Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž-623/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Š. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Ž. P. iz T., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3198/15-59 od 3. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3198/15-59 od 3. studenoga 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3198/15-59 od 3. studenoga 2022. u dijelu pod t.III. i t.IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 30.000,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate. Rješenjem je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti (t.I.), odbijen je tuženikov prigovor presuđene stvari i dvostruke litispendencije(t.II.), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnoga troška
(t.III.) i naloženo je tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 5.312,50 kn /705,09 eura (t.IV.).
2. Protiv prvostupanjske presude i dijela rješenja pod t.III. i t.IV. izreke tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje:ZPP), s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodu žalitelja, prvostupanjski sud je obrazložio zbog čega nije proveo dokaz njegovim saslušanjem, naime ocjenio je da su odlučne činjenice utvrđene i bez saslušanja stranaka dok žalitelj ne navodi koje odlučne činjenice zbog neprovođenja dokaza njegovim saslušanjem nisu utvrđene. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene, dijelom su nesporne i proizlaze iz isprava u spisu (čl. 373.a st.1.t.1. i t.2.ZPP) što slijedi iz daljnjeg obrazloženja. Također su na ovaj način, sukladno odredbi čl. 373.a.st.3. ZPP otklonjeni nedostaci obrazloženja presude o pojedinim odlučnim činjenicama koje ima u vidu zakonska odredba čl. 354.st.2.t.11. ZPP
5. Tužbeni zahtjev za naknadu štete tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženik u podnesku predanom 15. srpnja 2015. Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu broj P-1244/15, o njemu naveo tvrdnje za koje je znao ili mogao znati da nisu istinite:
“-ukradene veće količine željeza…a na kraju se ispostavilo da je tužitelj bio nalogodavac tog…”
-kako je tužitelj i na koji način uspio prevarom se upisati na taj broj?…
-po mojim saznanjima Z. l. je u periodu od 30. svibnja do konca prosinca 2014. prerađivao ilegalno ubrano smilje koje je kamionima dovoženo iz S. u više navrata i to za drugog vlasnika…
-Također vas moram upozoriti da se radi o osbi koja je već kažnjavana zbog obijesnog parničenja….
-tužitelj je izgubio pravo na licencu za preradu smislja jer je ove godine konačno profunkcionirala pravna država….
-…ljude koji su po njegovom nalogu izvršili pljačku u mom prostoru i oštetili me za više od 25.000,00 kn…
-zbog teške krađe sve po nalogu H. Š.…”
6. Nadalje, u tužbi tvrdi da je tim neistinitim navodima povrijeđena njegova čast i ugled a tuženik je postupao s očitom namjerom.
7. Nije sporno, proizlazi iz priloženog spisa u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid, da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u predmetu broj P-1244/15 društvo Z. l. j.d.o.o. koje je zastupao direktor, ovdje tužitelj, podnijelo tužbu protiv HEP O. d. s. d.o.o. i ovdje tuženika radi naknade štete u iznosu od 509.515,82 kn. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je bio u mirnom posjedu nekretnine u G., temeljem ugovora o zakupu s ovdje tuženikom a 18. prosinca 2013. tuženici su ga smetali u posjedu na način da su ga isključili sa elektrodistribucijske mreže. Stoga traži naknadu po osnovi izmakle dobiti i povećanih troškova.
8. Nije sporno da je tuženik u odgovoru na tužbu u tom sporu dostavljenom Trgovačkom sudu u Zagrebu 15. srpnja 2015., uz ostalo iznio i tvrdnje koje tužitelj u ovom postupku apostrofira kao neistinite u uvredljive, ali ih iznosi parcijalno i izvan konteksta.
9. Prema odredbi čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 78/15, dalje:ZOO), opće pretpostavke odgovornosti za štetu, koje moraju biti kumulativno ispunjene, su štetna radnja, šteta i pravno relevantna uzročna veza nastale štete i štetne radnje.
10. U ovom slučaju zahtjev tužitelja se odnosi na povredu časti i ugleda kao prava osobnosti koje ima u vidu odredba čl. 19.st.2. ZOO.
11. Odredbom čl. 1100. toga Zakona je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od imovinske štete a i kada nje nema.
12. Iz citirane odredbe proizlazi da svaka povreda prava osobnosti ne znači i bezuvjetno pravo oštečenika na isplatu pravične naknade, kako to očito smatra tužitelj, već samo pod pretpostavkom da sud utvrdi da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju.
13. U ovom slučaju tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su izjave tuženika neistinite i da mu je njima povrijeđena čast i ugled, što još, obzirom na smisao citirane zakonske odredbe, ne govori o ispunjenju pretpostavki za dosuđenje naknade jer uopće ne konkretizira štetne posljedice koje je pretrpio, njihovu manifestaciju i intenzitet, ne tvrdi i ne opisuje da je zbog tih izjava trpio posebne neugodnosti i duševne boli, a upravo su te činjenice bitne za ocjenu da je povreda prava osobnosti toliko teška da opravdava dosuđenje naknade. Međutim, te se činjenice ne pretpostavljaju niti ih je sud u parničnom postupku dužan utvrđivati po sužbenoj dužnosti, već tek ako stranka određeno tvrdi da je trpjela određene štetne posljedice. Izrečene tvrdnje u okolnostima ovoga slučaja nisu same po sebi, bez utvrđenja da su izazvale kod tužitelja intenzivne duševne boli, dovoljne za dosuđenje naknade.
14. Naime, kako to obrazlaže i prvostupanjski sud, u ovom slučaju bitna okolnost je da je tuženik sporne tvrdnje iznio u kontekstu sudskog postupka, u odgovoru na tužbu koju je protiv njega podnio ovdje tužitelj kao zastupnik trgovačkog društva. U sudskom postupku osim nespornog prava na zaštitu časti i ugleda stranaka i njihovih zastupnika, konkurira i pravo na slobodu govora čija je svrha zaštita prava na pošteno suđenje, ta sloboda govora podrazumijeva slobodu iznošenja argumenata kojima se snažno brani svoje interese u konkretnom postupku, dokle god se ne daju tvrdnje koje prelaze granice toga opravdanog interesa i kojima se namjerno, osobno vrijeđa druga osoba. Međutim, kako je rečeno, i kada se tvrdnje mogu ocijeniti uvredljivima, pravo na naknadu štete se ne podrazumijeva već ovisi o težini povrede i intenzitetu pretrpljene štete (čl. 1100. ZOO).
15. U tužbi trgovačkog društva Z. l. j.d.o.o. zastupanoj po ovdje tužitelju, podnesenoj protiv HEP-O. d. s. d.o.o. kao I.-tuženika i Ž. P. kao II.-tuženika, tužitelj tvrdi da su ga tuženici smetali u mirnom posjedu nekretnine u G., gdje obavlja djelatnost proizvodnje eteričnih ulja, na način da su ga isključili iz elektrodistribucijske mreže te zahtijeva isplatu visokog iznosa naknade štete zbog navodno izgubljene dobiti, bez odgovarajućih dokaza uz tužbu o osnovu i iznosu štete, na što je ukazao i HEP d.o.o. kao I.-tuženik u tom postupku. Kraj takvog stanja stvari, navodi ovdje tuženika u odgovoru na tužbu kojima osporava ne samo činjenice već i opisuje radnje i postupanja tužitelja koji nisu u neposrednoj vezi s tim predmetom, usmjereni su na osporavanje vjerodostojnosti tužitelja, time i istinitosti njegovih navoda i izjava na kojima temelji tužbu i za koje očekuje da im se vjeruje bez adekvatnih dokaza.
16. Uz to, iz dokaza u spisu ovog predmeta (list 127. spisa) proizlazi da je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru rješenjem od 9. svibnja 2014. pokrenulo istragu protiv troje zaposlenika društva Z. l. d.o.o. zbog kaznenog djela krađe na štetu ovdje tuženika u prosincu 2013., otuđenjem predmeta iz njegovog dvorišta na adresi u G., u prostoru koji koristi društvo Z. l. d.o.o. Tijekom istrage oni su izjavili da im je H. Š. dao odobrenje da uzmu te predmete (list 50. spisa). Imajući u vidu da je ovdje tuženik kao oštečenik i sudionik toga postupka bio upoznat s tim izjavama i da je s tužiteljem tada već bio u sukobu u vezi poslovnog prostora imao je razloga vjerovati u istinitost ovih tvrdnji.
