Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-358/2023-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠH, zbog kaznenih djela utaje poreza i carine iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, broj KO- DO-32/2020 od 9. kolovoza 2022., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj K-189/2016 od 14. lipnja 2022., a objavljene 17. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj K-189/2016 od 14. lipnja 2022., a objavljene 17. lipnja 2022., temeljem članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni ŠH oslobođen je optužbe da bi počinio kaznena djela utaje poreza ili carina iz članka 256. stavka 1. KZ/11 i krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 2. KZ/11, činjenično opisana izrekom te presude. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećena Republika Hrvatska se upućuje da imovinskopravni zahtjev u iznosu od 66.980,65 kuna može ostvariti u parnici. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08 te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. Uvodno je potrebno reći da je u ovom postupku Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici pokrenulo postupak protiv 1. okrivljenog ĐH i 2. okrivljenog ŠH radi kaznenih djela iz članka 256. stavka 1. i članka 279. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 te je rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj Kv- 129/2016 od 1. srpnja 2016. razdvojen kazneni postupak u odnosu na 2. okrivljenog ŠH radi ovdje inkriminiranih kaznenih djela i nakon toga je državno odvjetništvo 6. srpnja 2016., a naknadno ispravljeno 16. rujna 2020. dostavilo optužnicu, tj. optužni akt za koji se tereti ovdje okrivljeni ŠH. Do razdvajanja je došlo zbog okolnosti da je 1. okrivljeni ZH zaključio sporazum i donijeta je presuda na temelju sporazuma stranaka koja se nalazi na stranici 2427-2448, a kojom presudom je okrivljeni ZH proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslove isprave iz članka 279. stavka 2. KZ/11 te mu je izrečena uvjetna osuda na način da mu se izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci, a po članku 56. KZ/11 uvjetna osuda po kojem se kazna neće izvršiti, ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo te uz izrečenu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 – popravljanje štete na način da je okrivljenik dužan u Državni proračun Republike Hrvatske uplatiti iznos od 107.916,48 kuna.

7. U ovdje predmetnom postupku pobijanom presudom prvostupanjski sud je okrivljenog ŠH oslobodio po članku 453. točci 1. ZKP/08 što znači da je zaključio da činjenični opis kaznenih djela za koja se optužuje okrivljeni ŠH ne sadrži zakonom propisane bitne elemente kaznenih djela za koja se tereti okrivljenika. Tako u obrazloženju pobijane odluke, nakon što je prvostupanjski sud konstatirao obranu okrivljenika te dao osvrt na postojanje pravnog kontinuiteta i pitanje zastare kaznenog progona (smatra da nije potrebno raspraviti prigovor zastare jer, kako tvrdi, "zastara kaznenog progona se ocjenjuje kod kaznenih djela i isključivo dolazi u obzir kada su optužena kaznena djela, dok terećena kaznena djela ne sadrže sve konstitutivne elemente inkriminiranih kaznenih djela propisane zakonom a što će nastavno biti obrazloženo".

8. Navedena konstatacija prvostupanjskog suda je nerazumljiva tako kako je to napisano na 11 stranici obrazloženja prvostupanjske presude (predzadnji odlomak), a uz to je i netočna jer se točno zna što znači "institut zastare" i kako se utvrđuje da li je ili nije nastupila zastara kaznenog progona (i zastara izvršenja kazne i sigurnosnih mjera). Nakon isteka određenih rokova (što je u Kaznenom zakonu precizno navedeno), zastara kaznenog progona vodi gašenju kažnjivosti djela, pa se isključuje mogućnost progona za kažnjivu radnju.

9. Stoga tvrdnje prvostupanjskog suda iznijete o zastari su nerazumljive i netočne, pa je i time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, a koja se sastoji u tome da su razlozi (o zastari) potpuno nejasni.

10. Nadalje, u odnosu na optuženje za koje se okrivljenik tereti, prvostupanjski sud zaključuje "U pogledu pravnih nedostataka u izmijenjenoj optužnici u pogledu kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11 prije svega, treba navesti da se okrivljeniku ne može staviti na teret da je kazneno djelo utaje carine i poreza počinio kroz vremensko razdoblje od prosinca 2006. do 13. studenog 2007. (dvije kalendarske godine) jer takvo optuženje po samom zakonu nije moguće budući da izmjenom Kaznenog zakona više nije dopušteno da se stvarno pribavljena imovinska korist utvrđuje zbrajanjem novčanih iznosa kroz više odvojenih godina jer na temelju članka 256. KZ/11 takva mogućnost zbrajanja pribavljene imovinske koristi više ne postoji".

11. U pogledu navedenih konstatacija prvostupanjskog suda treba reći da su iste netočne i neutemeljene. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret što je i opisano u činjeničnom opisu izreke presude: "u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 13. studenog 2007., u Križevcima, kao financijski direktor navedenog društva, ovlašten je raspolagati sredstvima društva, u nakani da uskrati sredstva Državnom proračunu Republike Hrvatske, naložio blagajnici društva isplatu gotovog novca iz blagajne i to u ukupnom iznosu od 120.000,00 kn, kojim novcem su vršena plaćanja na ruke stimulacija i to zaposlenicima…."

12. Iz naprijed navedenog, proizlazi da se optužnicom državnog odvjetništva okrivljeniku stavlja na teret upravo počinjenje kaznenog djela utaje poreza i carine za jednu kalendarsku godinu (od 1. siječnja 2007. do 13. studenog 2007.), a sud u obrazloženju svoje odluke na 11 stanici, u zadnjem odlomku, navodi da se okrivljeniku stavlja na teret "…razdoblje od prosinca 2006. do 13. studenoga 2007. (dvije kalendarske godine)...". Iz navedenog doista nije jasno od kuda prvostupanjskom sudu da se okrivljenika tereti za dvije kalendarske godine kada je nesporno da je okrivljeniku stavljena na teret jedna kalendarska godina u periodu od 1. siječnja 2007. do 13. studenog 2007.

13. S obzirom na navedeno, jasno je da postoji proturječje izreke i obrazloženja pobijane presude pa je prvostupanjski sud postupajući na taj način počinio bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka prvostupanjske presude proturječna obrazloženju, odnosno razlozi u pobijanoj presudi su proturječni izreci, pa se presuda ne može ispitati. Navedenu povredu ovaj drugostupanjski sud je utvrdio ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08.

14. Što se tiče zaključaka prvostupanjskog suda iznijetih na 13 stranici obrazloženja, u zadnjem odlomku, a u kojem se tvrdi, između ostalog, da je u konkretnom slučaju činjenični opis kaznenih djela takav da ne sadrži sve bitne elemente predmetnih kaznenih djela, a naročito naznaku i svojstvo počinitelja, opis isprava koje su krivotvorene i krivotvorenje koje nije objektivizirano, da ostaje nejasno koja je tvrtka izbjegla obračunati, prijaviti i platiti porez na dohodak i prirez i u okviru djelatnosti koje tvrtke su sačinjeni fiktivni nalozi, da nije navedeno kojoj blagajnici i kojeg trgovačkog društva ili neke druge pravne osobe je okrivljenik naložio isplatu gotovine, treba reći da su navedene tvrdnje prvostupanjskog suda također pogrešne.

15. Naime, izrekom pobijane presude okrivljeniku se stavlja na teret da je "u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 13. studenog 2007., u Križevcima, kao financijski direktor navedenog društva, ovlašten raspolagati…". Točno je da nije navedeno o kojem društvu se radi, ali je potpuno jasno da se radi o čistoj omašci u pisanju jer je u optužnici na listu 32 spisa precizirano da se radi o društvu Improm d.o.o. Križevci, pa je očito omaškom to ispušteno, ali ta okolnost ne čini izreku nerazumljivom. Što se tiče navoda da je ispušten subjektivni element, također treba reći da to pogrešno prvostupanjski sud zaključuje jer u izreci je navedeno: "…u nakani da uskrati sredstva Državnom proračunu Republike Hrvatske…", dakle, navedeno je subjektivno obilježje, tj. namjera okrivljenika. To što nije navedeno ime blagajnice u odnosu na ovdje terećeno kazneno djelo, nije od utjecaja, tako da je potpuno promašena tvrdnja prvostupanjskog suda da i taj nedostatak čini izreku nepotpunom, odnosno da u činjeničnom opisu nisu opisana obilježja kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret.

16. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud također nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 koja se sastoji u tome da pri donošenju presude nije primijenio, tj. nepravilno je primijenio odredbe ZKP/08, a to je utjecalo na presudu.

17. Naime, odredba članka 459. propisuje kako treba izgledati pisana presuda i u navedenom članku se precizno pojašnjava što u pisanoj presudi mora prvostupanjski sud obrazlagati, a što ne. U ovdje konkretnom slučaju prvostupanjski sud je donio nepotpunu odluku na način da je konstatirao u obrazloženju presude obranu okrivljenika, nakon toga je naveo koji su dokazi provedeni u ovom postupku (u zadnjem odlomku na 10 stranici i u prvom odlomku na 11 stranici obrazloženja), zatim se osvrnuo na pravni kontinuitet i dao svoje obrazloženje u odnosu na prigovor zastare i nakon toga u obrazloženju navodi da sve to što je proveo, odnosno ni iskazi svjedoka ni obrana okrivljenika, a niti pročitana dokumentacija i provedena vještačenja, nisu utjecali na odluku suda s obzirom da djela koja su na opisani način okrivljenicima stavljena na teret nisu kaznena djela, pa sud nije analizirao ni obranu okrivljenika niti sve druge provedene dokaze jer se na njima odluka suda uopće ne temelji.

18. S tim u vezi, pogrešno se prvostupanjski sud poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu, broj Kž-108/2016 jer iz navedene presude ne proizlazi da nije potrebno presudu sačiniti sukladno zakonskoj odredbi članka 459. ZKP/08.

19. Naime, kako je rečeno, prvostupanjski sud u pobijanoj odluci iznosi obranu okrivljenika, dokaze koji su provedeni, nakon toga obrazlaže pravni kontinuitet, da bi zatim odustao od daljnjeg obrazlaganja presude. Na opisani način, počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu Zakona o kaznenom postupku, odnosno članak 459. ZKP/08.

20. Zbog svega navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

21. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će izvesti sve već provedene dokaze te će nakon savjesne i kritične ocjene svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08, vodeći pri tome računa o navedenom u ovoj drugostupanjskoj odluci.

22. Što se tiče pravno odlučnih činjenica, odnosno utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da ovaj sud nije ni mogao razmotriti navedenu povredu iz razloga što prvostupanjski sud činjenično stanje nije ni obrazlagao.

23. Slijedom navedenog, trebalo je riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke u smislu odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08, tj. povodom žalbe i po službenoj dužnosti ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U Zagrebu 16. svibnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent