Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 50 Gž-2076/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Z. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćnici T. T., odvjetnici u P., protiv tuženika N. H. B. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-790/2021-18 od 16. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-790/2021-18 od 16. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena su ništetnim odredba o isključivoj mjesnoj nadležnost sadržana u čl.10.4. Ugovora o kreditu broj … (u daljnjem tekstu ugovora o kreditu) kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 14. svibnja 2007. (točka I izreke), odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu (točka II izreke), odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu (točka III izreke) te odredba sadržana u čl. 10.1. Ugovora o kreditu (točka IV izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 474,86 eura / 3.577,82 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže opisano pod točkom V izreke prvostupanjske presude (točka V izreke) i iznos od 348,40 eura / 2.625,00 kn (točka VI izreke) te da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.544,98 eura / 11.640,62 sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen (točka III izreke).

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) predlažući da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška sastava žalbe ili istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, kojim je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice kao i naknada za obradu zahtjeva i osiguranje kredita.

5. Pošavši od utvrđenja da je tužiteljica s prednikom tuženika (u daljnjem tekstu tuženika) 14. svibnja 2007. zaključila nenamjenski ugovor o kreditu kojim joj je odobren iznos od 105.000,00 kuna s otplatom u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.684,03 kn, da je ugovorena promjenjiva redovna kamata od 8,90% godišnje u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, da je kredit prijevremeno otplaćen 7. srpnja 2014., da je u tijeku otplate davatelj kredita mijenjao kamatnu stopu i to 1. lipnja 2008. na 9.5%, od 1. prosinca 2008. na 9,75%, od 1. lipnja 2012. na 10,30%, a 1. travnja 2014. na 9,92%, da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu, da isti ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope, da tužiteljica i tuženik nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate pa da je uslijed toga došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećavanju kamatnih stopa kako u odnosu na glavnicu kredita tako i u odnosu na zateznu kamatu, da odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi nisu bile jasne tužiteljici jer je formulacija te ugovorne odredbe u Ugovoru takva da je na temelju nje tužiteljica jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije ni približno mogla ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa sud prvog stupnja utvrdio je da je ugovorna odredba koja promjenjivost kamatne stepe vezuje uz jednostranu odluku banke ništetna, te pozivajući se na odluke sudova donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača kao i na odredbe članka 502c. ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15, 14/19) u daljnjem tekstu ZZP) prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti iste.

6. Isto tako imajući u vidu da je ugovor o kreditu sklopljen u P. na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika te da je članak 10.4. unaprijed formulirana ugovorna odredba o kojoj stranke nisu pregovarale niti je tužiteljica utjecala na njezin sadržaj sud prvog stupnja utvrdio je da i odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti na sud u Z. predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a koja bi, s obzirom na udaljenost, tužiteljici izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesnom položaju te da je, sukladno čl. 49., 51. i 55. ZZP koji važi u vrijeme podnošenja tužbe kao i čl. 96.,98. i 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/2007) koji je važio u vrijeme zaključenja ugovora, ista ništetna pa je i u tom dijelu prihvatio zahtjev tužiteljice.

7. Pošavši od daljnjih utvrđenja da su ugovorne odredbe o plaćanju jednokratnih naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita (2,5%), za rizik nenaplate (1,0%), za prijevremenu otplatu (prema Odluci o kamatama i naknadama) kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, unesene u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj čime je korisnik doveden u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta, a po vjerovniku nametnuta obveza, koja nije predviđena Zakonom o obveznim odnosima koji isključivo kamatu smatra cijenom pozajmljenog novca, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, te stoga ništetne u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 156/22) sud prvog stupnja i u tom dijelu prihvatio je zahtjev tužiteljice.

8. Nadalje pošavši od utvrđenja da je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđena razlika s osnova razlike početno ugovorenih i naknadno mijenjanih kamatnih stopa zbog promjene kamatne stope odnosno da je s te osnove više plaćeno 474,86 € / 3.577,82 kn, da je tuženik 16. svibnja 2007. tužiteljici naplatio iznos od 348,40 € / 2.625,00 kn na ime troškova odobrenja kredita ( administrativnu naknadu) i 139,36 eura /1.050,00 kn na ime naknade za rizik nenaplate sud je naložio tuženom isplatiti tužiteljici navedene iznose sa pripadajućim zateznim kamatama isplaćene temeljem navedenih ništetnih odredbi.

9. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355 ZPP-a).

11. Tako pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da se tijekom otplate kredita kamatna stopa sa početnog postotka više puta mijenjala jednostranom odlukom tuženika, da tuženik nije dokazao da se pojedinačno pregovarao u odnosu na parametre i metodu promjene kamatne stope odnosno da se u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci banke kako je ugovoreno u ugovoru o kreditu nije pregovaralo između stranaka te je kao takva ugovorna odredba nepoštena pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/15 i 14/19), Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 156/22).

12. Naime, u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu na snazi je bio ZZP/03 koji u čl. 81. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 81. st. 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

13. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je st. 2. istog članka određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez te odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da unatoč činjenici da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 8,90% bila jasna i lako uočljiva, da je tužiteljica tek jednostranom odlukom banke, na koju nije imala nikakvog utjecaja, stavljena u neravnopravan položaj kao korisnik kredita u odnosu na banku (trgovca), a što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, te je na temelju tih utvrđenja pravilno i utvrdio da tuženik nije imao pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz predmetnog ugovora o kreditu. Stoga je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom se banci omogućuje jednostrano i samovoljno mijenjanje visine kamatne stope bez ikakvih jasnih parametara temeljem Odluke o kamatnoj stopi kreditora ništetna.

