Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Kž-311/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. S. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 21. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19, 84/21 i 114/22 dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: ODO-a) podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: 12 K-1721/2021-10 od 20. siječnja 2023., na sjednici održanoj 16. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: 12 K-1721/2021-10 od 20. siječnja 2023. je, na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja pogrešno je naveo broj "Narodnih novina" 130/20., a propustio je naznačiti broj "Narodnih novina" 80/22.), optuženog V. S. oslobodio optužbe, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u prekoračenju nužne obrane iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 21. st. 3. KZ/11(sud prvog stupnja propustio je navesti brojeve "Narodnih novina" 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.)

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik O. R. upućen je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

1.2 Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žali se ODO zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnosi optuženik V. S. po branitelju V. K., odvjetniku, s prijedlogom žalbe ODO-a kao neosnovane te da se u cijelosti potvrdi presuda suda prvoga stupnja.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-366/2023-3 od 9. svibnja 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, uz bitnu tvrdnju da prvostupanjski sud u izreci pobijane presude nije naveo po kojem točno osnovu iz čl. 453. t. 1. – 3. ZKP/08 optuženika oslobađa optužbe.

7. Naime, sukladno odredbi iz čl. 459. st. 9. ZKP/08, sud će u situaciji kada optuženika oslobađa optužbe u obrazloženju presude navesti iz koji se razloga navedenih u čl. 453. ZKP/08 to čini. Prema tome, samim time što je u izreci pobijane presude kao temelj za oslobađanje optuženika navedena samo odredba iz čl. 453. ZKP/08 prvostupanjski sud nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 zbog koje se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

Budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (pod toč. 12.) na jasan i nedvosmislen način naveo da optuženika oslobađa optužbe na temelju zakonske odredbe iz čl. 453. st. 1. ZKP/08 – djelo za koje se optužuje nije kazneno djelo, uz pozivanje i na odredbu iz čl. 21. st. 1. i 2. KZ/08 prema kojoj je isključena protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani, to državni odvjetnik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8. Ovaj žalbeni sud je povodom žalbe državnog odvjetnika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08.).

9. ODO nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Suprotno žalitelju, po ocjeni Županijskog suda u Varaždinu, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud svoje zaključke o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu temelji na logičnoj i savjesnoj analizi te kritičkoj i pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti svih relevantnih dokaza izvedenih na raspravi, posebice proturječnih, koje sagledava kako svaki za sebe tako i u međusobnoj vezi. Na temelju takve analize dokaza prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je optuženik kritične zgode postupao u nužnoj obrani.

9.2. Konkretno, državni odvjetnik prije svega upire da je prvostupanjski sud prilikom izvođenja zaključaka o odlučnim činjenicama u ovom predmetu propustio uzeti u obzir iskaz samog oštećenika u kojem opisuje svoje višestruko padanje u nesvijest u povezanosti s rezultatima njegovog psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da boluje od AHDM sindroma te da je pijenje alkohola i lijekova moglo dovesti do njegovog propulzivnijeg i hrabrijeg ponašanja kritične zgode, a što sve, imajući pritom dodatno na umu i samu obranu optuženika koji je njegovo ponašanje opisao kao "histerično", po mišljenju žalitelja upućuje da radnje koje je oštećenik poduzeo kritične zgode (udaranje i mahanje rukama) u kontekstu ADHD sindroma i pijenja alkohola prije upućuju na ponašanje osobe koja besciljno lamata rukama po zraku nego na osobu koja zauzima borbeni stav i spremna je na fizički sukob.

9.3. Vezano za takve žalbene tvrdnje, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje kako žalitelj očito ispušta iz vida da rezultati dokaznog postupka ne upućuju da je optuženiku u vrijeme inkriminiranog događaja bilo poznato da oštećenik boluje od AHDM sindroma koji uz pijenje alkohola može dovesti do njegovog nekontroliranog ponašanja, tako da nije imao uporišta za zaključak da radnje koje je oštećenik poduzeo kritične zgode (udaranje i mahanje rukama) prije upućuju na ponašanje osobe koja besciljno lamata rukama po zraku nego na osobu koja zauzima borbeni stav i spremna je na fizički sukob, a kako to pogrešno smatra žalitelj. Sasvim suprotno tome, prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka koji govore o tome da je oštećenik najprije iznenada i neočekivano fizički napao svjedokinju T. M. na način da ju je otvorenim dlanom udario u područje glave, da bi potom prema njoj nastavio zamahivati rukama (pritom valja primijetiti da iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da su mu ruke bile savinute u laktu, a što ukazuje na položaj ruke pripremljen za izvođenja udarca) a sa kakvim radnjama je uz izgovaranje riječi: "što je vama, maknite se, ne miješajte se" nastavio i kada se u sukob umiješao optuženik, s pravom zaključio da je u trenutku kada je optuženik poduzeo inkriminiranu radnju prema oštećeniku (udarac šakom u predjelu nosa) bio u tijeku istodobni protupravni napad usmjeren prema spomenutoj svjedokinji, te da je optuženik u takvim okolnostima imao puno pravo smatrati da oštećenik istoj namjerava zadati daljnje udarce rukom, između ostalog, i u područje glave.

Polazeći od svega navedenog, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, izveo pravilan zaključak da je optuženik kritične zgode postupao u situaciji nužne obrane u korist druge osobe (svjedokinje T. M.), na koju je imao pravo.

Naposljetku, polazeći od prethodno izloženih rezultata dokaznog postupka, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da je optuženik u danom okolnostima poduzeo radnju (udarac šakom u predjelu nosa oštećenika, koji je bio zadan silom do srednjeg intenziteta), koja je kako po načinu tako i po mjeri bila neophodno potrebna za efikasno odbijanje istodobnog, protupravnog napada koji je oštećenik kritične zgode poduzeo prema svjedokinji T. M..

Stoga, državni odvjetnik nije u pravu niti kada u žalbi sugerira da je optuženik kritične zgode prekoračio granice nužne obrane, odnosno da je poduzeo više nego što je u konkretnim okolnostima bilo neophodno potrebno za odbijanje istodobnog, protupravnog napada oštećenika usmjerenog prema navedenoj svjedokinji.

Pritom ovaj žalbeni sud dodatno uočava da žalitelj osim što u žalbi paušalno sugerira da je optuženik kritične zgode prekoračio granice nužne obrane, ne konkretizira na koji to drugi način ili sredstvom je optuženik kritične zgode bio u mogućnosti efikasno otkloniti opisani istodobni, protupravni napad oštećenika usmjeren prema svjedokinji T. M.. Također, a vezano za žalbene navode kojima se upire na težinu ozljede koju je optuženik nanio oštećeniku (teška tjelesna ozljeda) na ovom mjestu valja primijetiti da ekvivalentnost dobara angažiranih u napadu i obrani nije odlučna za odgovor na pitanje da li je osoba koja se nalazila u situaciji nužne obrane poduzela više nego što je bilo potrebno za odbijanje istodobnog, protupravnog napada.

10. Kako slijedom svega navedenog žalba ODO-a nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović, v.r.