Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-209/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. Đ., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kzd-1/2023-10 od 3. svibnja 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Z. Đ. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kzd-1/2023-10 od 3. svibnja 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-1/2023. od 9. veljače 2023., potvrđene rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-1/2023-17 od 17. ožujka 2023., protiv optuženog Z. Đ. zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11., kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina opisano u članku 158. stavku 6. u svezi stavka 2. KZ/11., te kazneno djelo protiv spolne slobode i to teško kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u članku 154. stavku 1. točki 1. u svezi članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. Đ. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. studenog 2022. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. Đ. po branitelju, odvjetniku D. O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika te istog pusti da se brani sa slobode, podredno da preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.".
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. Đ. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. 6. Žalitelj se žali i na povredu jamstva pretpostavke nedužnosti zajamčene člankom 28. Ustava ("Narodne novine" 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14., dalje: Ustav), obrazlažući povrede konstatacijom da se optuženik bez zakonske osnove nalazi u istražnom zatvoru, odnosno da prvostupanjski sud produljenjem istražnog zatvora "prejudicira krivnju" optuženika. Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povrede na koju se žalba poziva budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11. i druge, navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju podignute i potvrđene optužnice, kao i da za navedena kaznena djela postoji osnovana sumnja da su počinjena od strane optuženog Z. Đ. i to upravo na štetu žrtve djeteta M. P.. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju optuženika kako to žalba sugerira pa stoga nije moglo doći do povrede pretpostavke nedužnosti.
7. Naime, postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao u pobijanom rješenju, poštujući na taj način odredbu članka 124. stavka 3. ZKP/08., pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio predmetna kaznena djela, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora.
8. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženog Z. Đ., postoje i one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne opasnosti da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih, istih ili istovrsnih kaznenih djela. Te okolnosti proizlaze iz duljine inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg je optuženik protupravno postupao i to na štetu žrtve djeteta M. P., koja je uz to njegova pastorka, njezine životne dobi te broja terećenih kaznenih djela. Povrh navedenog, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Z. Č., dr.med., proizlazi da se kod optuženika radi o emocionalno nezreloj ličnosti (borderline) s elementima dissocijalnog poremećaja koju karakteriziraju sklonost konzumaciji sredstava ovisnosti, rizično, manipulativno i autodestruktivno ponašanje. Navedeno, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu optuženikovu kriminalnu volju, upornost i bezobzirnost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi.
9. Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te za svoje zaključke izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha ne bi mogla postići nekom od blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., odnosno nekom od mjera opreza, kako je to također pravilno isključio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.
10. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima kako žrtva dijete M. P. više ne živi u zajedničkom kućanstvu s optuženikom, te da je ista smještena u udomiteljsku obitelj pa da iz tog razloga više nema opasnosti da će optuženik ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo, jer navedene okolnosti ne umanjuju postojeću opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika i to ne samo u odnosu na žrtvu u ovom kaznenom predmetu, nego i bilo koju drugu osobu.
11. U odnosu na žalbene navode optuženika kako je "boravak u istražnom zatvoru u trajanju od 6 mjeseci na optuženika djelovao kako preventivno, tako i edukativno na način da se isti boravkom na slobodi zasigurno neće približavati žrtvi djetetu M. P.…“, te da je od "trenutka navodnih inkriminacija proteklo gotovo tri godine", drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 16. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