15. Na žalbene navode tuženika valja reći da je u konkretnom slučaju za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice bilo odlučno utvrditi je li predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., je li ugovorena promjenjiva kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, je li se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo i je li predmetna odredba nejasna i/ili teško uočljiva i suprotna načelu savjesnosti i poštenja i je li uzrokovala znatni neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Iz sadržaja obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja, premda to određeno ne navodi, detaljno i potpuno proveo potrebni test nepoštenosti sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i da je prilikom ocjene svih elemenata potrebnih za utvrđenje njezine valjanosti pravilno utvrdio da je predmetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz predmetnog Ugovora o kreditu ništetna.

17. Tako je pravilno utvrdio da iako se radi o odredbi koja je jasna i lako uočljiva ona nerazumljiva, jer nisu jasni i razumljivi kriteriji po kojima će se vršiti promjena kamatne stope, jer su izostali bilo kakvi parametri o tome, što tu odredbu čini nerazumljivom i nejasnom. S obzirom na navedeno, a kako to proizlazi i iz iskaza tužiteljice koji iskaz je ovaj sud ocijenio životnim logičnim i uvjerljivim te istom u cijelosti povjerovao, ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, na sadržaj koje tužiteljica nije mogla utjecati, a kojom su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici kao korisniku kredita nametnute obveze koju objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i koje su kao takve nerazumljive, prouzročila je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne ugovorne strane, u odnosu na tuženu banku kao drugu ugovornu stranu, a što da je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

18. Nadalje je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica »potrošač« u smislu odredbe članka 3. točke 2. ZZP/03, jer je kao fizička osoba, izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili slobodnog zanimanja podigla predmetni kredit. Tuženik baš ničim tijekom postupka nije doveo u pitanje poziciju tužiteljice kao potrošača.

19. Pri tome valja reći da je presudom suda EU broj C-23/13 od 30. travnja 2014. godine u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ odlučeno je da se član 4. st.2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorne odredbe potrošaču ne moraju biti samo gramatički razumljive, što znači da u ugovoru moraju biti na transparentan način potrošaču objašnjeni razlozi o pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja koja se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

20. Budući da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema njezinoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako su označene odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja.

21. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su odredbe ugovora o kreditu, u dijelu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženice, takve da su zavisne samo o odluci banke i stoga nepoštene.

22. Isto tako, i naknada za obradu kreditnog zahtjeva, osiguranje kredita i prijevremeni povrat, predstavljaju odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo koje su, također, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, imajući u vidu da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužiteljice da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je dokazao da je tužiteljicu prilikom sklapanja kredita upoznao sa Tarifom naknade za usluge kreditora i obrazložio tužiteljici od čega se navedena naknada konkretno sastoji, već da se i u odnosu na te ugovorne odredbe radilo o tipskom unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu kojeg je tuženik sastavio, na koji tužiteljica kao korisnik kredita nije mogla niti na koji način utjecati, i koja je protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 270. ZOO i ova odredba utvrđena nepoštenom, a time i ništetnom.

23. I presudama suda EU broj C-84/19 i C-224/19, nedvojbeno je utvrđeno ga banke ne smiju ugovarati nikakve troškove ulaznih naknada za obradu kredita i osiguranje kredita i da su takve ugovorne odredbe nepoštene.

24. Stoga plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva za osiguranje kredita i prijevremeni povrat očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer su bile unaprijed formulirane od strane tuženice na što tužitelj nije imao utjecaj.

25. S obzirom na navedeno tuženik je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjene kamatne stope tijekom trajanja ugovora i predmetne naknade pa je u tom smislu temeljem provedenog financijskog vještačenja, koje je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga nalazom i mišljenjem stručne i objektivne osobe izrađenog po pravilima struke, utvrđena visina razlika uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koji bi tužitelj bio u obvezi platiti bez ništetne odredbe u iznosu od 474,86 eura/3.577,82 kn kao i iznos od 348,40 eura/2.625,00 kn koji je tužiteljici tuženik naplatio na ime troškova odobrenja kredita i iznos od 139,36 eura /1.050,00 kn koji joj je naplaćen na ime naknade za rizik nenaplate. Kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo dosuditi tužiteljici preplaćene iznose prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke.

26. Isto tako a kako se radi o ništetnim odredbama Ugovora koja ima ex tunc učinak, dakle, od sklapanja ugovora, to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno, dosudio i tijek zateznih kamata, a sve u skladu sa odredbama čl. 29. st. 2. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje - ZOO).

27. Suprotno žalbenim navodima pravilno je i utvrđenje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu utvrđena tek u ovom postupku, petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.

28. Pravilno je i utvrđenje o ništetnosti odredbe o ugovornoj mjesnoj nadležnosti. Naime, odredbom čl. 82. ZZP/03 propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu, a odredba čl. 87. ZZP/03 propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava. U konkretnom slučaju radi se o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, već je sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužiteljica bila u obvezi putovati u Z., što bi, budući živi u P. uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno ravnopravnom položaju ugovornih strana.

29. I odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP a imajući u vidu da su stranke podjednako uspjele u sporu te da tužitelj nije u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu.

30. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 16. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.