1              Poslovni broj: Gž Ob-54/2023-3

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice M.K. iz R., OIB:…, zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u R., protiv tuženika R.K. iz K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u R., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-456/2020-67 od 11. svibnja 2023., primjenom odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu. ZPP.), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1.veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice M.K., potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-456/2020-67 od 11. svibnja 2023. pod točkom II. i III. izreke.

 

II. Trošak žalbenog postupka se tužiteljici ne dosuđuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

"I.Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice M.K. i tuženika R.K. čine nekretnine koje u naravi predstavljaju kuću i garažu na kč.br. 2215 k.o. B., površine 3840 m2, upisane u zk.ul…, k.o. B., sada kč.br. 2215/1 livada površine 1995 m2 upisane u zk.ul… i kč.br. 2215/2 livada površine 1846 m2 upisane u zk.ul. .., sve upisano u k.o. B., na način da tužiteljici pripada 1/3 dijela, a tuženiku 2/3 dijela.

II. Tužiteljica se odbija s dijelom tužbenog zahtjeva iznad 1/3 dijela, kao i s tužbenim zahtjevom koji glasi: „Nalaže se tuženiku R.K. da tužiteljici M.K. isplati iznos od 50.000 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove ovog postupka, osim troškova očevida i vještačenja koje je tuženik dužan namiriti tužiteljici u iznosu od 537,47 €[1] /4.049,59 kn, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Pravovremeno i dopuštenom žalbom tužiteljica po izabranom punomoćniku pobija citiranu presudu pod točkom II. i III. izreke. Navodi da žalbu izjavljuje iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti tužbu u cijelosti te tužiteljici dosuditi parnične troškove ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.554,69 €/11.717,78 kuna.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud je našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Posebno i neosnovano žaliteljica ističe žalbeni razloga iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je presuda jasna i razumljiva, ima razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužiteljica 5.studenog 1997. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja doprinosa u bračnoj stečevini tokarske radionice (u R., K.br..) i nekretnine u B. u I. te u više navrata mijenjala tužbeni zahtjev da bi konačno na ročištu održanom 4.travnja 2023. postavila zahtjev na utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavljaju nekretnine u naravi kuća i garaža na kč.br. 2215 k.o. B. površine 3840 m2, upisana u zk.ul.br. .. k.o. B., sada kč.br. 2215/1 livada površine 1995 m2 upisana u zk.ul… k.o. B. i kč.br. 2215/2 livada površine 1846 m2 upisana u zk.ul.br… k.o. B. na jednake dijelove te traži da tužiteljici tuženik isplati na ime bračne stečevine iznos od 50.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja do isplate, kao i dosudi tužiteljici parnične troškove,

-da se tuženik u odgovoru na tužbu protivi tako uređenom tužbenom zahtjevu jer da je za vrijeme trajanja braka izgrađen manji dio objekta, a da je gradnju kako danas predstavljaju nekretnine izvršio sin stranaka A.K., da stranke ne mogu biti suvlasnici na jednake dijelove, a u odnosu na obveznopravni zahtjev koji je prvi put postavljen na ročištu 16.prosinca 2013. ističe prigovor zastare, jer je nekretninu otuđio još 1990.,

 

-da je donesena djelomična presuda na temelju priznanja (list 59-60 spisa) koja je postala pravomoćna 4.siječnja 2001. (priznato ½ dijela na pokretninama),

-da je 12.studenog 2007. donesena presuda koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Virovitici poslovni broj Gž-140/2010-2 od 25.veljače 2010. pa je u nastavljenom postupku pod poslovnim brojem P Ob-186/2010 24.listopada 2012. donesena djelomična presuda koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gžx-62/2013-2 od 29.kolovoza 2013. protiv koje je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-70/14-2 od 3.prosinca 2014. u odnosu na nekretnine iz zk.ul.br…. k.o. T.S., objekt u R. na adresi K. br… za koji je utvrđen suvlasnički dio tužiteljice sa 1/5 dijela,

