Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2913/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB …, B. H., zastupan punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika uprava K.-z. ž., P., OIB …, zastupan po punomoćniku N. K., odvjetniku iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika – C. o. d.d. Z., OIB …, zastupan po punomoćniku D. B., dipl. iur. (generalna punomoć Su-357/15), radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-66/2020-99 od 8. lipnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2023. godine

p r e s u d i o j e

I Odbijaju se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-66/2020-99 od 8. lipnja 2022. godine pod točkama I i II izreke.

II Preinačuje se navedena presuda pod točkom IV izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška nije prihvaćen za iznos od 663,95 eura[1] /5.002,50kn i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 663,95 eura/5.002,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena i to počam od 19. svibnja 2023. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu a u odnosu na točku IV izreke a za iznos od 10.776,75 kn/1.430,32 eura te u odnosu na točku III izreke žalba tužitelja odbija se kao neosnovana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Tuženik uprava K.-z. ž., P., OIB …, dužan je tužitelju I. B., OIB …, B. H., platiti iznos od 31.835,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-70,00 kn od 06.02.2014. do isplate,

-70,00 kn od 08.02.2014. do isplate,

-70,00 kn od 12.02.2014. do isplate,

-70,00 kn od 14.02.2014. do isplate,

-25,00 kn od 25.02.2014. do isplate,

-25,00 kn od 27.02.2014. do isplate,

-10,00 kn od 11.03.2014. do isplate,

-50,00 kn od 11.03.2014. do isplate,

-25,00 kn od 12.03.2014. do isplate,

-27,65 kn od 13.03.2014. do isplate,

-25,00 kn od 14.03.2014. do isplate,

-25,00 kn od 20.03.2014. do isplate,

-16.500,00 kn od 14.05.2014. do isplate, po stopi zatezne kamate propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana,

-14.618,30 kn od 8.06.2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Tuženik uprava K.-z. ž., P., OIB …, dužan je tužitelju I. B., OIB …, B. H., naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 17.643,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-4.000,00 kn od 28.03.2017. do isplate,

-2.000,00 kn od 28.10.2021. do isplate,

-11.643,75 kn od 14.05.2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.381,70 kn kao neosnovan.

IV Odbija se tužitelj s zahtjevom za naknadu parničnog troška povrh dosuđenih 17.643,75 kn."

2. Protiv ove presude pod točkama I i II izreke žali se tuženik i umješač na strani tuženika iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima s tim da tuženik zahtijeva i trošak postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv ove presude pod točkom III i IV izreke žali se tužitelj iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovane dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud navodi da na štetni događaj u ovom postupku primjenjuje se Zakon o cestama (Narodne novine broj: 84/2011, 18/2013,22/2013, 54/2013, 148/2013 i 92/2014, dalje: ZC). Provedenim postupkom, a osobito geodetskim vještačenjem utvrđeno je da se stablo hrasta koje je palo na osobni automobil tužitelja u štetnom događaju od 24. siječnja 2014. nalazilo 9,80 metara od asfaltnog kolnika županijske ceste …, dakle unutar zaštitnog pojasa koji se, a u smislu čl. 55. st.2. ZC mjeri od vanjskog ruba zemljišnog pojasa tako da je širok sa svake strane županijske ceste, 15 m te je neosnovan prigovor tuženika da bi se stablo nalazilo u zaštitnom pojasu uz županijsku cestu.

6. Prvostupanjski sud navodi da je tuženik kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom u okviru svoje profesionalne djelatnosti bio dužan postupiti sukladno čl. 56. st. 2. ZC te zahtijevati uklanjanje stabla radi osiguranja preglednosti na javnoj cesti, te ako to vlasnici ne učine da to može učiniti na njihov teret, kao što i utvrđuje da se je radilo o visoko rizičnom stablu obzirom na prostor oko stabla i samo stablo te da za uočavanje te rizičnosti nije bilo potrebno da osoba bude šumarske struke.

7. Visina štete na vozilu tužitelja utvrđena je po prometnom vještaku u iznosu od 13.298,30 kn, pri čemu je utvrđeno da je na vozilu nastupila totalna šteta.

8. Sud je tužitelju dosudio pravičnu naknadu neimovinske štete prema slijedećim kriterijima:

-intenzitetu i trajanju fizičkih bolova koje je trpio tužitelj uzimajući pri tome u obzir karakter ozljeda, tijek liječenja i sve nelagodnosti tijekom liječenja (RTG i EEG snimanja, nošenje Schanzovog ovratnika, ambulantno liječenje po kirurgu, fizijatru, neurologu i psihijatru, fizikalna terapija), te je istom s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 7.000,00 kn,

-intenzitetu i trajanju pretrpljenog straha koji je tužitelj pretrpio te je istom s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 7.000,00 kn,

-intenzitetu i trajanju pretrpljene duševne boli radi smanjenja životnih aktivnosti za 2 % te je istom s tog osnova dosudio naknadu u iznosu od 2.500,00 kn, pri čemu je sud pri ocjeni ovog vida neimovinske štete osim stupnja smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj ozljedu zadobio u dobi od 32 godine te je po prirodnom tijeku stvari za očekivati da će posljedice osjećati još dugi niz godina, kao i uzimajući u obzir da je po zanimanju zidar, a trajne posljedice se očituju u ograničenoj i bolnoj pokretljivosti vratne kralješnice.

9. Tužitelju je ukupno utvrđena pravična novčana naknada za povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u ukupnom iznosu od 16.500,00 kn.

10. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužbeni zahtjev za imovinsku štetu prihvaćan je u iznosu od 1.320,00 kn, budući je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 60 sati, s time da je sud kao cijenu sata uzeo 22,00 kn jer tužitelju tu njegu nije pružala specijalizirana ustanova, a niti je sporna visina cijene sata, te troškove liječenja u ukupnom iznosu od 717,65 kn, koje je troškove tužitelj dokumentirao računima i uplatnicama (list 29-39 spisa).

11. Na dosuđeni iznos neimovinske štete u iznosu od 16.500,00 kn tužitelju pripadaju u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a zatezne kamate od 14.5.2014. odnosno od dana kada je podnio odštetni zahtjev tuženiku po stopi kako je to navedeno u izreci presude.

12. Na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.320,00 kn te za štetu na vozilu u iznosu od 13.298,30 kn, ukupno 14.618,30 kn, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude po stopi kako je to navedeno u izreci presude.

13. Na dosuđene iznose troškova liječenja, tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata na svaki pojedinačni plaćeni račun od dana plaćanja, po stopi kao je to navedeno u izreci presude.

14. Na žalbe tuženika i umješača na strani tuženika valja ukazati na odredbe ZC koje su relevantne za ovaj konkretni slučaj.

15. Člankom 4. toč. 10. ZC propisano je da zaštitni pojas je zemljište uz javnu cestu na kojem se primjenjuju ograničenja propisana tim zakonom dok je čl. 4. propisano što čini javnu cestu pa je tako, između ostalog, propisano da nju čini i zemljišni pojas s obiju strane ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje 1 metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste, dok javnu cestu čini i cestovno zemljište u površini koju čini površina zemljišta na kojoj se prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa (prethodno je rečeno što čini zemljišni pojas) te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanje usluge vozačima i putnicima te naplatu cestarine predviđeni projektom ceste.

16. Člankom 17. ZC su propisana opća načela, između ostalog koja se odnose i na održavanje javnih cesta, pa je propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da se omogući sigurno prometovanje svih sudionika u prometu.

17. Člankom 26. ZC su propisani poslovi održavanja javnih cesta a koji između ostalog, obuhvaćaju i planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima dok čl. 45. su propisane mjere za zaštitu javnih cesta i prometa, pa je tako čl. 45. st. 2. propisano da radi zaštite javnih cesta i sigurnosti prometa na njoj, na javnoj cesti zabranjeno je, između ostalog, postavljati ograde, saditi živicu, drveće i druge nasade kao i vršiti sve druge radnje koje mogu oštetiti javnu cestu i ugroziti sigurno odvijanje prometa na njoj, dok je stavkom 3., a radi zaštite javnih cesta i sigurnosti prometa na njoj, u zaštitnom pojasu javne ceste (a već je prethodno navedeno kako je zaštitni pojas definiran) zabranjeno je postavljati ograde, saditi živice, drveće i druge nasade koje onemogućavaju preglednost na javnu cestu kao i vršiti sve druge radnje koje mogu oštetiti javnu cestu ili ugroziti sigurno odvijanje prometa na njoj.

