REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1915/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski streličarski savez, Zagreb, Hrvatskog proljeća 34, OIB: 97464093330, zastupanog po punomoćniku Davoru Drugoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-263/18-2 od 18. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Povrv- 1462/17-4 od 18. prosinca 2017., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja u pogledu drugog revizijom postavljenog pravnog pitanja koji glasi:
„Može li činjenica da u računu koji je izdao odvjetnik nije naveden tarifni broj Tarife uz svaku pojedinu radnju i/ili koliko bodova je vrijednost svake pojedine radnje činiti potraživanje odvjetnika prema klijentu neosnovanim?“
i ukidaju presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-263/18-2 od 18. prosinca 2018. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Povrv-1462/17-4 od 18. prosinca 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. U preostalom dijelu revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na ukidanje platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba broj Ovrv- 11956/2013 od 25. listopada 2013. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 25.330,38 kn sa zateznim kamatama od 10. listopada 2012. do isplate i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.391,63 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (toč. I. izreke). Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (toč. II. Izreke), a tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.250,00 kn (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti nižestupanjske presude, podredno ukinuti, uz naknadu troškova revizije.
4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iste i predlaže reviziju odbaciti podredno, odbiti.
5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za obavljeni rad tužitelja kao odvjetnika temeljem ugovora o nalogu.
8. Tužitelj postavlja pravna pitanja koja glase:
„1. Da li je nalogoprimac dužan podnijeti izvješće o stanju poslova i položiti račun i prije određenog vremena ako to nalogodavac nije izričito zatražio, odnosno ima li (ne)podnošenje, i (ne)zahtijevanje takvog izvješća utjecaj na pravo nalogoprimca na naknadu za obavljeni posao?
2. „Može li činjenica da u računu koji je izdao odvjetnik nije naveden tarifni broj Tarife uz svaku pojedinu radnju i/ili koliko bodova je vrijednost svake pojedine radnje činiti potraživanje odvjetnika prema klijentu neosnovanim?“
3. Da li se sud prilikom ocjene dokaza prema slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka treba rukovoditi isključivo činjenicama zaključak o kojima izravno proizlazi iz provedenih dokaza, ili zaključak o postojanju jednih činjenica može izvoditi iz drugih činjenica koje je utvrdio na temelju provedenih dokaza?
4. Na koji način i u kojoj mjeri načelo poštenog suđenja i procesne neravnopravnosti ograničavaju diskrecijsko pravo suda da ocijeni koji će dokaze izvoditi?
5. Ako tuženik, uz visinu tužbenog zahtjeva, osporava da su mu usluge pružene, da mu račun nije ispostavljen na temelju ugovora ili narudžbe od strane odgovorne osobe, može li se sud prilikom izvođenja dokaza na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, pozivajući se na odredbu čl. 220. st. 1. ZPP, ograničiti isključivo na utvrđivanje činjenica vezanih za visinu tužbenog zahtjeva, odnosno može li sud osnovano odlučiti ne provesti dokaze o činjenicama iz kojih neizravno proizlaze činjenice relevantne za predmet spora, uključujući i visinu tužbenog zahtjeva?“
9. U odnosu na prvo, treće, četvrto i peto postavljeno pitanje, važnost naznačenih pitanja tužitelj posebno ne obrazlaže. Naime, ako su u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident zapravo samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, pri čemu ne ukazuje na različitu praksu sudova o naznačenim pitanjima, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
10. Budući da podnesena revizija u tom dijelu ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, ona ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.
11. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, uz koje tužitelj navodi kao razlog važnosti odluku ovog suda Rev 749/2005-2 od 5. srpnja 2007., iz stanja predmeta spisa proizlazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključio da priloženi račun R2-br. 23/12 od 1. listopada 2012., na kojem tužitelj temelji tužbeni zahtjev, ne sadrži specificirano troškove za pružene odvjetničke usluge po visini već su navedene pružene odvjetničke usluge, zbirno su navedeni Tarifni brojevi i ukupan iznos potraživanja. Nadalje, navodi da je to protivno odredbi Tbr. 43. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 14809 - dalje: OT), te odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) prema kojoj trgovac mora za prodani proizvod, odnosno obavljenu uslugu potrošaču izdati račun koji mora biti točan, neizbrisiv, jasan, vidljiv i čitljiv u papirnatom ili elektroničkom obliku.
12. Drugostupanjski sud je dodatno prednjem, svoju odluku temeljio i na odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09 i 75/09) kojom je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno OT; te odredbi čl. 769. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) prema kojoj je nalogoprimac dužan na zahtjev nalogodavca podnijeti izvješće o stanju poslova i položiti račun i prije određenog vremena.
13. Prema odredbi čl. 356. ZPP, pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
14. Vijeće revizijskog suda ocjenjuje da je drugo postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a pobijana odluka donesena je uz primjenu pravnog shvaćanja koje je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem suda iznesenom u odluci Rev 749/2005-2 od 5. srpnja 2007. u kojoj se navodi: „Napominje se da je činjenica jesu li u računu i specifikaciji sadržani svi obvezni sastavni dijelovi računa prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost pravno odlučna u upravnom postupku pred poreznim tijelima, a ne i u postupku utvrđivanja prava na isplatu nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika nastalih u zastupanju tužene, a sukladno citiranim odredbama čl. 759. i 762. ZOO-a.“
15. Primjenjujući navedeno pravno shvaćanje na konkretan slučaj, proizlazi da nižestupanjski sudovi prije svega pogrešno tumače odredbu Tbr. 43. st. 2. OT jer iz nje proizlazi da je na zahtjev stranke odvjetnik dužan sastaviti pismeni obračun naknade za izvršeni rad i gotovih izdataka, uz predočenje Tarife, a nije izričito određeno da po svakoj pojedinoj stavki u računu mora biti naznačen tarifni broj i iznos nagrade za svaku pojedinu radnju.
16. Račun je svaka isprava prema kojoj porezni obveznik obračunava obavljene usluge, a iz računa od 1. listopada 2012. vidljive su pravne radnje za koje se traži nagrada za rad, iskazan je ukupni iznos nagrade, te iznos poreza na dodanu vrijednost, a pobrojani su i tarifni brojevi OT pod koje se podvodi traženi iznos, pa odgovor na postavljeno pitanje glasi: „Činjenica da u računu koji je izdao odvjetnik nije naveden tarifni broj Tarife uz svaku pojedinu radnju i/ili koliko bodova je vrijednost svake pojedine radnje ne čini potraživanje odvjetnika prema klijentu neosnovanim.“ Stoga nije osnovan zaključak i shvaćanje nižestupanjskih sudova da nisu iskazani bitni elementi računa dostatni za provjeru obračuna troškova zastupanja, plaćanje kojih je tužitelj zatražio od tuženika.
17. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa i time pogrešne primjene materijalnog prava, činjenično stanje nepotpuno utvrđeno zbog čega nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih odluka, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, vodeći računa o izraženim shvaćanjima, o tužbenom zahtjevu odlučiti novom odlukom kojom će odlučiti i o troškovima cijelog postupka.
Zagreb, 16. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