-da je u nastavku postupka trebalo odlučiti o nepresuđenom dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na nekretnine u k.o. B. da predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice u ½ dijela te da je tužiteljica u podnesku od 16.prosinca 2013. postavila zahtjev na isplatu iznosa od 360.000,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, koji je preinačila tražeći isplatu iznosa od 50.000,00 € sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a tuženik se nije protivio preinaci tužbe,

-da su stranke sklopile brak 12. lipnja 1971. godine, a da je bračna zajednica prestala u rujnu 1988. godine, što je utvrđeno uvidom u presudu Općinskog suda u Rijeci broj P-2349/89 od 19. siječnja 1990. godine, kojom je razveden braka stranaka, a što je među strankama utvrđeno kao nesporno,

-da je zajedničko dijete stranaka A.K. povjerena na čuvanje i odgoj majci, a sin A. ocu,

-da je prosječna plaća tužiteljice od rujna do prosinca 1989. iznosila 1.240,40 dinara, a tuženika 15.000,00 dinara, a tuženikova plaća u B... od lipnja 1971. do 1981. znatno veća od plaće tužiteljice u R…,

-da je tuženik nekretnine upisane u z.k.u.br… k.o. B. koje se sastoje od k.č.br. 2215 prodao bratu D.K. 20.siječnja 1989. za iznos od 6.600.000.- dinara, a da je D. K. ugovorom od 11.prosinca 2008. prodao A. K. i I. Dž. kč.br. 2215 iz zk.ul… k.o. B. koja čestica je cijepana na kč.br. 2215/1 i 2215/2 no da se u naravi radi o jednoj ograđenoj cjelini, što je utvrđeno po mjerničkom vještaku M.A.R., čija procjena vrijednosti je za česticu A. K. po podacima Porezne uprave 31.549,75 kuna, a čestica I. Dž. 78.874,39 kuna, odnosno da je vrijednost nekretnine prije prodaje bila 110.424,14 kuna,

-da sud nije zbog proteka vremena od kupnje nekretnine 1978. dobio podatke o razrezu poreza na promet za predmetnu nekretninu,

-da je A. K. 17.lipnja 2013. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju na stambenoj zgradi i pomoćnoj zgradi na kč.2215/2 k.o. B. što je prihvaćeno i ozakonjena gradnja stambene zgrade i pomoćne zgrade,

-da je po prijedlogu tužiteljice radi provođenja vještačenja na očevidu 25.siječnja 2013. sudu onemogućen ulazak u predmetnu nekretninu, a da je podneskom od 4.studenog 2022. tužiteljica odustala od provođenja vještačenja radi utvrđenja stupnja izgrađenosti objekta i vrijednosti objekta u vrijeme prestanka bračne zajednice i na dan očevida, a naročito i u odnosu na nekretninu čiji vlasnik je sin stranaka, koji je iskazao spremnost da dozvoli ulazak u nekretninu,

-da je sud ocjenom svih izvedenih dokaza utvrdio da je udio tužiteljice na nekretninama 1/3 dijela, a ne ½ dijela kako se tužbom traži prihvaćajući tvrdnju tužiteljice da je od oca dobila 2.000.000,00 tadašnjih dinara koji su utrošeni za kupnju zemljišta te da je za vrijeme trajanja braka sagrađena konoba i šterna i na istim nekretninama da se je moglo živjeti, no da je doprinos tužiteljice bio znatno manji jer je tuženik ostvarivao bolje prihode kako u B. tako i kao radnik, a kasnije i kao suvlasnik/ortak u tokarskoj-bravarskoj radionici u odnosu na prihode tužiteljice.

 

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 276.- 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/87., 45/89 i 59/90, dalje: ZBPO) u vezi članka 551. stavak 1. i članka 553. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19) prihvaća tužbu i tužbeni zahtjev na utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice na predmetnim nekretninama čini 1/3 dijela, a tuženika 2/3 dijela te odbija zahtjev preko dosuđenih 1/3 dijela do ½ dijela.

 

8. U odnosu na zahtjev za isplatom iznosa od 50.000,00 € prihvaća prigovor zastare izjavljen po tuženiku primjenom odredbe članka 225. ZOO-a jer je od prestanka ekonomske zajednice stranaka 1988. do 10.svibnja 2007. proteklo više od pet godina, kao i od 1990. kada je brak stranaka razveden. Pored toga sud zaključuje da tužiteljica ne može tražiti ostvarenje suvlasništva na nekretninama stečenim u braku i pored toga isplatu već da je mogla postaviti eventualnu kumulaciju tužbenog zahtjeva shodno odredbi članka 188. ZPP-a ili alternativni zahtjev kako to predviđa članak 38., 39. i 40. ZOO-a.

 

9. Kraj nesporne činjenice da je brak stranaka trajao od 12. lipnja 1971. godine, te činjenice da je bračna zajednica prestala u rujnu 1988. godine, a brak stranaka razveden 19. siječnja 1990. godine, pravilnom primjenom odredbe čl. 366. i članka 253. stavak 1. OBZ-a prema kojim odredbama se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 01.srpnja 1999. godine kao dana početka primjene ObZ-a iz 1998. godine, primjenom odredbe članka 277. i članka 278. ZBPO-a utvrđeno da je predmetna imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine zajednička imovina, dakle nepodijeljeno vlasništvo bračnih drugova koje im pripada zajednički jer je stečeno zajedničkim radom tijekom braka i to tužiteljice u 1/3 dijela, a tuženika u 2/3 dijela jer tužiteljica nije dokazala da bi doprinos tužiteljice u stjecanju predmetne nekretnine bio jednak doprinosu tuženika. Pravilno je dakle prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje omjera u zajednički stečenoj imovini koja je predmet ove presude te pravilno odbijen zahtjev na utvrđenje preko 1/3 dijela do ½ dijela pa se potvrđuje pobijana presuda pod točkom II. izreke kojom je odbijen zahtjev iznad 1/3 dijela do ½ dijela kao neosnovan.

 

10. Osnovano tužiteljica prigovara obrazloženju presude o zahtjevu za isplatu iznosa od 50.000,00 € sa zateznim kamatama, no odluka kojom je odbijen zahtjev za isplatu je pravilna jer tužiteljica nije dokazala da bi uložena sredstva tužiteljice u predmetnu imovinu iznosila 50.000,00 €, a niti neki drugi manji iznos. Prije svega ne radi se o zahtjevu temeljem stjecanja bez osnove kako to smatra prvostupanjski sud pa prihvaća prigovor zastare. U situaciji kada je utvrđeno da je udio tužiteljice u zajedničkoj imovini 1/3 dijela, a tuženik je otuđio predmetne nekretnine, radi se o zahtjevu za isplatu protuvrijednosti utvrđenog suvlasničkog dijela od 1/3 bračne stečevine. Radi se dakle o stvarnopravnom zahtjevu koji je vezan za utvrđenje udjela u zajedničkoj imovini stečenoj u braku, što predstavlja zahtjev za diobu utvrđenog udjela u imovini isplatom. Radi nedostatka dokaza o vrijednosti udjela tužiteljice u zajedničkoj imovini se potvrđuje pobijana presuda pod točkom II. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 € sa zateznim kamatama kao neosnovan.

 

11. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 4. u vezi članka 155. ZPP-a jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je uspjeh stranaka u sporu podjednak, a kako je tužiteljica sama snosila troškove sudskih vještaka i očevida, a da je tuženik u obvezi platiti pola tih troškova.

 

12. Tužiteljici koja sa žalbom nije uspjela se trošak žalbenog postupka ne dosuđuje primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a.

 

13. Iz svih naprijed iznesenih razloga se žalba tužiteljice odbija kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 2. ZPP-a, kao u izreci.

 

Bjelovar, 1.veljače 2024.

 

                                                                                                                                   Predsjednik vijeća

 

                Goran Milaković v.r.