REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4552/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. Č., N. iz P., C. G., OIB …, zastupanog po punomoćnici B. S.-R., odvjetnici u D., protiv tuženica–protutužiteljica: 1. I. K. rođ. M. pok. A. iz D., D.

I. B. 7, OIB …, i 2. A. M. pok. A. iz D., OIB …, obje zastupani po punomoćniku N. K. I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i p. d.o.o. u D., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave i protutužbi istih tuženika, protiv tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-183/2016-2 od 17. travnja 2019., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1020/2010 od 24. prosinca 2015., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tužitelja, podnesena u odnosu na troškove postupka, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da tužitelju S. Č. pok. N. uz tuženicu I. K., a kao sinu pok. ostaviteljice G. M. kao oporučne nasljednice pok. J. P., a kao nasljedniku prvog nasljednog reda iza smrti pok. G. M., pripada njena ostavina i to za jednu polovinu dijela čest. zgr. 254 i čest. zem. 403, 405/1 i 406, z.u. 220 k.o. Dubrovnik, pa je tuženica I. K., a kao nasljednica pok. A. M. i pok. Z. M. ud. A., dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja za jednu polovinu dijela gore označenih nekretnina, uz prethodno brisanje svojih uknjiženih prava za jednu polovinu dijela u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, i to na temelju ove presude.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja S. Č. u kome je tražio utvrđenje pripadanja jedne polovine ostavine G. M. kao oporučne nasljednice pok. J. P., a kao nasljedniku prvog nasljednog reda iza smrti pok. G. M., a u odnosu na tuženicu A. M., kao i u djelu da je ona dužna trpjeti njegovu uknjižbu uz prethodno brisanje jedne četvrtine dijela uknjiženog na njeno ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev protutužiteljice I. K. koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužena – protutužiteljica ad.1 dosjelošću stekla cjelinu prava vlasništva čest. zgr. 254, čest. zem. 403, 405/1 i 406 k.o. D.."

IV. Nalaže se tuženici - protutužiteljici Ivoni Košti da na ime troškova parničnog postupka isplati tužitelju S. Č. novčani iznos od 22.187,50 kuna u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju S. Č. da tuženici A. M. isplati na ime troškova parničnog postupka novčani iznos od 18.962,48 kuna u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena suđeno je:

"Žalba tužitelja-protutuženika se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženice-protutužiteljice pod 1. I. K. rođ. M. djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točka I., III., IV. i V. izreke) presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1020/2010 od 24. prosinca 2015.: a) potvrđuje:

- u dijelu pod točkom I. izreke kojim se utvrđuje da tužitelju S. Č. pok. N. uz tuženicu I. K., a kao sinu pok. ostaviteljice G. M. kao oporučne nasljednice pok. J. P., pripada njena ostavina i to za 1/4 dijela čest. zgr. 254 i čest. zem. 403, 405/1 i 406 z. ul. 220 k.o. D., pa je tuženica I. K. dužna trpjeti tužiteljevu uknjižbu ¼ dijela prava vlasništva navedenih nekretnina, uz brisanje 1/4 dijela uknjiženih na tuženicu;

- u točki III. izreke;

- u točki V. izreke;

b) preinačuje:

- u preostalom dijelu točke I. izreke tako da se zahtjev u dijelu za ¼ (povrh dosuđene ¼) prava vlasništva čest. zgr. 254 i čest. zem. 403, 405/1 i 406 z. ul. 220 k.o. Dubrovnik odbija kao neosnovana;

- u točki IV. izreke u odluci o parničnim troškovima tako da sada glasi: "Svaka stranka snosi svoje troškove postupka".

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev i protiv odluke o troškovima postupka, reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1., i na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. S obzirom a je pobijana presuda donesena primjenom odredbe čl. 373. a ZPP-a u ovoj pravnoj stvari dopuštena je redovna revizija iz čl. čl. 382. st. 1. ZPP-a, te je o podnesenim revizijama odlučivano po pravilima za reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija u odnosu na glavni zahtjev nije osnovana, a u odnosu na odluku o troškovima postupka je nedopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da tužitelju kao sinu pok. ostaviteljice G. M., kao oporučne nasljednice pok. J. P., a kao nasljedniku prvog nasljednog reda, iza smrti pok. G. M., pripada njena ostavina i to u jednoj polovini dijela nekretnina upisanih u 220 k.o. D., pa je tuženica Ivona Košta, kao nasljednica pok. A. M. i pok. Z. M. ud. A., dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u 1/2 dijela tih nekretnina, uz prethodno brisanje svojih uknjiženih prava u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, na temelju navedene presude.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je u ostavinskom postupku G. M., koja je umrla 23. ožujka 1996. njezinim nasljednikom za pokretnine proglašen sin A. M., a njegova supruga je podneskom od 14. listopada 2003. obavijestila sud o naknadno pronađenoj oporuci pok. G. M. koji prijepis oporuke je sud dostavio tužitelju 5. travnja 2004.;

- da je nakon smrti A. M. (7. prosinca 2001.) pravomoćnim rješenjem poslovni broj O- 1067/01 od 12. veljače 2001. nasljednikom proglašena supruga Zlatica, a navedenim rješenjem obuhvaćene su nekretnine iz ove parnice;

- da je u međuvremenu umrla i Z. M., a nju su rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-451/07 naslijedile kćeri – tuženice u ovom postupku;

- da je u ostavinskom postupku iza smrti pok. J. P. koja je umrla 6. travnja 1966. predmetne nekretnine naslijedila oporučno njezina nećakinja G. M., koju je pravomoćnim rješenjem poslovni broj O-489/09 od 15. travnja 2010. na predmetnim nekretninama u cijelosti naslijedila Z. M. (majka tuženice i supruga pok. A. M.), a u kojem postupku je podneskom od 11. veljače 2003. svoje sudjelovanje prijavio i tužitelj-protutuženik;

- da je uz dopis ostavinskog suda od 11. studenog 2003. u ostavini iza G. M. tužitelju dostavljen 5. travnja 2004. prijepis naknadno pronađene oporuke G. M. (koji je u spis dostavila 14. listopada 2003. Z. M.), a temeljem članka 235. ZN-a;

- da je tužitelj sin pok. G. M. rođ. P.;

- da je tuženica-protutužiteljica pod 1. I. K. rođ. M., a nakon što je ugovorom o darovanju tuženica-protutužiteljica pod 2. A. M. istoj darovala svoj suvlasnički dio uknjižena kao isključiva vlasnica predmetnih nekretnina.

9. 1. Prvostupanjski sud je, cijeneći da iza G. M. nije ostao njen bračni drug (prvi joj je suprug Đ. M. umro 1939., a drugome N., tužiteljevom ocu, se gubi svaki trag još nakon II. svjetskog rata), utvrdio da istu nasljeđuju dva sina A. M., sada pokojni otac tuženica, a tuženice po pravu predstavljanja iza svoga oca i tužitelj, kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, svatko na jednak dio, i to tužitelj polovinu, temeljem čl. 10. ZON, a tuženice po pravu predstavljanja temeljem čl. 11. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 - dalje: ZON) nasljedni dio svoga oca (1/2), na jednake dijelove, odnosno svaka po ¼, pa je tuženica I. K., koja je uknjižena u zemljišnim knjigama kao nasljednica iza pok. A. i Z. M., dužna trpjeti brisanje svojih uknjiženih prava s svoga imena i uknjižbu tužitelja na tim nekretninama na svoje ime u ½, te je odlučio kao u točki I. izreke ove presude u pogledu čest. zgr. 254 i čest. zem. 403, 405/1 i 406, sve z.u. 220 k.o. D.

9. 2. Odbio je dio tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženicu A. M., u djelu da je ona dužna trpjeti njegovu uknjižbu uz prethodno brisanje jedne četvrtine dijela uknjiženog na njeno ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, kao neosnovan, s obzirom da ona nije bila uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasnica, već samo njena sestra tuženica I. K., kojoj je ustupila svoj naslijeđeni dio, te je odlučio kao u točki II izreke te presude.

10. Drugostupanjski sud je utvrđujući da je u zahtjevu tužitelja sadržan zahtjev za zakonskim nasljeđivanjem koji iznosi ½ dijela, a kako oporukom pok. G. M., tužitelju nije pripalo ništa, zaključio je da tužitelju kao njezinom zakonskom nasljedniku treba dodijeliti njegov nužni dio u iznosu od ¼ dijela, a sve sukladno čl. 31. ZON, posljedično čemu je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku odluku temeljem odredbi iz čl. 373.a. st. 2. ZPP-a.

11. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP-a).

12. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

13. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj ničim ne obrazlaže, pa sukladno odredbi čl. čl. 386. ZPP-a o tome razlogu nije ni raspravljao.

14. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbi ZON-u, pri čemu ne pojašnjava o kojim materijalno pravnim odredbama se radi, no s obzirom na sadržaj postavljenog pravnog pitanja i ostalih revizijskih navoda, u kojima se problematizira pitanje mogućnosti utvrđivanja nasljednog prava na temelju oporuke, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza smrti ostaviteljice, kojim rješenjem je njezin suprug proglašen nasljednikom na temelju zakona, jer ostaviteljica nije oporukom raspolagala svojom imovinom, proizlazilo bi da osporava primjenu odredbe čl. 232. i 235. ZON-u.

15. Odredbom čl. 232. ZN-u propisan je učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i zapisu, a ta odredba glasi:

''(1) Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je - njima utvrđeno.

(2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

(3) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

(4) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

(5) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:

- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,

- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,

- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.''

16. Odredbom čl. 235. propisano je postupanje u situaciji kada je naknadno pronađena oporuka, a ta odredba glasi:

''(1) Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka, sud će je proglasiti, te zapisnik o proglašenju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju oporuke ostvarivati u parnici.

17. U konkretnom slučaju je nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. majke tužitelja, G. M. tužitelju dostavljen (5. travnja 2004.) prijepis naknadno pronađene oporuke (koji je u spis dostavila 14. listopada 2003. Z. M.), temeljem članka 235. ZN-a, pa kako je tužitelj sin pok. G. M. rođ. P., i kako navedena njezina oporuka, prema kojoj tužitelju nije ostavljeno ništa, nije osporena, pravilno je drugostupanjski sud temeljem te oporuke, tužitelja utvrdio njezinim nasljednikom u njegovom nužnom dijelu, koji mu pripada kao nužnom nasljedniku, u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 3. ZON-u.

18. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

20. U odnosu na reviziju, u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka ističe se da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćna odluka o troškovima parničnog postupak nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

21. Prema navedenom pravnom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka (jednako kao i odluka o troškovima postupka sadržana u presudi) nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova postupak niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispedencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom bilo presudom ili rješenjem.

22. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi čl. 400. st. 1. ZPP-a u reviziju tužitelja u tom dijelu valjalo odbaciti, kao nedopuštenu.

Zagreb, 16. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.