17. Nadalje, iz dviju priloženih presuda Općinskog suda u Zadru proizlazi da su njima odbijene tužbe tužitelja H. Š. protiv tuženika Ž. P. kojima je tražio naknadu štete zbog povrede ugleda i časti izjavama iznesenima u pojedinim sudskim postupcima. Uz odgovor na tužbu u ovom postupku tuženik je priložio i opsežan tekst iz medija od 20.siječnja 2012. (list 45. spisa) o sudskom postupku koji je ovdje tužitelj vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu protiv “S. D.”, u kojem je uz ostalo navedeno da je “sud donio rješenje kojim je odbacio Š. zahtjev da S. D. i njezina Štedno kreditna služba plate iznos od 31,73 milijuna kuna te tri milijuna kuna sa zateznom kamatom” također se citira dio obrazloženja presude kojim sud konstatira i da je zastupnik tužitelja tj. ovdje tužitelj, pred tim sudom i pred drugim sudovima pokrenuo čitav niz raznovrsnih postupaka te tako ili na sličan način nesavjesno ili zlouporabom procesnih ovlaštenja bez istinite i valjane pravne svrhe angažirao pravosudni aparat poduzimajući i provodeći tako u konačnici radnje obijesnog parničenja.
18. Činjenice koje proizlaze iz ovih dokaza, tj. vlastito iskustvo parničenja s tužiteljem i medijske objave o drugim sudskim postupcima koje je tužitelj pokrenuo protiv drugih osoba, upućuju da je tuženik, kao pravni laik, opravdano vjerovao da ga je sud proglasio obijesnim parničarem (iako doista nije kažnjen).
19. Iz cjelovitih navoda tuženika u spornom odgovoru na tužbu od 15. srpnja 2015. proizlazi da je osporio da je kao vlasnik nekretnine koje je bila predmet zakupa, ikada dao suglasnost HEP-u za prijenos brojila na društvo Z. l., daljnja njegova izjava odnosno pitanje kojim dovodi u pitanje zakonitost prijenosa brojila i postupanje tužitelja kojim je to uspio ishoditi logično je u tom kontekstu i vezano za predmet spora u tome postupku. Također, obzirom da tužitelj odnosno trgovačko društvo koje je zastupao u istom sporu traži od tuženika naknadu štete zbog onemogućavanja rada društva i izgubljene zarade, navod tuženika u odgovoru na tužbu o tome da je društvo u predmetnom prostoru “po njegovom saznanju” prerađivalo ilegalno ubrano smilje dovoženo kamionima iz S. i da nema licencu za rad očito su usmjereni na pobijanje navoda tužbe, iako doista ne navodi izvore svojih “saznanja”. Kao takva, za sud pred kojim je iznesena ne može imati potrebnu ozbiljnost i imati štetne posljedice za tužitelja a javnosti izvan suda nije bila upućena niti je bila predmet njenog interesa, kao niti ostali ovdje sporni navodi iz podneska tuženika.
20. Iz izloženog proizlazi da tužitelj prije svega nije dokazao nastalu štetu, tj. trajanje i intenzitet duševnih boli koje bi trpio kao posljedicu navoda tuženika, na to ne upućuju niti prethodno utvrđene okolnosti jer su tvrdnje izrečene samo u postupku pred sudom, nisu bile poznate niti su bile predmet interesa javnosti izvan konkretnog sudskog postupka. Uz to, njima je tuženik u odgovoru na tužbu, prema tadašnjem stanju predmeta, osporavao proizvoljne navode tužbe o osnovu i iznosu štete, koristeći slobodu govora kako bi zaštitio svoje interese odnosno u svrhu ostvarenja prava na pošteno suđenje. Pri tome je opravdano imao razloga vjerovati da je večina izrečenog istinita dok navod o ilegalnom radu društva, već po svom izričaju, pozivanju na “saznanja” i bez dokaza, za sud pred kojim je izrečena nema ozbiljnost a široj javnosti nije priopćena niti je bila poznata i kao takva ne prelazi slobodu izražavanja koja se u sudskom postupku može tolerirati.
21. Zbog izloženih razloga pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.
22. Odluka o naknadi parničnoga troška pod t.III. i IV. prvostupanjskog rješenja temelji se na pravilnoj primjeni odredbi čl. 154.st.1. i čl. 155.ZPP a žalitelj u tom pogledu i ne ističe ikakve konkretne razloge.
23. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 373.a st.1.t.2. i st.3. ZPP potvrđena je prvostupanjska presuda i temeljem odredbe čl. 380.t.2. ZPP potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.
U Zagrebu, 16. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Grgić, v.r.
