REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1042/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, OIB …., protiv tuženika A. D., OIB …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., radi brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1817/2016- 2 od 15. studenoga 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-733/2010 od 2. ožujka 2016., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen glavni tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrditi da je tužitelju uknjižbom prava vlasništva tuženika u Z.U. 19120 za k.o. Split povrijeđeno pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u tom ulošku, kao i ovlastiti tužitelja na brisanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 8333/5 Z.U. 19120 k. o. S. uz istovremeno ovlaštenje na uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja upisom uknjižbe prava vlasništva za cijelo na ime tužitelja na istoj nekretnini. Nadalje je u točki II. izreke odbijen i podredni tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da je tužitelju uknjižbom prava vlasništva tuženika u Z.U. 19120 za k.o. S. povrijeđeno pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u tom ulošku te naložiti upis brisanja uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika za cijelo u zemljišnim knjigama za k.o. S. u odnosu na čest. zem. 8333/5 Z.U. 19120, te naložiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na istoj nekretnini upiše uknjižba prava vlasništva za cijelo na ime tužitelja.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11
- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je neosnovana.
6. Revizijski je sud odlučujući o reviziji, sukladno odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Iako je revident reviziju podnio i zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, on u reviziji ne ukazuje određeno ni na jednu od tih povreda, pa u takvim okolnostima ovaj sud taj prigovor nije uzeo u obzir (čl. 386. ZPP).
8. Predmet je glavnog tužbenog zahtjeva utvrđenje da je tužitelju uknjižbom prava vlasništva tuženika na nekretnini označenoj kao čest. zem. 8333/5 Z.U. 19120 k.o. S. povrijeđeno pravo vlasništva, zatim ovlaštenje na upis brisanja vlasništva s imena tuženika za cijelo uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja te upisom uknjižbe prava vlasništva za cijelo na ime tužitelja.
8.1. Predmet je podrednog tužbenog zahtjeva isto utvrđenje, uz nalog za brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika te uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za cijelo na ime tužitelja.
9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:
- da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. 8333/5 Z.U. 19120 k.o. Split upisana kao voćnjak površine 220 m²,
- da je ista bila nacionalizirana,
- da tužitelj nikad nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine,
- da je tužiteljev prednik 1970. od prednika tuženika kupio 95 m² predmetne nekretnine te ušao u posjed tog dijela nekretnine.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi zaključili da tužitelj nikad nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine te da stoga ne može brisovnom tužbom zahtijevati uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja tim više što i sam tužitelj tužbom traži utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 8333/5 za cijelo, iako je kupio samo 95 m² od 220 m² iste nekretnine. Stoga su pozivom na odredbu članka 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev.
11. Pritom drugostupanjski sud primjećuje da tužitelj, iako "postavlja klasični zahtjev iz brisovne tužbe ... u postupku u biti tvrdi da je stekao samo pravo vlasništva realnog dijela predmetne nekretnine" (zato što ocjenjuje da spomenuti Ugovor iz 1970. nije bio ništetan pravni posao jer nije bilo zapreke da društvena pravna osoba kupuje pravo korištenja od nositelja prava korištenja, pa bi konzumacijom pravnog posla sukladno tada važećim pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika vlasništvo već bilo stečeno). Međutim, drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu imajući na umu granice odlučivanja propisane odredbom članka 2. ZPP i cijeneći da tužitelj nije postavio zahtjev za utvrđenje prava vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 8333/5 k.o. Split, zbog čega ocjenjuje da o takvom zahtjevu nije ni bilo moguće odlučiti.
12. Neutemeljeno tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva zato što su sudovi pravilno ocijenili da zahtjev tužitelja ne udovoljava pretpostavkama osnovanosti brisovne tužbe. Naime, brisovna je tužba, u skladu s odredbom članka 129. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 107/17), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja parnice, po svojoj pravnoj prirodi stvarnopravna tužba kojom se štite samo već upisana knjižna prava, i to samo uknjižba, a ovlaštena ju je podnijeti jedino osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj povrijeđenoga knjižnog prava i podnosi se protiv osobe u čiju je korist provedena nevaljana, neistinita uknjižba. Kako tužitelj nikada nije bio uknjižen kao (su)vlasnik predmetne nekretnine, a podnosi brisovnu tužbu, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev zbog čega nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe članka 393. ZPP.
Zagreb, 16. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