18. Stavkom 4. je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom mora bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke i druge posljedice zabranjenih radnji koje bi mogle smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti.

19. Odgovara da je čl. 55. st. 2. ZC navedeno da zaštitni pojas se mjeri od vanjskog ruba zemljišnog pojasa tako da je širok sa svake strane u odnosu na županijske ceste 15 metara mjereno od vanjskog ruba zemljišnog pojasa, ali valja reći da, a kako to proizlazi iz st. 2., takva definicija širine zaštitnog pojasa se veže uz st. 1. tog članka a to je samo ako za građenje objekata i instalacije unutar zaštitnog pojasa javne ceste se izdaje lokacijska dozvola, odnosno drugi akt kojim se provode dokumenti prostornog uređenja sukladno posebnom propisu, a kada se prethodno moraju zatražiti uvjeti od H. a. d.o.o. odnosno županijskih uprava za ceste, a što ovdje nije slučaj, pa je u tom smislu pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da se je stablo nalazilo unutar zaštitnog pojasa u smislu citirane odredbe čl. 55. st. 2. ZC.

20. Odgovara da po odredbi čl. 56. st. 1. ZC u blizini raskrižja javnih cesta, pa i na unutarnjim stranama cestovnog zavoja ne smije se saditi drveće ili grmlje, postavljati naprave, ograde i druge predmete koji onemogućavaju preglednost na javnoj cesti, a po st. 2. tog članka vlasnici odnosno korisnici ili posjednici zemljišta dužni su na zahtjev pravne osobe koja upravlja javnom cestom ukloniti takvo drveće, grmlje i dr. radi osiguranja preglednosti na javnoj cesti, dok po st. 3., ukoliko se to ne učini tada pravna osoba koja upravlja cestom osigurati će izvođenje tih radova na teret vlasnika, korisnika ili posjednika zemljišta međutim, a kako to proizlazi iz stanja spisa, a prvenstveno spisu priležećeg fotoelaborata stablo koje se je srušilo na vozilo tužitelja nije onemogućavalo preglednost na javnoj cesti.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka šumarske struke koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari, a pogotovo skice očevida kojeg je ovaj vještak napravio, jasno proizlazi da stablo koje se je srušilo na vozilo tužitelja se nije nalazilo na cestovnom zemljištu unutar kojeg se nalazi i zemljišni pojas a sveukupne dužine od 13,90 metara, već se je nalazilo od ruba cestovnog zemljišta na nekretnini u privatnom vlasništvu na udaljenosti od 5,14 metara a od mjesta pada na vozilo bilo je udaljeno 9,80 metara.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da se je, a pogotovo obzirom na kosi teren radilo o visoko rizičnom stablu koje je izvaljeno zajedno s korijenjem na županijsku cestu i koje je bilo intenzivno izloženo eroziji i antropološkom utjecaju.

23. Vještak je naveo da rast i razvoj stabla na kosini uz cestu u osnovi karakterizira naginjanje stabla i krošnje prema svjetlu koje je biljci potrebno da bi proizvelo hranu čime se dovodi u povećanu opasnost sudionike u prometu kao što i nepovoljni vremenski uvjeti, vjetar i mokri snijeg koji povećavaju težinu stabla mijenjaju njegovo težište prema rizičnoj zoni a istovremeno raskvašuju tlo i smanjuju mehaničku stabilnost.

24. Vještak je u konačnici naveo da u ovom slučaju se radi o teškom i velikom stablu u neposrednoj blizini važne prometnice, stablu koje svake godine postaje sve teže, masivnije i predstavlja rizik, a čime bi adekvatnim pravovremenim obaranjem se pervenirala izloženost visokom riziku nekontroliranog pada na prometnice i ugrozi sudionika u prometi.

25. Vještak je u konačnici i naveo da su i zaposlenici tuženika i samom vizualnom metodom mogli utvrditi da je predmetno stablo za rušenje, a upravo tuženik u tijeku postupka i navodi da su ophodari vršili redovnu ophodnju javne ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode.

26. Ovaj sud je mišljenja, pa makar se ne radi o situaciji iz čl. 56. ZC, a to je predmetno stablo onemogućavalo preglednost na javnoj cesti da je tim više tuženik trebao postupati u okviru svoje profesionalne djelatnosti u konkretnoj situaciji kada je prijetila veća opasnost za sigurnost prometovanja na javnoj cesti zbog visokorizičnog položaja stabla uz cestu pa sukladno tome i poduzeti radnje da se otkloni taj rizik pa makar i u smislu odredbe čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) u situaciji kada tuženiku takva opasnost nije mogla biti nepoznata a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka šumarske struke. Pritom se je ovaj sud rukovodio i sudskom praksom, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1059/11 od 4. ožujka 2015. godine (prileži spisu na stranici 110) iz koje presude proizlazi pravni stav da i u situaciji ukoliko se je stablo nalazilo 2 metra izvan južnog ruba kolnika, da je tada tuženik bio dužan, čim je postojala mogućnost rušenja stabla na cestu, poduzeti mjere koje bi spriječile pad na cestu te da pritom nije relevantna okolnost što se je stablo nalazilo 2 metra iznad južnog ruba kolnika, izvan zaštitnog pojasa javne ceste, jer da nije bitna udaljenost obzirom da je tuženik dužan održavati cestu u stanju pogodnom za sigurno i nesmetano odvijanje prometa, kao što nije niti relevantno to što se je to stablo nalazilo na nekretnini u privatnom vlasništvu.

27. Tuženi u žalbi u biti samo osporavaju svoju odgovornost ne upirući posebno na dosuđenu imovinsku i neimovinsku štetu, a ovaj sud, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava smatra da je prilikom dosude neimovinske štete za povredu prava osobnosti – prava na tjelesno i duševno zdravlje pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 1100. ZOO dosudivši pravičnu novčanu naknadu a to isto i u odnosu na troškove liječenja te potrebe za tuđom njegom i pomoći sukladno čl. 1095. ZOO pa je stoga valjalo odbiti žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane.

28. U odnosu na žalbu tužitelja u odnosu na točku III izreke tužitelj je podneskom od 10. ožujka 2022. godine tužbeni zahtjev smanjio a sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2022. godine smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika.

29. Tuženik se nije u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe izjasnio o tome a kada se smatra da je pristao na povlačenje, a činjenica da je to pravovremeno učinio umješač na strani tuženika je odlučna jer umješač kao osiguravatelj od odgovornosti tuženika ima položaj jedinstvenog suparničara sukladno odredbi čl. 209. u vezi čl. 201. ZPP pa je pravilno prvostupanjski sud odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva dosudivši tužitelju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti prema kriterijima iz l. 1100. ZOO.

30. Djelomično je u pravu tužitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod odluke o parničnom trošku.

31. Obzirom da je tužba povučena za iznos od 9.381,70 kn, a do povlačenja tog dijela tužbe nije došlo zbog toga što je tuženik udovoljio tom traženju tužitelja onda, a sukladno kriteriju iz čl. 154. st. 2. ZPP ima se smatrati da je tužitelj glede osnove uspio sa 100% a glede visine sa 77,20% a koji postotak podijeljen s dva iznosi 88,60% a kad se taj postotak umanji za uspjeh tuženika od 11,40% to čini onda 77,20%, pa kad se uzme u obzir pravilno obračunati trošak tužitelja zastupanog po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 21.562,50 kn to onda čini iznos od 16.646,25 kn, a kad se tome pribroji trošak plaćenog vještačenja od 6.000,00 kn to onda čini 22.646,25 kn, pa je onda tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku valjalo dosuditi daljnji iznos od 663,95 eura/5.002,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja ovog suda u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP, dok je tužitelja s preostalim dijelom zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovanim.

32. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I do III).

33. Cijeneći djelomičan i neznatan uspjeh, i to samo u odnosu na trošak prvostupanjskog postupka tužitelja to je temeljem čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno kao u izreci (točka IV).

U Zagrebu, 16. svibnja 2023. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte