REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2097/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. K. F. iz L., B., zastupanog po punomoćnici S. A., odvjetnici iz Z., protiv tuženika E. d.d. (OIB ...), iz Z., zastupanog po punomoćniku L. Z., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4030/17-4 od 5. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1393/14-97 od 8. svibnja 2017., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 967,22 eura /7.287,50 kn/.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 78.513,31 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 9. listopada 2002. do isplate po stopi koja se u mjestu ispunjenja obveza plaća na devizne štedne uloge po viđenju u valuti euro, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, kao i nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 115.737,50 kuna (toč. I. izreke). Nadalje je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadom parničnih troškova u iznosu 134.317,50 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 78.513,31 eura (toč. I. izreke). Ujedno je preinačena i odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 91.093,13 kn te je nalaženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 91.093,13 kn (toč. II. izreke). Nadalje je odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđuje prvostupanjska presuda u toč. II izreke, u preostalom dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 43.224,37 kn (toč. III. izreke) te je odlučeno da se tužitelju ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu (toč. IV. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se potvrdi prvostupanjska presuda, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode te predložio istu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 7.287,50 kn.
5. Revizija je neosnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj u reviziji kroz više razloga ukazuje.
7.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje.
8. Osporavajući zakonitost pobijane odluke tužitelj se između ostalog pozvao i na revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. toč. 6. ZPP, a koji vidi u tome što drugostupanjski sud nije obrazložio na koji način je cijenio navode odgovora na žalbu.
8.1. Odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP propisano da je ova apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako je sud svojim nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, stranci nije dao mogućnost raspravljati pred sudom.
8.2. Dakle, da bi se radilo o postojanju ove povrede mora se raditi o postupanju suda koje nije zakonito i koje je za posljedici imalo povredu raspravnog načela parničnog postupka, to jest da stranci nije dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne stranke.
8.3. Po ocjeni ovoga suda, to što drugostupanjski sud kada je odlučivao o žalbi tuženika, a ujedno cijeneći i odgovorna žalbu tužitelja (što proizlazi iz obrazloženja pobijane presude) nije obrazložio u pobijanoj presudi na koji način je cijenio sve navode u odgovoru, nije ni na jedan način povrijedio pravo tužitelja da raspravlja pred sudom u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
9. Neosnovani su i navodi u reviziji o počinjenju relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP iz razloga što tužitelj smatra da je drugostupanjski sud izveo pogrešan zaključak iz provedenih dokaza.
9.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
9.2. Prema ocjeni ovog suda, ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP, stoga revizijskim navodima ocjena dokaza nije dovedena u sumnju i nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.
9.3. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP.
10. Tužitelj neutemeljeno u reviziji ukazuje i na počinjenje relativno bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP smatrajući da iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno koje je činjenice prvostupanjski sud pogrešno utvrdio niti o kojim je to odlučnim činjenicama izveo nepravilan zaključak, jer iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi zašto je drugostupanjski sud ocijenio da je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju dugovanja tuženika prema tužitelju nepravilan.
11. Nadalje, neosnovano se tužitelj poziva i na počinjenje relativno bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 3. ZPP smatrajući da se prvostupanjski sud nije držao uputa drugostupanjskog suda danih u ranijoj ukidnoj odluci u ovom predmetu poslovni broj Gž-4426/12 od 12. prosinca 2013. Sve i da je tako, ukidno rješenje drugostupanjskog suda ne veže ni prvostupanjski sud, pa ni žalbeni sud kad u nastavku postupka pravomoćno odlučuje u istom sporu, jer eventualno odustajanje od prethodno izraženog pravnog shvaćanja može biti vezano uz jasnije sagledavanje nekog pravnog pitanja, instituta i slično. 12. Ostalim revizijskim navodima kojima tužitelj obrazlaže postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u biti osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog jer se, s obzirom na odredbe čl. 385. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti.
13. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
14. Iako je tužitelj paušalno naveo da podnosi reviziju i zbog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, on te razloge ničim nije obrazložio. Stoga, sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP, ovaj sud taj razlog nije uzeo u obzir.
15. Kako je ocijenjeno da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju primjenom odredbe čl. 393. ZPP (toč. I. izreke).
16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (toč. II. izreke).
17. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene zatraženog parničnog troška, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).
Zagreb, 16. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
