Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-3234/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlatke Fresl Tomašević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. OIB … iz Z., zastupanog po punomoćnici A. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici I. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 9597/2019-24 od 20. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 9597/2019-24 od 20. lipnja 2022., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da ne proizvode pravne učinke, odnosno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: … od 2. prosinca 2004., sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu I to:”2. Kamatna stopa … promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d.” “Kamata po dospijeću je promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnih stopama H. A.-A.-B. d.d.” (toč. I. izreke). Odbijen je tužebni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.640,22 kn koji se stekao primjenom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. II. izreke. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj istu presudu žalbom pobija u dijelu pod toč. II. i III. izreke iz istih žalbenih razloga i predlaže njezino preinačenje su skladu s navodima žalbe, ili ukidanje presude u tom pobijanom dijelu, uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetim odredbi ugovora o potrošačkom kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi zaključenog između tužitelja i prednika tuženika i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. U postupku koji je prethodio žalbi prvostupanjski sud je utvrdio da su prednik tuženika H. A.-A.-B. d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili Ugovor o kreditu 2. prosinca 2004., temeljem kojega je tužitelju odobren kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.307,00 CHF po srednjem tečaju kreditora s rokom otplate od 84 mjeseca. Nadalje je utvrđeno da je čl. 2. ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5.90% godišnje prema Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d., te da se kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenjala s početnih 5,90% do 7,30%. Financijskim vještačenjem sud je utvrdio da razlika između početno ugovorene kamatne stope i povećane kamatne stope plaćene tijekom otplate kredita iznosi 1.607,85 kn.

7. Odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud se pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., u dijelu kojim je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapana spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 9603) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. toga Zakona, kao i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine “ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

8. Pozivom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da utvrđenja iz prednje navedenog kolektivnog spora i presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 koja se direktno odnose na tužene banke u posebnoj parnici u kojoj se potrošač poziva na utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa vežu sud i da nije potrebno ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi, imajući u vidu utvrđenja iz toga postupka i sadržaj odredbi čl. 502.a st. 1., 502.b i 502c ZPP, sud prvog stupnja je odbio sve dokazne prijedloge tuženika s obrazloženjem da u individualnim parnicama koje se vode na temelju kolektivne tužbe nema potrebe ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, obzriom na utvrđenja u koletivnom sporu drugačije postupanje bilo nesvrsishodno i previše tegobno za potrošača.

9. Prihvativši utvrđenja i pravna shvaćanja izražena u prednje navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, prema kojima postupanje tuženika u pogledu ugovaranja promjenjive kamatne stope nije bilo opravdano i dopušteno, jer je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te prihvativši osnovanim tuženikov prigovor zastare u odnosu na restitucijski zahtjev s obrazloženjem da je petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO, koji je ponovno počeo teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-7129713 od 13. lipnja 2014. istekao do 9. studenog 2020. kada je tužitelj svojim podneskom taj dio zahtjeva određeno i postavio, sud prvog stupnja je djelomično prihvatio tužbeni zahjev i presudio kao u izreci pobijane presude.

10. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na tvrdnje da je odbijanjem svih po njemu predloženih dokaza (saslušanje tužitelja, svjedoka zaposlenika tuženika M. O., I. K. C. i A. T. i javnog bilježnika Ž. H. P.) na okolnost se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu i na okolnost sklapanja ugovora o kreditu sud povrijedio pravo stranaka na procesnu ravnopravnost u postupku i da je postupio protivno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP.

11. Odredba čl. 81. st. 4. ZZP/03 propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Premda su točni navodi suda prvog stupnja da je sud vezan pravomoćnim odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, valja navesti da su Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., a posljedično tome i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023., iznijeli pravna shvaćanja da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega u tom (kolektivnom) postupku i nisu bili izvedeni dokazi saslušanjem zaposlenika banaka. Ukazuju da je u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. izneseno pravno shvaćanje prema kojem „za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg pojedinačnog interesa.“ „Informacije koje su pojedini potrošači dobili prilikom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne infomacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće….“

13. S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu tvrdio da je tužitelju prije i tijekom sklapanja ugovora o kreditu dao sve potrebne obavijesti o spornim odredbama ugovora o kreditu i da se o istima pojedinačno pregovaralo u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, koje okolnosti nisu bile predmetom raspravljanja u kolektivnom postupku, to navedeni dokazi (saslušanje zaposlenika tuženika) u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju dokaze koji mogu utjecati na pravičnost postupka u cjelini. Kako je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na utvrđenju da tužitelju nisu dane potrebne obavijesti o spornim odredbama ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, koja okolnost nije bila predmet kolektivnog postupka, a tuženiku nije bilo omogućeno da navedeno dokazuje u ovom postupku, time je povrijeđeno načelo procesne ravnopravnosti, koje pretpostavlja postojanje razumne mogućnosti obiju strana u postupku da izlože činjenice i predlože dokaze na način da niti jednu stranku ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

14. Prema pravnim shvaćanjima izraženim u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., a posljedično tome i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023., banka može tvrditi i predložiti da se na okolnost obavijesti koje je navodno davala određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njegov zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju toga ugovora, a sud joj treba omogućiti dokazivanje da je u pojedinačnom ugovoru o kreditu (unatoč tome što to nisu utvrdile konkretnim formalnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale potrebne obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svojevoljno pristao na sklapanje takvog ugovora.

15. Kako je tuženica na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložila saslušati zaposlenike tuženika među kojima je i onaj koji je sudjelovao u zaključenju spornog pojedinačnog ugovora o kreditu, to je činjenično stanje u tom dijelu ostalo nepotpuno utvrđeno.

16. Valja ukazati sudu prvog stupnja vezano za dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, da se Ustavni sud kroz niz svojih odluka izjasnio da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

17. U odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva pod toč. II. izreke ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju osnovano u žalbi ukazuje tužitelj, jer su razlozi presude proturječni stanju spisa.

18. Naime, sud prvog stupnja odbio je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.640,22 kn sa pripadajućim zateznim kamatama s obrazloženjem da je u odnosu na taj dio zahtjeva nastupila zastara, jer da je od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-7129713 od 13. lipnja 2014. do 9. studenog 2020. kada je tužitelj određeno postavio svoj zahtjev protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO.

19. Navedeni zaključak u direktnoj je suprotnosti sa stanjem predmeta iz kojega proizlazi da je tužitelj preporučeno, putem pošte 12. lipnja 2019. podnio sudu stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b ZPP, jer u trenutku podnošenja tužbe nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev za isplatu, obzirom da nije raspolagao potrebnim podacima koje mu tuženik ne želi dati. Osim toga, sud prvog stupnja svojim rješenjem od 28.10.2020. pozvao je tužitelja pod prijetnom zakonskih posljedica iz čl. 109. st. 3. ZPP da ispravi tužbu na način da postavi određeno tužbeni zahtjev za isplatu, a kako citirana zakonska odredba propisuje da ako podnesak vezan uz rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen onoga dana kada je prvi puta podnesen.

20. Zbog navedenih proturječnosti i jer je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava otalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, valjalo je temeljem odredbi čl. 369. st. 1. i 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. izreke, jer ista ovisi o uspjehu stranaka u postupku.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjsi sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog posutpka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će upotpuniti činjenično stanje u skladu s prednje iznijetim i potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

22. Novom odlukom o gavnoj stvatri prvosutpanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu 16. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić, v.r.