REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1333/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz K., V. M., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica L. S., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. M. i L. S. u R., protiv tuženika M. M. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž-103/2016-5 od 5. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-1702/2013-30 od 14. rujna 2015., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženiku M. M. iz R., OIB:... da plati tužitelju J. L. iz K. OIB:... iznos od 172.000,00 Eur (stosedamdesetidvijetisućeeura) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 01.01.2011. g. pa do isplate, po stopi zateznih kamata određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te da mu naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 143.031,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi zateznih kamata određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se u pobijanom dijelu - u odluci o glavnoj stvari, potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1702/2013-30 od 14. rujna 2015.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika u preostalom dijelu te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržanu u presudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1702/2013-30 od 14. rujna 2015., na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom prouzročenog mu troška postupka preko iznosa od 126.906,00 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan."

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe na čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 172.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2011. do isplate.

7. U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac, sklopili ugovor o zajmu 12. prosinca 2009. i potpise ovjerili kod javnog bilježnika D. P. u R., 15. prosinca 2009. pod brojem OV-19026/2009 i to J. L. kao zajmodavac, M. M. kao zajmoprimac i kao član uprave jamca G. M. d.o.o.,

- da je u ugovoru o zajmu navedeno da je zajmodavac pozajmio zajmoprimcu 172.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama te je ugovoren rok vraćanja do 31. prosinca 2010.,

- da je tužitelj tuženiku s kojim je bio u dugogodišnjim prijateljskim odnosima, prvo pozajmio 72.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama te nakon toga još 100.000,00

EUR u protuvrijednosti u kunama,

- da su predmetni ugovor o zajmu kojim je, radi osiguranja, zasnovano založno pravo ne nekretnini tuženika, stranke sklopile u vrijeme kad su još uvijek imale međusobno povjerenje, pa tužitelj nije odmah po sklapanju ugovora upisao založno pravo u zemljišnu knjigu, kako bi tuženik nekretninu mogao lakše prodati. Međutim kad je tužitelj shvatio da tuženik novac neće vratiti podnio je prijedlog za upis založnog prava koji je odbijen jer nekretnina opisana u ugovoru više nije odgovarala nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi,

- da među strankama nije sporno da je tuženik duguje tužitelju 100.000,00 EUR. 8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 – dalje ZOO/05) u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO, ocijenivši da su stranke koje su bile u prijateljskim odnosima, sklopile ugovor o zajmu u kojem je navedena njihova prava volja u odnosu na iznos pozajmice i kojim je ugovoren je rok vraćanja, da nad tuženikom koji je ugovor pročitao, nije bilo nikakve prisile niti je bio u zabludi prilikom sklapanja ugovora.

8.1. Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Žalbeni navod tuženika, da su stranke bile ugovornom odnosu ortaštva, drugostupanjski sud je otklonio primjenom odredbe čl. 352. st. 1. ZPP, jer je tvrdnju da novčani iznos koji je tužitelj nesporno dao tuženiku, nije bio pozajmica već ulaganje tužitelja i trgovačkog društva tuženika u zajednički posao dakle ortaštvo, tuženik prvi put iznio u žalbi, pa ista predstavlja novu činjenicu.

9. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Tuženik u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, navodi da drugostupanjska odluka sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer izreka presude proturječi sama sebi i obrazloženju presude te da su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju presude nejasni i proturječni. Sadržajno revident ukazuje da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP odnosno da je sud onemogućio tuženika u raspravljanju i onemogućio tuženiku jednakost oružja u postupku jer nije izveo dokaze koje tuženik predlagao na okolnost prave volje stranaka prilikom sklapanja ugovora. Revident ukazuje i na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 108. ZPP.

11. Suprotno tvrdnji revidenta, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. Izreka pobijane presude je jasna i neproturječna. U obrazloženju odluke su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Navedeni razlozi nisu nejasni niti proturječni pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužitelja da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Navodi revidenta da se drugostupanjsko rješenje ne može ispitati jer drugostupanjski sud u izreci presude nije naveo odluku povodom žalbe protiv rješenja o odbijanju privremene mjere, nerazumljivi su i proturječe sadržaju spisa jer iz spisa proizlazi da određivanje privremene mjere nije predloženo, pa sud o tome nije niti odlučivao.

11.1. Okolnost da sud prvog stupnja nije prihvatio sve dokazne prijedloge tuženika ne znači da je tuženik time onemogućen u raspravljanju pred sudom, niti da je povrijeđeno pravo na jednakost oružja jer je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP.

11.2. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Protivno navodima revidenta, time što tužitelj nije dostavio original ugovora o zajmu od 12. prosinca 2009. nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 108. ZPP jer među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja i tog ugovora, nije bio sporan niti njegov sadržaj, niti činjenica da su stranke potpise ovjerile kod javnog bilježnika koji se tijekom postupka o tome i pisano očitovao. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. ZPP, budući je drugostupanjski sud odgovorio na sve relevantne žalbene navode i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

11.3. Na navode tuženika, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba odgovoriti da revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, revident osporava pravilnost zaključka sudova da se u ovom slučaju radi o ugovoru o zajmu, a ne o ugovoru o otrakluku te da predmetni ugovor nije ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO.

14. Odredbom čl. 499. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U skladu s čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

15. Iz Ugovora o zajmu od 12. prosinca 2009. proizlazi da je tužitelj pozajmio tuženiku 172.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama te su stranke ugovorile rok vraćanja do 31. prosinca 2010., ugovor su potpisale i potpise ovjerile kod javnog bilježnika, dakle stranke su se sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora.

15.1. U postupku je utvrđena prava volja ugovornih stranka u vrijeme sklapanja ugovora odnosno davanja pozajmice, nije utvrđeno postojanje razloga nišetnosti odnosno da bi predmetni ugovor bio protivan odredbi čl. 322. ZOO.

16. Stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

17. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje revident poziva donesene su činjeničnim i pravnim okolnostima koje nisu usporedive s okolnostima u ovom predmetu.

18. Zbog navedenog je revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.