Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-943/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. b. d.d., Z., OIB: ..., koju zastupa predsjednik uprave, a ovoga punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u O. društvu H. i p. d.o.o., Z., protiv tuženice V. M. iz Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1362/2021-31 od 8. travnja 2022., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tužiteljice Z. b. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1362/2021-31 od 8. travnja 2022. u toč. I/ izreke u dijelu kojim se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-505/19 od 13. ožujka 2019. u kojem je tuženici naloženo platiti tužiteljici preko iznosa od 1.102,46 eura (8.306,48 kn) do iznosa od 2.134,98 eura (16.086,04 kn), tj. iznos od 1.032,52 eura (7.779,52 kn) na ime glavnice kao i zateznu kamatu po određenoj stopi u platnom nalogu preko iznosa od 1.102,46 eura (8.306,48 kn) do iznosa od 2.227,38 eura (16.782,20 kn) za razdoblje od 22. veljače 2019. do isplate.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. I/ izreke u dijelu kojim se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-505/19 od 13. ožujka 2019. u kojem je tuženici naloženo platiti tužiteljici iznos od 1.102,46 eura (8.306,48 kn) na ime glavnice kao i zateznu kamatu po određenoj stopi u platnom nalogu na iznos od 1.102,46 eura (8.306,48 kn) za razdoblje od 22. veljače 2019. do isplate i na iznos od 53,54 eura (403,39 kn) za razdoblje od 6. ožujka 2019. pa do isplate i u toč. II/ izreke te se sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-505/19 od 13. ožujka 2019. u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužiteljici iznos od 1.102,46 eura (8.306,48 kn) na ime glavnice kao i zateznu kamatu po određenoj stopi u platnom nalogu na iznos od 1.102,46 eura (8.306,48 kn) za razdoblje od 22. veljače 2019. do isplate i na iznos od 53,54 eura (403,39 kn) za razdoblje od 6. ožujka 2019. pa do isplate.

2. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I/ Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika A. Š. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-505/19 od 13. ožujka 2019. u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 16.086,04 kn na ime glavnice, kao i zateznu kamatu po određenoj stopi u platnom nalogu na iznos od 16.782,20 kn za razdoblje od 22. veljače 2019. do isplate i na iznos od 403,39 kn za razdoblje od 06. ožujka 2019. pa do isplate.

II/ Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka."

2. Protiv citirane presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da su rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-703/2021 prvostupanjskom sudu dane jasne upute kako da otkloni bitne povrede postupka, što sud nije uvažio u ponovljenom postupku. U obrazloženju pobijane presude sud ponovno navodi da je teret dokazivanja vrijednosti naslijeđene imovine tuženice na tužiteljici, pa s obzirom na to da tužiteljica nije predložila dokaze za utvrđenje vrijednosti naslijeđenog automobila tužbeni zahtjev je odbijen. Tuženica je u postupku prigovorila da je vrijednost naslijeđene imovine manja od vrijednosti iznosa tužbenog zahtjeva, ali to nije dokazala. Da bi se tuženica oslobodila obveze iz tužbenog zahtjeva, morala je dokazati da je vrijednost naslijeđenog automobila manja od vrijednosti tužbenog zahtjeva, što se u postupku redovito dokazuje i vještačenjem, koji dokaz tuženica nije predložila. Tužiteljica je predala određene oglase za prodaju iz kojih je vidljivo da se automobili istog tipa i sličnih karakteristika na tržištu prodaju za puno veće iznose od onoga iznosa kojega je paušalno navela tuženica. Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje, na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže preinaku pobijane presude i održavanje na snazi platnog naloga, kao i nalaganje tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tužiteljice iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.134,98 eura (16.086,04 kn) kojega tužiteljica traži od tuženice kao nasljednice pok. M. M., čiji je dospjeli dug prema tužiteljici po Ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 21. kolovoza 2013., 21. veljače 2019. iznosio 17.386,04 kn.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica nasljednica iza pok. M. M., da je prema rješenju o nasljeđivanju naslijedila pravo na isplatu novčanih sredstava na ime neisplaćene mirovine prema HZMO-u u neutvrđenom iznosu i osobni automobil marke O., tip vozila C., model vozila 1.4 l, proizvodnje 1998. te je, imajući u vidu odredbu čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.) prema kojoj nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, utvrđujući da je tuženica dokazala da vozilo O. C. staro 19 godina ima neznatnu vrijednost u odnosu na dug od 17.386,04 kn te da je teret dokazivanja da vrijednost predmetnog vozila u vrijeme nasljeđivanja prelazi priznati iznos od strane tuženice od 1.300,00 kn te koliko je točno iznosila vrijednost tog vozila u vrijeme nasljeđivanja prebačen na tužiteljicu, a što je ova propustila učiniti, zbog čega je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.300,00 kn, koji joj je već dosuđen presudom od 15. ožujka 2021., koja je u tom dijelu postala pravomoćna.

8. Prema odredbi čl. 7. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se potvrđuju te činjenice, a sukladno čl. 219. st. 1. toga Zakona svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

8.1. S obzirom na to da je tuženica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave navela da je od pok. supruga naslijedila auto O. C. 1998. godine vrijednosti 1.300,00 kn, dakle da je vrijednost naslijeđene imovine manja od ostaviteljevog duga za kojeg odgovara, na njoj je bilo da na tu iznijetu činjenicu i predloži dokaze kojima bi se ista mogla dokazati jer dokazi u spisu nisu potvrđivali taj prigovor, sud ih nije dužan na vlastitu inicijativu utvrđivati, a niti je na strani tužiteljice teret dokaza radi utvrđivanja činjenica koje je tuženica iznijela.

8.2. U tome smislu, ovaj sud je rješenjem broj Gž-713/2021-2 od 30. studenoga 2021. ukinuo prvostupanjsku presudu u toč. II/ i III/ izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, ocjenjujući da je riječ o paušalnom prigovoru tuženice, da sud ne pazi po službenoj dužnosti na visinu vrijednosti naslijeđene imovine, već isključivo po prigovoru nasljednika, iz čega proizlazi da je na nasljedniku teret dokaza visine naslijeđene imovine, koju okolnost tuženica tijekom postupka nije dokazala.

9. Striktna primjena pravila o teretu dokazivanja imala bi za posljedicu preinaku pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, s obzirom na to da tuženica, na kojoj je teret dokaza, u ponovljenom postupku nije predlagala nikakve dokaze, dakle nije dokazala visinu naslijeđene imovine.

9.1. Međutim, tužiteljica je u spis dostavila oglase o prodaji rabljenih vozila i to:

- O. C. G. 1,4, proizveden 1998., 240000 prijeđenih kilometara, snaga motora 44 kW, za cijenu od 900,00 eura (6.817,00 kn),

- O. C. 1,2 i, proizveden 1998., 200000 prijeđenih kilometara za cijenu od 950,00 eura (7.195,00 kn) i

- O. C. S. 1,4 i, proizveden 1998., 128625 prijeđenih kilometara, snaga motora 44 kW, za cijenu od 1.650,00 eura (12.497,00 kn).

9.2. S obzirom na to da tuženica nije navela činjenice niti predložila dokaze o tome u kakvom je stanju auto koje je naslijedila od pok. supruga, a da je tužiteljica dostavila podatke o tržišnoj vrijednosti auta istog tipa i godine proizvodnje te sličnih karakteristika kao što je predmetna O. C., ovaj sud je analognom primjenom odredbe čl. 223.a ZPP, dakle po slobodnoj ocjeni, utvrdio da bi vrijednost naslijeđene imovine tuženice bila prosječna vrijednost vozila istog tipa, godine proizvodnje i ostalih obilježja, a što je u konkretnom slučaju iznos od 1.275,00 eura (9.606,49 kn).

10. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženica, koja odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, dužna isplatiti tužiteljici, pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 1.300,00 kn, iznos od 1.102,46 eura (8.306,48 kn), kao i zateznu kamatu na iznos od 1.122,00 eura (8.289,63 kn) od 22. veljače 2019. do isplate i na iznos od 53,54 eura (403,39 kn) od 6. ožujka 2019. do isplate.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. djelomično odbiti žalbu tužiteljice i odlučiti kao u toč. I izreke ove presude, a na temelju čl. 373. toč. 2. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. I/ izreke i odlučiti kao u toč. II 1. izreke ove presude.

12. Pobijanom presudom je u toč. II/ izreke odbijen u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka.

12.1. Iako je ovom presudom prvostupanjska presuda djelomično preinačena i tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, s obzirom na razmjerno podjednak uspjeh stranaka treba odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, sukladno čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.), koji se u odluci o trošku primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), zbog čega je odlučeno kao u toč. II 2. izreke ove odluke.

U Zadru 16. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.