Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-201/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić - Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. H., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. i 3. u svezi članka 153. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-16/2023-5 (K-21/2022.) od 24. travnja 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog S. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-16/2023-5 (K- 21/2022.) od 24. travnja 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-12/2022. od 20. listopada 2022., potvrđene rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-16/2022-33 od 12. prosinca 2022., protiv optuženog S. H., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. i 3. u svezi članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.). produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. H. iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženom S. H. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. lipnja 2022. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. H. po branitelju, odvjetniku A. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor određen protiv okrivljenika i istog odmah pusti na slobodu, podredno da okrivljeniku odredi mjeru opreza ili istražni zatvor u domu ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. H. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

5.1. Stoga nije u pravu žalitelj kada ističe kako je prvostupanjski sud povrijedio odredbe članka 29. Ustava ("Narodne novine" 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14., dalje: Ustav) te članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05.,1/06., 2/10. i 13/17. dalje: EKLJP.) jer da pobijano rješenje nije uopće obrazloženo, niti je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. Žalitelj se žali i na povredu jamstva pretpostavke nedužnosti zajamčene člankom 28. Ustava, obrazlažući povrede pukom konstatacijom da su razlozi u pobijanom rješenju neobrazloženi, odnosno da se optuženik bez zakonske osnove nalazi u istražnom zatvoru, kao i da argumentacija suda da će optuženik pobjeći zapravo "implicira da je sud pristran i da je već donio odluku da je optuženik kriv". Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povrede na koju se žalba poziva budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. i 3. u svezi članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11. i druge, navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju podignute i potvrđene optužnice, kao i da za navedena kaznena djela postoji osnovana sumnja da su počinjena od strane optuženog S. H. i to upravo na štetu žrtve D. D.. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju optuženika kako to žalba sugerira pa stoga nije moglo doći do povrede pretpostavke nedužnosti.

7. Naime, postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao u pobijanom rješenju, poštujući na taj način odredbu članka 124. stavka 3. ZKP/08. U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje do sada provedenih dokaza o kojima ovisi osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća koje će odluku o krivnji optuženika, stupnju njegove krivnje, kao i pravnoj kvalifikaciji kaznenih djela, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti tek na završetku dokaznog postupka.

8. Pobijajući pravilnost od strane prvostupanjskog suda utvrđenog činjeničnog stanja optuženi S. H. kao i u ranijim žalbama, ističe kako činjenica da je optuženik državljanin R. K. ne može i ne smije predstavljati razlog kao osobita okolnost koja upućuje na opasnost od bijega pa pozivanje prvostupanjskog suda na njegovo državljanstvo predstavlja "diskriminaciju na temelju nacionalnosti". Također, napominje da zastara kaznenog progona za kazneno djelo za koje se tereti optuženik nastupa za 40 godina te sve i da optuženik pobjegne u R. K., nadležna tijela R. H. bi imale isto toliko vremena da se optuženika dovede pred nadležni sud, pozivajući se i na mogućnost određivanja suđenja u odsutnosti i na sudsku praksu R. N., te ističe kako činjenica da se protiv njega vodi postupak zbog kaznenog djela sa zapriječenom kaznom od najmanje pet godina te činjenica da optuženik ima rođake u R. K., gdje je optuženik prema osobnim navodima proveo nekoliko dana prije 7 do 8 godina, ne može predstavljati osobitu okolnost zbog koje postoji opasnost od bijega te da takvo obrazloženje prvostupanjskog suda predstavlja "zlouporabu položaja i ovlasti suda te igranje ljudskim životima, odnosno njihovom slobodom".

8.1. No, protivno takvim žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud razloge za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., temelji s jedne strane na okolnosti optuženikovog državljanstva, (državljanin R. K.), te dovodeći u vezu tu činjenicu, s težinom i brojnošću kaznenih djela koja se optuženiku podignutom i potvrđenom optužnicom stavljaju na teret, visinom kazne zatvora zapriječene za ta djela te činjenicom da optuženik posjeduje važeću putnu ispravu R. K. te da je za istu vezan i obiteljskim vezama (prema osobnim navodima rođacima po majčinoj strani), tada i prema ocjeni ovog suda sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

9. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, način počinjenja i brojnost kaznenih djela za koja se optuženik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuju na visoko iskazanu brutalnost, bezobzirnost i ustrajnost tijekom inkriminiranih događaja, a što sve u svojoj cjelovitosti ukazuje i na visok stupanj njegove kriminalne volje iskazane upravo u odnosu na istu oštećenicu, pri čemu se radi o osobi koja je i ranije bila uznemiravana od strane optuženika što potvrđuju podaci Centra za socijalnu skrb . Navedeno, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu optuženikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.

10. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika sud daje značaj svakoj pojedinoj okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

11. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega, kao i opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

12. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, nije dovedena u sumnju isticanjem žalitelja kako "emotivna veza između optuženika i oštećenice više ne postoji...niti zajednički život…niti osobni odnosi obiteljske naravi s istom…", jer navedene okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika.

13. Nadalje, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv optuženika.

14. U odnosu na žalbene navode kojima se upire na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

15. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović,v.r.