REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4040/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, protiv tuženika Općina Vrsar, OIB 03592077573, Vrsar, Trg Degrassi 1, kojeg zastupa punomoćnik Anka Zaharija, odvjetnica u Rovinju, radi ispravka upisa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2033/2016-2 od 11. lipnja 2019. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1530/15-23 od 12. studenoga 2015., na sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2033/2016-2 od 11. lipnja 2019. i presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1530/15-23 od 12. studenoga 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za ispravak upisa prava vlasništva na novoformiranim k.č. 1855/2 i 1909, sve k.o. Vrsar, tako da se na istima upiše pravo vlasništva Republike Hrvatske, te je naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka tuženiku.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), pozivajući se da je podnosi zbog materijalno pravnih pitanja važnih radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni (izvanredna revizija). Zahtijeva troškove u povodu revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. tog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju izostanka bilo kojeg od tih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnim knjigama.

8.1. Nije sporno između stranaka da su čestice k.č. 1855/2 i 1909 k.o. Vrsar (dalje: sporne čestice) osnovane u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, s upisom prava vlasništva tuženika i da je tužitelj podnio protiv tog upisa prigovore koji su odbijeni.

8.2. Tužitelj tvrdi da su nekretnine stare izmjere (kč. br.: 1338/9, 1338/10 i 1109/2 k.o. Vrsar, dalje: k.č. stare izmjere) bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenog poduzeća „Anita“ Vrsar (dalje: DP Anita) i da su se na dan 23. srpnja 1991. nalazile unutar granica građevinskog područja, da nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom DP Anita, te da im je prostorno planskom dokumentacijom određena ugostiteljsko turistička namjena i to kamp, hotel i turističko naselje, s tim da prostorno planskom dokumentacijom nije izvršeno razgraničenje (granica kampova, hotela i turističkih naselja). Kako da je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga došlo do tuženikova upisa prava vlasništva na temelju razgraničenja iz Sporazuma o razgraničenju sklopljenog između Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i Općine Vrsar od 28. travnja 2011. (dalje: Sporazum), a da je taj Sporazum ništav, jer da se na temelju njega ne može izvršiti razgraničenje zemljišta, on tvrdi da taj Sporazum nije mogao biti temelj upisa prava vlasništva. To sukladno Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" br. 92/10., dalje: ZoTOGZ). Tvrdi da utvrđivanja granica kampa je u nadležnosti upravnih tijela te da je pod uvjetima iz čl. 6. ZoTOGZ kamp vlasništvo Republike Hrvatske.

8.2. Tuženik prigovara da povijesno zemljišno knjižno stanje čestica iz kojih su nastale utužene čestice određuje njihova vlasnika te osporava tvrdnje tužitelja da su k.č. stare izmjere bile ranije upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja DP Anita, i to u cijelosti, da bi te čestice činile turističko zemljište autokampa Koversada i autokampa Petalon čija vrijednost da nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe DP Anita, osporava da je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga sud postupao na temelju ništetnog Sporazuma, te da je sud taj koji je utvrđivao status, namjenu i izvršio razgraničenje na temelju Sporazuma, već da to utvrdile stranke ovog postupka, i to na temelju očevida i identifikacije nekretnina na licu mjesta, uz prisustvo sudskog vještaka geodetske struke i predstavnika Maistre d.d., uz uvid u prostorno plansku dokumentacije.

8.3. I tuženik, kao i prvostupanjski sud su pravnog pristupa da „... Sve dok se pravomoćno ne utvrdi da li je Sporazum ništetan predmetni upis u postupku preoblikovanja je valjan i proizvodi pravne učinke.„

9.1. Prvostupanjski sud cijeni tužbu tužitelja kao tužbu radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi. To s obzirom da je tužba podnesena iz razloga jer je tužitelj protiv upisa spornih nekretnina u postupku preoblikovanja podnio prigovore koji su odbijeni, a sve u smislu odredbe čl. 197. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK).

9.2. Taj sud utvrđuje da su nekretnine stare izmjere bile su upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja DP Anite, te da su one u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. Vrsar postale vlasništvo tuženika. Navedeno da proizlazi iz zapisnika sastavljenih povodom preoblikovanja (broj: Z-5050/2004/2128 i Z- 5050/2004/2055) u kojima da je konstatirano da su navedene nekretnine na dan 23. srpnja 1991. nalazile se unutar granica građevinskog područja, da nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe DP Anita, te da im je prostorno planskom dokumentacijom određena ugostiteljsko turistička namjena i to hotel, turističko naselje i kamp. Da nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe da proizlazi i iz rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa:

UP/1-943-01/98-02/36 od 17. ožujka 1999. i djelomičnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/1-943-01/98- 02/36 od 20. veljače 1998.

