REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 469/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Šimundić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3884/2019-2 od 3. studenog 2020. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-516/2018-6 od 29. ožujka 2019., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3884/2019-2 od 3. studenog 2020., presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-516/2018-6 od 29. ožujka 2019., i odluka o troškovima postupka, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 168.346,14 kn (sto šezdeset osam tisuća tristo četrdeset šest kuna i četrnaest lipa) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od 60.363,40 kn od 28. siječanja 2015 pa do isplate, a na iznos od 107.983,74 kn od 5. prosinca 2017. pa do isplate, odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn (pet tisuća šesto dvadeset pet kuna) u roku osam dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.600,00 kn (tri tisuće šesto kuna) odbija se kao neosnovan."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-516/2018- 6 od 29. ožujka 2019. u točkama I. i II. njene izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 168.346,14 kn (stošezdesetosamtisućatristočetrdesetšest kuna i četrnaest lipa) sa zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 60.362,40 kn od 28. siječnja 2015.,

na iznos od 107.983,74 kn od 5. prosinca 2017., do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana."

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2355/2021-2 od 2. lipnja 2021. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-3884/2019-2 od 3. studenog 2020., zbog pravnih pitanja:

"1. Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO)?

2. Je li obračun isplate mirovine kao jednostrana isprva tužitelja kojom se potvrđuje da je izvršeno plaćanje predstavlja javnu ispravu ili se radi o internoj dokumentaciji tužitelja za koju ne vrijedi presumpcija istinitosti sadržaja koji je u njoj utvrđen?"

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjevu u cijelosti, a tužitelja obvezati da mu nadoknadi trošak postupka ili prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske presude i tužbu odbaciti odnosno predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika iznesene u reviziji i preložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine djeci svog osiguranika u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 30. rujna 2017. u iznosu od 168.346,14 kuna.

8. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je osiguranik tužitelja Marinko Jelenčić smrtno stradao 14. rujna 2007., u prometnoj nesreći za koju je oglašen krivim osiguranik tuženika Jurica Holiček, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru, broj K-220/10 od 20. siječnja 2011.,

- da je tužitelj djeci svog osiguranika, rješenjem broj 661504 od 22. veljače 2008. i 15. ožujka 2008., priznao pravo na obiteljsku mirovinu,

- da nije sporno da je tuženik pravni sljednik Sunce osiguranja d.d. Zagreb,

- da iz tužiteljeva obračuna proizlazi, da je tužitelj djeci svog osiguranika, s osnova obiteljske mirovine, u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 30. rujna 2017. isplatio ukupno 168.346,14 kuna.

9. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja, ocijenivši primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP u vezi s čl. 230. ZPP, da tužitelj nije dokazao visinu tražbine jer isprave koje je tužitelj dostavio sudu (obračun razmjernog iznosa obiteljske mirovine, izvješće o saldu duga, tablice o isplaćenim mirovinama) ne predstavljaju javne isprave, pa se na temelju njih ne može sa sigurnošću utvrditi što i koliko je tužitelj platio. Pritom je sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13 - dalje: ZMO/13) koji je bio na snazi u vrijeme isplate obiteljske mirovine u razdoblju, te se pozvao na čl. 160. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98 – dalje: ZMO/08) koji je bio na snazi u vrijeme prometne nesreće u kojoj je nastradao osiguranik tužitelja i ocijenio da je tužitelj dokazao osnovu svog potraživanja.

9.1. Sud drugog stupnja je prihvatio žalbu tužitelja i preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373. točka 1. ZPP. Pritom je ocijenio pravilnim shvaćanje suda prvog stupnja da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe čl. 160. st. 1. ZMO/98 i čl. 161. ZMO/13, te ocjenu prvostupanjskog suda da je u ovoj parnici tužitelj dokazao osnovu svoje tražbine. Međutim, sud drugog stupnja je stava da je obračun koje je tužitelj dostavio u spis kao dokaz o visini mirovina isplaćenih djeci tuženika, javna isprava uz koju se veže presumpcija istinitosti. U obrazloženju odluke drugostupanjski sud navodi da je tužitelj javna ustanova koja prema odredbi čl. 127. st. 2. ZMO/98 ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, pa suprotno stavu prvostupanjskog suda, ovjerena dokumentacija tužitelja o isplatama obiteljske mirovine predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP.

10. U odnosu na prvo pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije, tuženik se pozvao na odluke revizijskog suda (primjerice odluku broj Rev 1067/2012- 2 od 5. prosinca 2017., broj Rev x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 977/2016 od 19. studenoga 2019. i broj Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.), u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je u postupcima kakav je i predmetni, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad su isplate izvršene.

11. U odnosu na drugo pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije, tuženik navodi da obračun isplata koji je tužitelj dostavio radi dokazivanja visine tražbine nije javna isprava. Poziva se na odredbe Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje obrazlažući da pečat koji se nalazi na obračunu štete kojim tužitelj dokazuje visinu svoje tražbine nije pečat iz čl. 6. Statuta jer nije pečat s grbom Republike Hrvatske koji tužitelj upotrebljava na javnim ispravama koje izdaje u okviru javnih ovlasti utvrđenih zakonom, već se radi o pečatu iz čl. 7. Statuta koji se stavlja na dokument koji Zavod ne izdaje na temelju javnih ovlasti. Pritom se poziva na odluke istog drugostupanjskog suda broj Pž-2267/2019-2 od 22. listopada 2020. i Pž- 2796/2018-3 od 24. siječnja 2020. u kojima je u jednakim činjeničnim i pravnim okolnostima kakve su i u ovom predmetu, isti sud izrazio pravno shvaćanje da obračun tužitelja nije dokaz o plaćenim troškovima s osnova kojih potražuje naknadu štete od odgovornog osiguratelja štetnika koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi u kojoj je ozlijeđen osiguranik HZMO. Poziva se i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odlukama broj Rev-997/2016 od 19. studenoga 2019. i Revt-424/2017 od 28. siječnja 2020., navodeći da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije podudarno s pravnim shvaćanjem koje je izrazio revizijski sud u navedenim odlukama.

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., broj Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene ispate mirovine.

13. Slijedom toga, u odnosu na prvo pravno pitanje za koje je dopuštena revizija, treba navesti da je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nastanak štete nije utvrđen niti je šteta obračunata primjenom odredbi ZOOP, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

14. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje."

15. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 14. rujna 2007. za koji je odgovoran osiguranik tuženika. U ovom predmetu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odlučne činjenice nisu utvrđene.

16. U svezi drugog pravnog pitanja radi kojeg je dopušteno podnošenje revizije, je li obračun isplate mirovine kao jednostrana isprva tužitelja kojom se potvrđuje da je izvršeno plaćanje predstavlja javnu ispravu ili se radi o internoj dokumentaciji tužitelja za koju ne vrijedi presumpcija istinitosti sadržaja koji je u njoj utvrđen, pravno shvaćanje revizijskog suda je izraženo u više odluka, primjerice u odlukama broj Rev 977/16 od 19. studenoga 2019., broj Revt 424/17 od 28. siječnja 2020. i Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2021. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda, određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu, za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama").

17. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode protivnika. Čl. 220. ZPP propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je stavkom 2. istog članka propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Prema shvaćanju ovog suda izraženom u odluci broj Rev 1437/2021-2 od 5. siječnja 2021. u parničnom postupku ne postoji pravilo o formalnim dokazima i svaka činjenica se može dokazivati svakim dokazom koji je prikladan da bi se utvrdile odlučne činjenice u sporu, u ovoj vrsti spora visina štete na strani tužitelja.

18. Slijedom navedenog, pravno shvaćanje revizijskog suda u odnosu na drugo pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije, suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa i iz tog razloga nisu utvrđene činjenice odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu.

19. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U nastavku postupka, sudovi će pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 27. ZOOP utvrditi, postoji li stvarna šteta tužitelja u smislu čl. 27. st. 1. ZOOP koja bi u ovom slučaju predstavljala razmjerni iznos obiteljske mirovine članova obitelji pokojnog osiguranika tužitelja, određen u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, odnosno postoji li razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuje članovima obitelji pokojnog Marinka Jelenčića, na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 14. rujna 2007. za koji je odgovoran osiguranik tuženika. U slučaju da sud utvrdi da takva razlika postoji, utvrditi će i njezinu visinu imajući u vidu pravno shvaćanje ovog suda prema kojem obračun tužitelja, izvješće o saldu duga i tablice tužitelja o isplaćenim mirovinama, nemaju značaj javnih isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP, zbog čega je teret dokaza o izvršenim isplatama na strani tužitelja, pri čemu takva dokumentacija može biti dokaz, te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

21. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 16. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić

Broj zapisa: 9-3085b-95206

Kontrolni broj: 08008-64c7d-f35d8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽELJKO ŠARIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.