Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-2169/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. N. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i s. iz Z., protiv tuženika T. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja i žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv rješenja o troškovima iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2183/2020-26 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2183/2020-26 od 22. travnja 2022. u pobijanoj točki II. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2183/2020-26 od 22. travnja 2022., kao i rješenje o troškovima iz točke III. navedene presude u dijelu u kojem tužiteljici trošak nije dosuđen.
II. Odbija se žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje rješenje o troškovima iz točke III. i IV. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2183/2020-26 od 22. travnja 2022.
III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Citiranom prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku T. o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici Z. N. iz Z., OIB: …, iznos od 5.400,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 7.250,00 kn s osnova naknade štete, kao i u dijelu kojim potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 5.725,00 kn koje teku od 17. veljače 2020. do 30. kolovoza 2020.
III. Nalaže se tuženiku T. o. d.d., Z., OIB: …, naknaditi tužiteljici Z. N. iz Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 7.317,40 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 10.312,50 kn.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu zahtjeva za iznos od 42.850,00 kn.“
Nadalje, dopunskim rješenjem posl. br. Pn-2183/2020-32 od 13. svibnja 2022., protiv kojeg stranke nisu podnijele žalbe, odlučeno je:
„Nalaže se tuženiku T. o. d.d., Z., OIB: …, naknaditi tužiteljici Z. N. iz Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 266,75 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv točke II. presude, te rješenja o povlačenju tužbe i dijela točke III. presude kojim joj nije dosuđen daljnji trošak postupka, tužiteljica je podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u pobijanom dijelu a tužiteljici dosude daljnji troškovi, uvećani za troškove žalbe.
3. Tuženik je podnio žalbu i dopunu žalbe protiv rješenja o troškovima iz točke III i IV. navedene presude, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se navedeno rješenje o troškovima preinači u smislu žalbenih navoda a tuženiku dosude troškovi žalbe.
4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika, a tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu tuženiku.
5. Žalbe i dopuna žalbe tuženika nisu osnovane.
6. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene.
7. Nadalje, neosnovano tužiteljica prigovara da ona ne bi povukla tužbeni zahtjev, već da je „uskladila tužbeni zahtjev“ jer ZPP ne pozna institut usklađenja tužbenog zahtjeva, koji se može samo povući, djelomično ili u potpunosti, ili preinačiti. Kada je tužbenim zahtjevom tražena isplata 55.500,00 kn/7.299,75 eur, da bi konačno postavljenim tužbenim zahtjevom bilo traženo 12.650,00 kn/1.678,94 eur, tužbeni je zahtjev djelomično povučen, kako je prvostupanjski sud pravilno odlučio, na temelju čl. 193. st. 2. ZPP.
8. Pri tom sud osnovano tuženiku nije dosudio dio troška u odnosu na taj povučeni dio zahtjeva, djelomično jer je do istog došlo nakon isplate nespornog iznosa štete, a djelomično zato jer tuženiku nije nastao poseban trošak budući da se radi, i prije i nakon djelomičnog povlačenja tužbe, o zahtjevu za koji je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: OT) predviđena naknada od 100 bodova.
9. Tužiteljici je u predmetnom postupku dosuđena naknada štete pretrpljene u štetnom događaju od 31. kolovoza 2020. godine, kada je povrijeđena kao putnik u osobnom vozilu reg. oznake ZG 6219-AH a do kojeg je došlo krivnjom osiguranika tuženika.
10. U postupku nije sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu, ali je, i u ovoj žalbenoj fazi postupka, sporna visina štete.
11. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka sud je utvrdio, da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede i to istegnuće mišića kralježnice, natučenje prsišta lijevo, natučenje desne ruke i natučenje desnog kuka. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrole fizijatra 26. kolovoza 2020. Nadalje proizlazi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 10 dana te slabijeg intenziteta trajnog karaktera 45 dana. Ozljeda kralježnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 4% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog i slabinskog segmenta te bolovima u vratu i slabinskom dijelu tijekom dužeg stajanja, hodanja, rada u nefiziološkom položaju glave i tijela. Vještak također navodi da su pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti glede tegoba s ramenima i kralježnicom uzeti u obzir podaci iz zdravstvenog kartona te se navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju. Degenerativnim procesom oštećena kralježnica vulnerabilnija je na nova oštećenja. Tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.
