REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 451/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Roko Lukšić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1629/2022-2 od 20. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj 81 P-4700/19 od 8. srpnja 2022., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

r i j e š i o j e:

Dopušta se revizija tuženici protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 1629/2022-2 od 20. listopada 2022. radi pravnih pitanja:

„1. Može li se na nekretninama u društvenom vlasništvu koje su oduvijek predstavljale šumu steći pravo vlasništva dosjelošću uračunavajući pr tom u vrijeme dosijedanja i razdoblje nakon 6. travnja 1941., zanemarujući pri tome činjenicu da je tek 12. siječnja 2000. Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom U-I-374/98 ukinuo odredbu čl. 55. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. kojom je bilo zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskim zemljištem, a isto nije bilo dozvoljeno ni ranijim zakonima iz režima društvenog vlasništva?

2. Može li se sama činjenica nasljeđivanja pri čemu u rješenju o nasljeđivanju nije sadržana nekretnina koja je predmet stjecanja, a polazeći od toga da nije dokazano da bi prednik tužitelja bio izvanknjižni vlasnik smatrati da je tužitelj imao valjani pravni osnov na kojem temelji svoj posjed zbog čega bi se imalo smatrati da je tužiteljev posjed zakonit a što posljedično implicira kraće vrijeme dosijedanja“.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1629/2022-2 od 20. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj 81 P-4700/19 od 8. srpnja 2022.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pitanja navedena u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st.

1. ZPP-a, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se (polazeći od pravnog shvaćanja u primjeni posebne zakonske regulative iz odluke ovog suda broj Rev-2566/2013 od 4. srpnja 2018.) odnosi na primjenu posebne zakonske regulative koja je uređivala zabranu stjecanja prava vlasništva dosjelošću u odnosu na činjeničnu i pravnu situaciju na temelju koje je zauzeto pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetima M protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 35298/04, te N protiv Republike Hrvatske - po zahtjevu br. 22768/12., a koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96) - pitanje iz t. 1. izreke ovog rješenja, odnosno o kojima sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (odlika Županijskog suda u Zadru broj Gž-850/17-2 od 5. rujna 2017., na koju odluku se u prijedlogu poziva tuženica) - u odnosu na pitanje pod t. 2. izreke ovog rješenja.

4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

5. Preostala pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima koja ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je pobijana odluka donijeta, odnosno koja ne proizlaze iz razloga na kojima je pobijana odluka donijeta. Shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a, u odnosu na navedena pitanja se uzima da je prijedlog povučen. Zagreb, 16. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek