Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-19/2023-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 37. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22 – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-27/2023. (Kov-Us-128/2022.) od 30. ožujka 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-27/2023. (Kov-Us-128/2022.) od 30. ožujka 2023., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. M., okrivljenog D. J., okrivljenog L. Z., okrivljenog J. A., okrivljenog D. M., okrivljenog B. B. i okrivljenog I. K. zbog tri kaznena djela poticanja na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 37. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. J. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. prosinca 2021. pa nadalje, dok je okrivljenom J. A. određen istražni zatvor iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. J. osobno radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bez konkretnog prijedloga te po braniteljici, odvjetnici V. D. L., radi bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. te članka 468. stavka 2. ZKP/08. te radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "uvaži navode ove žalbe i ukine pobijano rješenje". Obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju u daljnjem tijeku postupka će se razmatrati kao jedna žalba.

2.1. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. A. po branitelju, odvjetniku B. V., ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukinuti istražni zatvor protiv IV okr. A. i istog pustiti da se brani sa slobode".

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je nužna i opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. J. na temelju osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ZKP/08., odnosno primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog J. A. na temelju osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08. Za takvu odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanih okrivljenika, kao i razloge zbog kojih smatra kako se blažim mjerama ne može ostvariti svrha istražnog zatvora. Također, donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08. na koje ukazuje žalitelj D. J., odnosno protivno tvrdnjama oba žalitelja, u potpunosti je i ispravno utvrdio činjenično stanje.

6. Naime, žalitelj D. J. ponovno iznosi žalbene navode kako je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na način da je izreka rješenja nerazumljiva jer se prvostupanjski sud trebao pozvati i na "Narodne novine" broj 121/11. i 130/20. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ta okolnost ne čini izreku rješenja nerazumljivom, budući da se sud u brojčanim oznaka mjerodavnih članaka ZKP/08. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) pozvao na sve relevantne članke ZKP/08. i nije ostavio nimalo dvojbi o primjeni kojeg Zakona o kaznenom postupku je riječ.

6.1. Također, činjenica da je prvostupanjski sud u točki 2. obrazloženja pobijanog rješenja, omaškom naveo kako je rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us- Iz-51/2022 od 21. prosinca 2022. donio sudac istrage, umjesto ispravno optužno vijeće, isto po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na način da bi se radilo o proturječju između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju isprava iz postupka i samih tih isprava, jer se ne radi o odlučnoj činjenici.

7. Nadalje, okrivljeni D. J. smatra da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., odnosno kako mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na način da je došlo do povede presumpcije nedužnosti u vidu povrede koja se odnosi na teret dokaza te u vidu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku.

7.1. Stoga, žalitelj D. J. smatra kako je donošenjem pobijanog rješenja došlo do povrede članka 28. i članka 29. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.) te članka 6. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17-dalje: EKLJP) kao i Direktive 2016/343/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. (dalje: Direktive) o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti te članka 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2016/C 202/02).

7.2. Naime, žalitelj ističe da dokazi na kojima USKOK temelji osnovanu sumnju proizlaze iz osnovnog dokaza-rezultata presretanja telefonskih komunikacija korištenjem informatičke platforme ANUM, dok USKOK ne raspolaže dokazima o zakonitosti presretanja tih komunikacija, odnosno nije jasno da li je izvorni dokaz (ne)zakonit, pa žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud trebao u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovanja na raspravi u kaznenom postupku, u situaciji sumnje ići u korist okrivljenika "čak i kad sud ocjenjuje mogućnost puštanja dotične osobe na slobodu." Također, ističe se kako USKOK prijedlog za produljenje istražnog zatvora temelji na rezultatima europskih istražnih naloga (EIN-a), no žalitelj smatra kako dokazi koji su pribavljeni EIN-om ne predstavljaju zakonite dokaze iz razloga jer nacionalno zakonodavstvo nema predviđeno pravno sredstvo protiv EIN-a.

7.3. Međutim, suprotno tvrdnjama žalitelja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz podnesene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, egzistira osnovana sumnja da su okrivljeni D. J. i okrivljeni J. A. počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Pritom valja istaknuti da nisu od utjecaja žalbene tvrdnje okrivljenika o eventualnoj nezakonitosti dokaza na temelju kojih je donesen zaključak o postojanju osnovane sumnje, a sve kako ti dokazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja nisu izdvojeni kao nezakoniti, a tek u slučaju da se oni kao nezakoniti izdvoje na njima neće biti moguće temeljiti zaključak o osnovanoj sumnji, a o čemu se može odlučivati u zasebnom postupku predviđenom odredbama članka 350. i članka 351. ZKP/08. Stoga, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

7.4. Nadalje, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da bi okrivljeni D. J. počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz u pobijanom rješenju pobrojanih dokaza na kojima se temelji optužnica, a naročito iz priležećih zapisnika o ispitivanju oštećenika i svjedoka, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, fotodokumentacije i snimaka, odnosno izvještaja sačinjenih povodom snimki, audio zapisa i transkripata razgovora te nalaza i mišljenja povodom provedenih kemijsko- fizikalnih, digitalnih, balističkih, informatičkih i tehničkih vještačenja, kao i rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, kao i bez potrebe reprodukcije sadržaja istih dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena.

7.5. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj, na način da osnovana sumnja nije obrazložena, odnosno kako izostaju razlozi o postojanju osnovane sumnje. Nadalje, s tim u svezi nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na način da je žalitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje u vidu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku.

8. Nadalje, žalitelj D. J. upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, "u odnosu na zaključke suda o posebnim uvjetima za produljenje istražnog zatvora", na način da smatra kako na strani okrivljenika ne egzistira opasnost od bijega i opasnost od ponavljanja kaznenog djela, kao i da nisu kumulativno ispunjeni svi uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., jer istražni zatvor više nije nužan radi neometanog vođenja postupka.

8.1. Suprotno žalbenim navodima, neovisno o činjenicama što okrivljenik D. J. ima prebivalište u R. H., što je obiteljski vezan za R. H. jer tu živi njegova supruga i troje djece te činjenici kako ima nekretninu u R. H., ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da uzevši u obzir sve okolnosti u svom zbiru, na strani okrivljenika egzistira realna i izvjesna opasnost od bijega. Naime, okrivljenik ima dvojno državljanstvo (R. H. i R. S.) te učestalo prelazi granicu u smjeru R. S. što je razvidno iz podatka dobivenih iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom i iz preslike putovnice okrivljenika što uz činjenicu da se protiv njega vodi postupak zbog kaznenog djela sa zapriječenom kaznom zatvora od najmanje 10 godina sve navedeno čini opravdanim zaključak prvostupanjskog suda da bi okrivljeni D. J. puštanjem na slobodu mogao pobjeći i postati nedostupan za daljnje vođenje kaznenog postupka. Na takav zaključak prvostupanjskog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi kako je dvojno državljanstvo "normalno i poželjno u RH", "kako je netočno da R. S. ne izručuje svoje državljane", kao i da je prvostupanjski sud prilikom donošenja takvog zaključka valjao uzeti u obzir i odredbe UN Konvencije o pravima djeteta prema kojima najbolji interes djeteta mora imati prednost pa žalitelj smatra "da je interes moje djece važniji od provođenja istražnog zatvora."

8.2. Nadalje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kod okrivljenog D. J. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, uzimajući u obzir njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97. na bezuvjetne kazne zatvora. Također, uzevši u obzir inkriminirani način postupanja, a koji prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost u okviru zločinačkog udruženja te iskazanu upornost u kriminalnom djelovanju i visok stupanj iskazane kriminalne volje na način da je okrivljenik osnovano sumnjiv za najteža kaznena djela čiji je zaštitni objekt život i tijelo, a motiv proizlazi iz međusobnih nesuglasica okrivljenika i oštećenika u pogledu organizirane preprodaje droge, sve navedeno u svojoj ukupnosti čini opravdanim zaključak da postoji realna i izvjesna opasnost da će okrivljenik D. J. boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Na takav zaključak prvostupanjskog suda nije od utjecaja žalbeni navod da "nikad nisam bio zabilježen kao počinitelj istih ili sličnih kaznenih djela", uzevši u obzir da su, kako to prvostupanjski sud ispravno navodi, ranije osude povezane upravo sa neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama.

8.3. Nadalje, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kod okrivljenog D. J. i nadalje egzistiraju razlozi za produljenje istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 4. ZKP/08. Naime, okrivljeniku se inkriminira kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, zatim optužnicom se okrivljeniku stavlja na teret da su okolnosti počinjenja kaznenog djela osobito teške te je daljnja primjena mjere istražnog zatvora, suprotno navodima žalitelja kojima ukazuje kako je optužba "fiksirana", nužna radi neometanog vođenja kaznenog postupka. Naime, okrivljeni V. M., okrivljeni D. J. i okrivljeni L. Z. organizirali su zločinačko udruženje koje je imalo za cilj da liši života veći broj osoba iz bezobzirne osvete, a okrivljenom D. J. stavlja se na teret da je zbog neriješenih odnosa povezanih sa trgovinom drogom naručio ubojstvo A. B., a koje ubojstvo je trebao izvršiti G. Š., dok su tijekom planiranja napada na A. B. okrivljeni V. M. i okrivljeni D. J. razmatrali mogućnost napada na obitelj A. B., kao osvetu imenovanom. Stoga, uzevši u obzir iskazanu bešćutnost, okrutnost i bezobzirnost i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, okolnosti počinjenja djela nadilaze uobičajene okolnosti za to djelo uz ostala koja su obuhvaćena optužnicom, te bi puštanje na slobodu počinitelja ovakvih kazenih djela uzrokovalo uznemirenost javnosti pa je istražni zatvor nužan i radi neometanog odvijanja postupka iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom da je odredba članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. diskriminatorna i protuustavna jer ne predviđa primjenu blaže mjere, jer ta tvrdnja nije točna s obzirom na odredbu članka 98. stavak 1. ZKP/08. propisana mjera zamjene istražnog zatvora određenog po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

8.4. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi okrivljenog D. J. kojima ukazuje na "medijski linč" koji se protiv njega vodi, na loše uvjete u istražnom zatvoru, zatim navode kojima upire na povredu prava na obranu na način da mu je uvid u spis omogućen tek nakon nekoliko mjeseci, ali ne i u digitalni sadržaj dokaza, na nemogućnost nesmetane komunikacije sa braniteljem te navodi kojima opisuje druge kaznene postupke koji su se protiv njega vodili. Naime, sve navedeno nije predmetom preispitivanja prilikom donošenja odluke o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora, niti utječe na opstojnost istražnog zatvora osnova po kojima je okrivljeniku produljen istražni zatvor.

9. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1., 3. i 4. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nema uvjeta za primjenu blažih mjera. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi kojima se upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje na način da se istražni zatvor može zamijeniti blažom mjerom opreza, jer je prvostupanjski sud za svoju odluku pod točkom 10.1. rješenja iznio dostatne, isprave i potpune razloge.

10. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematizira okrivljeni D. J. navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih", novih i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da je prvostupanjski sud i u ovom dijelu dao valjane i dostatne razloge, te i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja 22. prosinca 2021. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju, relevantnosti i aktualnosti zbog proteka vremena.

11. Nadalje, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da bi okrivljeni J. A. počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz u pobijanom rješenju pobrojanih dokaza na kojima se temelji optužnica, navedenih u točki 5.2. pobijanog rješenja. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, kao i bez potrebe reprodukcije sadržaja istih dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena.

11.1. Stoga, nije u pravu žalitelj kada navodi kako ne egzistira osnovana sumnja "spram IV.-okr. A. da bi isti pripadao grupi ljudi koja je za cilj imala počinjenje određenih kaznenih djela" te da je odluka prvostupanjskog suda o postojanju dostatnog stupnja sumnje za produljenje istražnog zatvora preuranjena, obzirom da optužnica još nije potvrđena.

12. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ističe da nije bilo mjesta određivanju istražnog zatvora u ovom predmetu, jer se isti nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici. Naime, okrivljenom J. A. je u trenutku donošenja pobijanog rješenja bilo ostalo za izdržati još devet dana zatvorske kazne pa je odluka o određivanju istražnog zatvora u ovom predmetu nužna i opravdana na temelju zakonskih osnova iz članka 123. stavka 3. i 4. ZKP/08.

13. Naime, ispravno prvostupanjski sud navodi da kada se činjenični opis kaznenih djela za koja se okrivljeni J. A. tereti u ovom postupku stavi u odnos sa ranijim pravomoćnim osudama za posjedovanje oružja i promet drogama, a u ovom postupku se upravo on tereti da bi aktivirao eksplozivnu napravu, i to zbog neraščišćenih računa vezanih uz poslove preprodaje droge, može se zaključiti da je protupravno postupanje okrivljenika postalo još ozbiljnije i teže i da ranije osude i izrečene kazne očito nisu utjecale na njega da se suzdrži, odnosno kloni protupravnog postupanja u budućnosti.

13.1. Naime, kako to prvostupanjski sud navodi, u ovom postupku okrivljenom J. A. se na teret stavlja, između ostalog, aktivacija eksploziva u stambenoj zgradi kojom bi bila ostvarena obilježja čak tri kaznena djela iz Glave X KZ/11. protiv života i tijela, u pokušaju, a dvoje oštećenika su djeca. Osim prethodne osuđivanosti i činjenice da su kaznena djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret počinjena u vremenu provjeravanja po prijašnjoj presudi i niskih pobuda kao motiva, okolnosti koje upućuju na opasnost da bi na slobodi mogao počiniti nova kaznena djela ili dovršiti pokušana proizlazi iz samog načina počinjenja kojom prilikom je iskazana izrazita bezobzirnost i okrutnost, stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da postoji realna opasnost od dovršenja kaznenog djela puštanjem na slobodu ili počinjenja novog kaznenog djela.

14. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kod okrivljenog J. A. i egzistiraju razlozi za određivanje istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 4. ZKP/08. Naime, okrivljeniku se inkriminiraju kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora, zatim optužnicom se okrivljeniku stavlja na teret da su okolnosti počinjenja kaznenih djela osobito teške te je daljnja primjena mjere istražnog zatvora po navedenoj osnovi, nužna radi neometanog vođenja kaznenog postupka.

14.1. Naime, okrivljenom J. A. se optužnicom stavlja na teret da bi poduzeo sve radnje u cilju izvršenja naručenog ubojstva članova obitelji T. S.. Konkretno, da bi eksplozivnu napravu s najmanje 500 grama TNT-a, u kasnim noćnim satima postavio i aktivirao ispred ulaznih vrata stana u kojem se nalazila nevjenčana supruga i dvoje malodobne djece T. S., kojom prilikom imenovani nisu ubijeni samo zahvaljujući činjenici što se I. J. udaljila od ulaznih vrata stana i sklonila u kuhinju nakon što je čula zvuk sagorijevanja ispred ulaznih vrata stana, dok su se malodobna djeca nalazila u sobi koja je bila udaljena od ulaznih vrata stana. O jačini navedene eksplozije i njenoj razornoj snazi govori činjenica da je došlo do teških oštećenja stambene zgrade i svih stanova koji su se nalazili na III katu, a čime je nastupila šteta u visini od najmanje 1.114.360,72 kuna/147.901,08 eura, a stan u kojem su se nalazili članovi obitelji T. S. u cijelosti uništen. Kada se navedenom pridoda činjenica da se radilo o stambenoj zgradi s više stanova, te da se radilo o noćnim satima kada je nesporno da stanari zgrade borave u svojim stanovima, jasnim se ukazuje zaključak kako su teže posljedice izostale samo pukom srećom. Naime, aktiviranje eksplozivne naprave s najmanje 500 grama TNT-a u hodniku stambene zgrade s većim brojem stanova u vrijeme kada se u navedenim stanovima nalaze stanari, ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o okolnostima koje nadilaze uobičajene teške okolnosti svojstvene ovakvim kaznenim djelima. Također, iz medijskih i novinskih tiskovina i natpisa nakon događaja od dana 31. svibnja 2021. u Z., proizlazi da je navedeni događaj iznimno uznemirio javnost upravo zbog razornih posljedica time izazvanih za sigurnost većeg broja ljudi i opravdani strah građana zbog sličnih očekivanih budućih događaja, a o čemu su izvještavali svi mediji u R. H..

14.2. Stoga, kako to prvostupanjski sud ispravno navodi, bez obzira na protek vremena od eksplozije, javnost je prema ocjeni ovog vijeća i dalje uznemirena, pa sam protek vremena ne utječe na slabljenje osjećaja uznemirenosti i nesigurnosti koji su izazvani ovim događajem. Slijedom navedenog, opravdana je i nužna primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 4. ZKP/08.

15. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 3. i 4. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nema uvjeta za primjenu blažih mjera.

16. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 16. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović,v.r.