12. Iz nalaza i mišljenja dr. L. M. M. proizlazi da je tužiteljica uslijed štetnog događaja razvila simptomatologiju posttraumatskog stresnog poremećaja, a liječena je ambulantnim putem. Tužiteljica je trpjela intenzivni primarni strah u trenutku štetnog događaja. Sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana te slabijeg intenziteta 30 dana kumulativno. Na temelju medicinske dokumentacije i provedenog ispitivanja može se reći da je kod tužiteljice došlo do pogoršanja psihičkog stanja nakon štetnog događaja i razvoja trajnih psihičkih smetnji u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja. Prisutan je strah od prometa. Kod tužiteljice je, a uvažavajući da je od ranije liječena od anksiozno depresivnog poremećaja, došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 4% sa psihijatrijske strane. Navedeno smanjenje životnih aktivnosti posljedica je upravo štetnog događaja.
13. Vještaci su usmeno saslušani na ročištu suglasno naveli da objedinjeno smanjenje životnih aktivnosti iznosi 7%.
14. Stoga je materijalno pravo odredbe čl. 1100. u vezi s čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) pravilno primijenjeno, kada je ocijenjeno da pravična naknada za neimovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju iznosi ukupno 26.000,00 kn/3.450,79 eur, a za tuđu pomoć i njegu 900 kn/119,45 eur, kao i 1.500,00 kn/199,08 eur za uništenu odjeću te je, s obzirom na nespornu isplatu od 23.000,00 kn/3.052,62 eur, tužiteljici dosuđeno daljnjih 5.400,00 kn/716,65 eur.
15. Sud je pri tom vodio računa o svim kriterijima koje propisuje navedena odredba kao što su opseg smanjenja životnih aktivnosti, kao i jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli i straha, cilju kojem naknada služi, te okolnostima konkretnog slučaja.
16. Tužiteljica pri tom nije isticala druge okolnosti, osim onih koje su imali na umu vještaci, a na temelju čijeg nalaza i mišljenja je sud utvrdio opseg pretrpljene neimovinske štete, koje bi utjecale na visinu naknade štete.
17. Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH samo su orijentacija i sud iste primjenjuje imajući na umu sve okolnosti slučaja, a u konkretnom slučaju, kada je tužiteljica od ozljeda zadobila samo natučenja, uz zaostali strah od prometa, isti su pravilno primijenjeni dosuđivanjem citiranog iznosa.
18. Nadalje, visina imovinske, nenovčane štete za tuđu pomoć i njegu, koju su pružali ukućani, pravilno je utvrđena, na temelju čl. 223. ZPP u iznosu od 20,00 kn. Budući da tu pomoć nije pružala stručna osoba, sud nije bio dužan pri dosuđivanju naknade voditi računa o cjeniku centra na koji se tužiteljica poziva.
19. Odluka o troškovima parnice pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, pri čemu je sud vodio računa o uspjehu stranaka u sporu, a u odnosu na vrijednost predmeta spora, ali i o tome koji su troškovi bili nužni za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva (troškovi medicinskog vještačenja) pa su isti pravilno dosuđeni.
20. Neosnovano tuženik prigovara utvrđenom uspjehu u sporu jer, s obzirom na to da je nesporni dio odštete isplaćen tijekom parnice, plaćeni iznos od 23.000,00 kn/3.052,62 eur treba uračunati u dio tužbenog zahtjeva s kojim je tužiteljica uspjela u sporu. Zato tuženik neosnovano prigovara da bi njegov uspjeh u sporu bio veći, odnosno da bi se uspjeh tužiteljice odnosio samo na dosuđeni iznos od 5.400,00 kn/716,65 eur. Nadalje, sud je valjano obrazložio zašto smatra da tuženiku ne pripada naknada parničnih troškova u odnosu na povučeni dio zahtjeva, kako je prethodno obrazloženo, pa nisu osnovani suprotni navodi žalbe.
21. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 380. t. 2. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić, v.r.
