom razdoblju (1. prosinca 2015. do 1. travnja 2017.) bila punoljetna (punoljetna je postala 30. srpnja 2015. jer je rođena **.**.1997.). Stoga njoj ne pripada naknada za uskraćeno uzdržavanje jer je tu naknadu obvezan plaćati roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnim djetetom i nije plaćao za njegovo uzdržavanje. Stoga tužiteljica ne može osnovano tražiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje jer za prihvaćanje takvog njezina zahtjeva nema materijalnopravne osnove u odredbi članka 289. stavka 1. ObZ-a koja regulira pravni institut uskraćenog uzdržavanja. Stoga je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva.
13. Žaliteljica se neosnovano poziva na odluku Europskog suda broj C-295/95 od 20. ožujka 1997. koja kao vjerovnika uzdržavanja označava osobu koja traži uzdržavanje, uključujući osobu koja pokreće tužbu za uzdržavanje prvi put, pozivajući se na primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008.
14. Članak 2. točka 10. i 11. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 sadrži definiciju „uzdržavane osobe” kao svake fizičke osobe koja ima pravo na uzdržavanje ili se na to pravo poziva, te „obveznika uzdržavanja” kao svake fizičke osobe koja mora plaćati izdržavanje ili za koju se tvrdi da mora plaćati uzdržavanje.
15. Okolnost što su u spomenutoj presudi Europskog suda i Uredbi br. 4/2009 vjerovnik uzdržavanja i uzdržavana osoba definirani kao osobe koje imaju pravo na uzdržavanje i traže uzdržavanje, ne daje automatski pravo na isplatu uzdržavanja svakoj osobi koja postavi zahtjev za uzdržavanjem, nego je potrebno u svakom konkretnom slučaju utvrditi ima li osoba koja je podnijela zahtjev za uzdržavanjem to pravo, a sve u skladu s okolnostima svakog pojedinog slučaja i zakonskim propisima kojima je regulirano pravo na uzdržavanje.
16. Kako Obiteljski zakon u članku 289. stavak 1. ObZ regulira pravo na uzdržavanje na način da punoljetne osobe imaju pravo na isplatu uzdržavanja samo za razdoblje od podnošenja tužbe, dok se pravo na uskraćeno uzdržavanje daje samo maloljetnim osobama, a u konkretnom slučaju je zahtjev podnijela tužiteljica kao punoljetna osoba za uskraćeno uzdržavanje, pravilno je sud prvog stupnja odbio njezin zahtjev za uskraćenim uzdržavanjem.
17. Tumačenjem odredbe članka 289. st. 1. ObZ, može se zaključiti da je odredba unesena u pravni sustav radi zaštite osoba koje su tijekom svoje maloljetnosti propustile ostvariti pravo na uzdržavanje, a ne radi zaštite punoljetnih osoba.
18. Pri tome valja naglasiti da tužiteljica ovakvim nije diskriminirana, niti joj je uskraćeno pravo na pristup sudu, a nije mogla steći niti bilo kakva legitimna očekivanja.
19. Naime, i odredba ranijeg Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 i 103/15) nije propisivala mogućnost naknade za uskraćeno uzdržavanje pozivom na odredbu čl. 209. tog Zakona, jer se iz odredbe st. 1., koja propisuje da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, proizlazi, da se navedena odredba, o pravu na naknadu za uskraćeno uzdržavanje, odnosi samo na maloljetnu djecu. Nadalje, tužiteljici nije uskraćeno pravo na pristup sudu jer je svoje pravo na uzdržavanje mogla tražiti nakon punoljetnosti, za što joj propisi nisu postavljali nikakve prepreke.
20. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke, primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP.
22. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP-a).
U Zagrebu, 16. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