9.3. Naznačujući sporne činjenice taj sud cijeni da su one - je li sporne čestice imaju status turističkog zemljišta na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja, na koje da se primjenjuju odredbe čl. 18., 19. i 20. ZoTOGZ ili se radi o zemljištu u kampovima, na koje se primjenjuje odredba čl. 6. ZoTOGZ. Posljedično, jesu li ta zemljišta u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. Vrsar ispravno upisana kao vlasništvo tuženika na temelju čl. 20. ZoTOGZ.

9.4. Taj sud naznačuje i da je nesporno da se povodom zahtjeva tuženika vodi upravni postupak radi izdavanja rješenja o utvrđivanju oblika i veličine spornih čestica. Pozivom na izraženo shvaćanje u odluci višestupanjskog suda u ovom predmetu, (povodom određenog prekida postupka u ovoj pravnoj stvari) da se u rečenom upravnom postupku ne odlučuje o obliku i veličini katastarskih čestica iz čl. 6. i čl. 20. ZoTOGZ, prvostupanjski sud je pravnog pristupa da u odnosu na sporna zemljišta nije niti bilo potrebno provoditi upravni postupak, već da je bilo moguće i dopušteno oblik i veličinu predmetnih zemljišnih čestica utvrditi i na temelju Sporazuma.

9.5. U odnosu na pitanje Sporazuma, taj sud je stava, kao što je rečeno, da tužitelj nije dokazao da je Sporazum ništetan, te da je njime izvršeno razgraničenje između turističkog zemljišta u kampovima i turističkog zemljišta na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja, budući da granica nije bila utvrđena prostorno planskom dokumentacijom, pa da sve dok se pravomoćno ne utvrdi je li Sporazum ništetan da je predmetni upis u postupku preoblikovanja valjan i proizvodi pravne učinke. Pri tome da sud nije taj koji je utvrđivao namjenu i izvršio razgraničenje na temelju Sporazuma, već stranke same na temelju Sporazuma kojim su identificirale nekretnine i utvrdile njihov status i namjenu. Stoga da se kod primjene čl. 6 i čl. 20. ZoTOGZ ne provodi upravni postupak, pa da su, sukladno zapisnicima iz postupka preoblikovanja, stranke ovog postupka valjano utvrdile da su sporne čestice vlasništvo Općine Vrsar.

9.6. U konačnosti zaključak tog suda je da sporne nekretnine imaju status turističkog zemljišta na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja na koje se primjenjuju odredbe čl. 18., 19. i 20. ZoTOGZ pa da je ispravan upis tuženika na temelju čl. 20. ZoTOGZ.

10. Drugostupanjski sud pozivom na pravilo o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. ZPP zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva jer da iz isprava proizlazi suprotno, te da je za primjenu odredbe čl. 6. ZoTOGZ, na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, tužitelj trebao dostaviti povijesni zemljišno knjižni izvadak iz kojeg bi se eventualno moglo utvrditi da su se predmetne nekretnine, odnosno turistička zemljišta nalazila baš unutar auto kampa Koversada i Petalon i da su se iste koristile za obavljanje turističko ugostiteljske djelatnosti.

12. Tužitelj u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

"1. Da li su odredbe članka 2. i članka 18. – 22. ZTOGZ pravna osnova stjecanja prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojem nisu izgrađeni hoteli i turistička naselja?

2. Da li je pravna osnova stjecanje prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojem nisu izgrađeni hoteli i turistička naselja, odredba članka 47. Zakona o privatizaciji (Narodne novine 21/96, 71/97 i 73/00), a u svezi s člankom 58. stavkom 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine 145/10) i člankom 33. ZTOGZ-a?".

13. U smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP pod pravnim pitanjima ne podrazumijevaju se pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama. Pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni, ali pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom jer rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju.

14. Ovdje odluka o sporu ovisi o prvo postavljenom pitanju, a samo pitanje je postavljeno na opći način i vezano za dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima, te se podnositelj revizije izloženim razlozima pozvao se na različitost sudske prakse, pa je revizija dopuštena.

