REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 997/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Dječji vrtić Milana Sachsa, Ulica Milana Sachsa br. 5, OIB: 91030829427, zastupanog po punomoćniku Ivanu Filkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri Zagreb, radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-511/2019-3 od 16. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4566/2012-118 od 15. srpnja 2019., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije djelomično se odbija, a djelomično odbacuje.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik, kao poslodavac, uznemiravao i povrijedio prava tužiteljice, kao radnice, na jednako postupanje, na način da ju je grubim i agresivnim ponašanjem, vrijeđajući ju i omalovažavajući, prijeteći otkazom ugovora o radu, pozivanjem na razgovore za vrijeme neposrednog rada s djecom onemogućavao u obavljanju radnih zadataka i povrijedio pravo tužiteljice na jednake uvjete rada u odnosu na ostale radnike, te mu se zabranjuje poduzimanje radnje kojima se krši pravo tužiteljice na jednako postupanje uz obvezivanje da tužiteljici osigura uvjete rada jednake uvjetima rada ostalih zaposlenika, uz naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 20.000,00 kn, te je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 29.901,00 kn.
2. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, zatraživši i troškove postupka po prijedlogu.
2.1. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio isti odbiti, uz naknadu troškova.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pravno pitanje za koje tužiteljica smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito: ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili, ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda RH, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Pravnim pitanjem tužiteljica problematizira obvezu suda da cijeni nalaz i mišljenje vještaka u sporu radi uznemiravanja i vezanost suda za utvrđenja vještaka u odnosu na osnov predmeta spora. Pritom se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-6791/2014 od 30. svibnja 2018. u kom predmetu je osnov tužbe bila naknada štete zbog povrede prava osobnosti izazvana mobingom, te odluku revizijskog suda Revr 1253/2012-2 od 4. veljače 2014. u kom postupku je dosuđena naknada štete zbog mobinga. Međutim, u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz izreke presude, tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen je s naslova zaštite prava na jednako postupanje (diskriminaciju) koja povreda prava nije utvrđena, a nije postavljen s naslova naknade štete uslijed mobinga.
6. Nadalje, tužiteljica svoj prijedlog obrazlaže i povredom prava na pravično suđenje zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka (iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), navodeći da je drugostupanjski sud cijenio kao pravni osnov tužbe samo zaštitu od diskriminacije, prema odredbama čl. 5. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 16/11) te čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12), pozivajući se na odluke Revr 729/2017-2 od 11. lipnja 2019. u kom postupku je predmet tužbe bila zaštita od mobinga, te Rev 1910/2018-2 od 28. travnja 2021. u kojoj odluci je utvrđeno da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7. Predlagateljica drži da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) koja određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.
7.1. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7.2. Predlagateljica međutim, nije dokazala činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje, kojima bi učinila vjerojatnim da bi postupanjem nižestupanjskog suda bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka ili bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ovo stoga jer su sudovi odlučivali u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva (zaštita od nejednakog postupanja). Posljedično tomu, predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede njenih temeljnih ljudskih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
8. Slijedom svega navedenog, proizlazi da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, niti je predlagateljica učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, pa je njen prijedlog valjalo djelomično odbiti a djelomično odbaciti pozivom na odredbe čl. 389.a st. 3., 4. i 5. i čl. 389.b st. 1. ZPP.
9. Tuženiku, pozivom na odredbu čl. 155. ZPP, ne pripada trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio nužan za razrješenje spora.
Zagreb, 16. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