15. Na temelju ovlasti iz odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu (izvanredne) revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

16.1. Uvodno je za napomenuti vezano za stav izražen u prvostupanjskoj odluci (da sve dok se pravomoćno ne utvrdi je li Sporazum ništetan da je predmetni upis u postupku preoblikovanja valjan i da proizvodi pravne učinke), da, kao što je ovaj sud u nizu svojim odluka (primjerice Rev- 1137/04 od 20. prosinca 2005., Rev-170/11 od 11. ožujka 2014. i Rev-191/12 od 12. srpnja 2016.) iznio pravno shvaćanje, da je sud dužan po službenoj dužnosti paziti na ništavost (ništetnost) pravnog posla, na kojemu se temelje zahtjevi stranaka, ali u okviru činjeničnih tvrdnji stranaka te u okviru općepoznatih činjenica (isto tako da sud nije dužan sam istraživati činjenice koje bi eventualno mogle ukazivale na ništavost pravnog posla), te da pravni posao može biti ništav zbog više razloga, a pravni zaključak o ništavosti može se temeljiti samo na ocjeni pravno odlučnih činjenica koje su stranke iznijele tijekom postupka. Isto tako (Rev 1530/10-2 od 10. travnja 2013.) da pravni posao može biti ništav zbog više razloga, a pravni zaključak o ništavosti može se temeljiti samo na ocjeni pravno odlučnih činjenica koje su stranke iznijele tijekom postupka. Tek ako iz iznesenih činjenica proizlazi da je neka ugovorna odredba ništava, sud je dužan na ništavost dužan paziti po službenoj dužnosti te da nema nikakve zapreke da u parničnom postupku sud na temelju odredbe čl. 12. st. 1. i 2. ZPP odluči o prigovoru ništavosti ugovora. U situaciji kada se istovremeno vodi drugi postupak u kojem se o prethodnom pitanju odlučuje kao o glavnom pitanju, sud je u parničnom postupku ovlašten odlučiti o navedenom prethodnom pitanju na temelju odredbe čl. 12. st. 1. i 2. ZPP ili prekinuti postupak na temelju odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP. Ako takav postupak nije u tijeku (kao u konkretnom slučaju) sud je dužan raspravljati i odlučivati o prigovoru ništavosti pravnog posla. Dakle, na ništavost se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a na ništavost sud pazi i po službenoj dužnosti, u okviru prethodno iznesenog.

16.2. Stoga je pogrešan rečeni pristup prvostupanjskog suda kada cijeni da je Sporazum stranaka valjan dok se ne utvrdi njegova ništetnost, već je o tom prigovoru tužitelja (da je sporazum ništetan, jer da stranke nisu imale ovlaštenje izvršiti opisano razgraničenje koji bi sudu bio temelj u zemljišno knjižnog postupku za upis prava vlasništva tuženika) sud trebao sam odlučiti i o tome dati razloge.

17.1. Nadalje vezano za u spornom pravnom režimu mjerodavne odredbe ZoTOGZ ističe se da :

- je čl. 1. navedeno da se tim zakonom utvrđuje pojam turističkog i ostalog građevinskog zemljišta koje nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku pretvorbe odnosno privatizacije te se uređuju imovinskopravni odnosi na tom zemljištu i način njegova korištenja;

-se čl. 2. st. 1. određuje turističko zemljište kao: građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu ZoTOGZ dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća;

-čl. 2. st. 2. određuje pojam „ostalog građevinskog zemljišta“ te je ono, u smislu tog zakona, određeno kao zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje na dan stupanja na snagu toga Zakona dokumentima prostornog uređenja nije određena ugostiteljsko turistička namjena, na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.

17.2. Taj zakon kod pojma „turističko zemljište“ razlikuje 1) turističko zemljište u kampovima, 2) turističko zemljište na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja, te 3) preostalo turističko zemljište, te razlikuje „ostalo građevinsko zemljište“.

17.2.1. U odnosu na turističko zemljište u kampovima:

- čl. 5. ZoTOGZ sadrži određenje pojama turističkog zemljišta u kampovima kao: zemljište iz čl. 2. st. 1. ZoTOGZ koje je dokumentima prostornog uređenja utvrđeno kao kamp namijenjen za obavljanje turističko ugostiteljske djelatnosti;

- čl. 6. st.1. ZoTOGZ određeno je u odnosu turističko zemljište u kampovima da ono čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, je vlasništvo Republike Hrvatske. (st.2. određuje status kada je dijelom procijenjeno);

17.2.2. U odnosu na turističko zemljište na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja regulirano je da:

- Kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine (hotel ili drugi objekt u turističkom naselju) bez zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je građevine i zemljišta ispod građevine (zemljišta tlocrtne površine) (čl. 18. ZoTOGZ);

- Kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine i dio zemljišne čestice na kojoj je izgrađena građevina, a u postupku pretvorbe nije formirana posebna zemljišna čestica procijenjenog zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je procijenjenog zemljišta i građevine (čl. 19. ZoTOGZ);

17.2.3. Preostalo turističko zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenoga kapitala vlasništvo je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište (čl. 20. ZoTOGZ).

17.2.4. Građevinsko zemljište, odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske, sukladno čl. 23. ZoTOGZ.

17.3. U glavi IV. ZTZ pod nazivom „IMOVINSKOPRAVNI ODNOSI“ regulirano je da

- oblik i veličinu z.k. čestica iz članka 18., 19., 24. i 25. ZoTOGZ, utvrđuje rješenjem nadležno upravno tijelo za poslove prostornog uređenja, na zahtjev osobe koja ima pravni interes (čl. 27. st.1. ZoTOGZ);

- akt o parcelaciji zemljišta provodi se u katastru zemljišta, odnosno katastru nekretnina na temelju parcelacijskog elaborata za koje je nadležno upravno tijelo za poslove prostornog uređenja izdalo potvrdu o njegovoj usklađenosti s rješenjem iz st. 1. čl. 27. (čl. 27. st. 2. ZoTOGZ),

- trgovačko društvo iz čl. 2. ZoTOGZ i jedinica lokalne samouprave (dalje: JLS) na čijem se području nalazi nekretnina dužne su podnijeti zahtjev nadležnoj službi u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona (čl. 27. st. 4. ZoTOGZ).

- čl. 28. ZoTOGZ određeno je da nadležno upravno tijelo na temelju pravomoćnog rješenja iz čl. 27. ZoTOGZ donosi posebno rješenje kojim utvrđuje predmet prava vlasništva sudionika u postupku te izdaje nalog zemljišnoknjižnom sudu za provedbu pravomoćnog rješenja u zemljišnim knjigama. sve to za zemljišne čestice formirane u skladu sa čl. 27. st. 1. ZoTOGZ (na zahtjev osobe sa pravnim interesom) te je osoba sa pravnim interesom dužna taj zahtjev podnijeti nadležnom upravnom tijelu u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu toga Zakona. Ako osoba iz čl. 27. st. 4. ZoTOGZ ne podnese zahtjev iz čl. 27. st. 1. ZoTOGZ ili taj zahtjev bude pravomoćno odbačen ili odbijen sukladno odredbama toga Zakona, pravo vlasništva na nekretninama stječe Republika Hrvatska. (Protiv rješenja nije dopuštena žalba ali se može pokrenuti upravni spor).

- čl. 29. ZoTOGZ određuje da u svim postupcima koji se vode na temelju tog Zakona nadležno državno odvjetništvo ima status stranke u postupku.

18. Vlasničko pravni odnosi na neprocijenjenom građevinskom zemljištu u razdoblju 1. kolovoza 2010. do 2. svibnja 2020. bili su uređeni ZoTOGZ, a potom Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu.

19. ZoTOGZ regulira titulara vlasništva ovisno je li se radi o turističkom zemljištu na kojem je izgrađen kamp; o turističkom zemljištu na kojem je izgrađen hotel ili turističko zemljište; o „preostalom turističkom zemljištu“, kao zemljištu na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja i koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala a ne može se smatrati turističkim zemljištem na kojem je izgrađen kamp, hotel ili turističko naselje te o „ostalom građevinskom zemljištu“, kao zemljištu na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja i koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala, a to zemljište na dan 1. kolovoza 2010., kao dana stupanja na snagu ZoTOGZ, nije bilo određeno za ugostiteljsko turističku namjenu, a tituar se određuje na temelju samog zakona ili u ovisnosti o provedenom postupku (kod JLS).

20. Kako nije ispitano je li Sporazum ništetan ili ne (pri čemu on ne prileži u spisu i sud nije utvrdio sadržaj istog), te u smislu navedenoga pod 19. nije ispitan status svake od spornih čestica, osobito iz razloga što tužitelj tvrdi da sporne čestice predstavljaju kamp te da u odnosu na status „preostalog turističkog zemljišta“ nije izvršeno razgraničenje u smislu čl. 27. ZoTOGZ da bi se utvrdilo što isto predstavlja izvan čl. 18. odnosno 19. ZoTOGZ, to zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

21. Kako je iz izloženih razloga revizija osnovana pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena je reviziju tužitelja i ukinute su obje nižestupanjske odluke i predmet vraćen na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Radi navedenoga, jer nije izvjestan uspjeh u sporu, ukinuta je i odluka o troškovima postupka.

22. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokazanim prijedlozima stranaka, vodeći računa o izraženom shvaćanjima u ovoj odluci.

23. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije donesena je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 16. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-30859-f7584

Kontrolni broj: 04a22-04629-d665c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.