REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 274/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. – I. N. d.d. Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I., O. & P. d.o.o., iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-137/2018-2 od 4. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-8515/13-50 od 27. rujna 2017., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

1. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-137/2018-2 od 4. srpnja 2019., kao i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-8515/13-50 od 27. rujna 2017., i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tužitelju N. B. sadržan u Odluci o otkazu ugovora o radu od 11. ožujka 2013.g., donesenoj od strane tuženika I.-I. N. d.d. nije dopušten te da radni odnos tužitelja N. B. kod tuženika I.-I. N. d.d. nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku I.-I. N. d.d. vratiti tužitelja N. B. na rad na poslove radnog mjesta Vozača teretnog vozila (>=7,5T), u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku I.-I. N. d.d. da tužitelju N. B. isplati na ime naknade plaće iznos od 240.897,26 kn bruto, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to tekućima na iznose kako slijede:

- iznos od 4.587,59 kn od 16. lipnja 2013.g. pa do isplate,

- iznos od 4.284,00 kn od 16. srpnja 2013.g. pa do isplate,

- iznos od 3.678,48 kn od 16. kolovoza 2013.g. pa do isplate,

- iznos od 4.106,14 kn od 16. rujna 2013.g. pa do isplate,

- iznos od 4.417,52 kn od 16. listopada 2013.g. pa do isplate,

- iznos od 4.167,40 kn od 16. studenog 2013.g. pa do isplate,

- iznos od 3.525,68 kn od 16. prosinca 2013.g. pa do isplate,

- iznos od 4.929,96 kn od 16. siječnja 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 5.526,35 kn od 16. veljače 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 5.419,83 kn od 16. ožujka 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 4.921,20 kn od 16. travnja 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 4.592,98 kn od 16. svibnja 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 4.776,85 kn od 16. lipnja 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 5.214,63 kn od 16. srpnja 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 5.833,44 kn od 16. kolovoza 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 5.570,40 kn od 16. rujna 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 5.130,96 kn od 16. listopada 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 4.339,74 kn od 16. studenog 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 4.634,76 kn od 16. prosinca 2014.g. pa do isplate,

- iznos od 3.722,91 kn od 16. siječnja 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 3.984,93 kn od 16. veljače 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 4.681,18 kn od 16. ožujka 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 4.783,05 kn od 16. travnja 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 4.324,93 kn od 16. svibnja 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 5.420,56 kn od 16. lipnja 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 5.724,37 kn od 16. srpnja 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 5.662,40 kn od 16. kolovoza 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 5.684,04 kn od 16. rujna 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 6.150,83 kn od 16. listopada 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 5.683,05 kn od 16. studenog 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 5.662,40 kn od 16. prosinca 2015.g. pa do isplate,

- iznos od 5.667,34 kn od 16. siječnja 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 5.057,81 kn od 16. veljače 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 5.006,38 kn od 16. ožujka 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 5.029,86 kn od 16. travnja 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 5.006,38 kn od 16. svibnja 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 5.030,93 kn od 16. lipnja 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 5.388,82 kn od 16. srpnja 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 4.988,38 kn od 16. kolovoza 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 4.863,84 kn od 16. rujna 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 7.231,98 kn od 16. listopada 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 5.605,25 kn od 16. studenog 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 6.836,95 kn od 16. prosinca 2016.g. pa do isplate,

- iznos od 7.453,26 kn od 16. siječnja 2017.g. pa do isplate,

- iznos od 7.898,38 kn od 16. veljače 2017.g. pa do isplate,

- iznos od 2.896,38 kn od 16. ožujka 2017.g. pa do isplate,

- iznos od 2.896,38 kn od 16. travnja 2017.g. pa do isplate,

- iznos od 2.896,38 kn od 16. svibnja 2017.g. pa do isplate,

sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku I.-I. N. d.d. da tužitelju N. B. naknadi parnični trošak u iznosu od 23.437,50 kn, u roku 8 dana."

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 7.489,71 eura/56.431,25 kuna u roku od petnaest dana.

3. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak revizije u iznosu od 238,90 eur /1800,00 kn u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da otkaz ugovora o radu od 11. ožujka 2013. nije dopušten te da radni odnos nije prestao (toč. I izreke), naloženo je vratiti tužitelja na rad na poslove radnog mjesta vozača teretnog vozila (toč. II izreke) kao i da tuženik tužitelju na ime naknade plaće 240.897,26 bruto sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa naznačenog pod toč. III izreke kao i da mu naknadi parnični trošak od 23.437,50 kn (toč. IV izreke). Odbijen je dio zahtjeva tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto dosuđenim iznosima iz toč. III izreke.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da revizija nije osnovana te predlaže odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom.

7. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, uz zahtjev na vraćanje na rad i naknadu plaće.

8. U pobijanoj odluci se navodi da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa predviđenih člankom 47. Pravilnika o radu tuženika i to: neizvršavanje, nesavjesno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa; kada postoje osnove sumnje na postojanje kaznenih djela krađa, utaja, pronevjere novca, primanja i davanja mita i drugih istovrsnih kaznenih djela; nepridržavanje odredbi Zakona, kolektivnog ugovora, uputa, odluka, pravilnika i dr. akata poslodavca, kao i zloupotreba položaja ili prekoračenje ovlasti zbog kojih može otkazati ugovor o radu.

9. U obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu se navodi da je na temelju Izvješća direktora Službe cestovnog transporta od 11. rujna 2012., a povodom izvješća Sektora upravljanja sigurnošću društva, Službe internih istraga od 5 rujna 2012. istraga od 5. rujna 2012., o provedenoj istrazi na benzinskoj postaji (dalje BP) Z. i., utvrđeno da je tužitelj u dogovoru i u suradnji s prodavačem na BP s radnikom M. S. 16 kolovoza 2012. otuđio dio goriva na način da je radniku S. ponudio „otkup" dijela količine goriva eurodizela BS po nižoj cijeni od prodajne cijene toga goriva na BP, a da je cjelokupan račun podmiren vozačevom službenom I. karticom, čime je zloupotrijebio I. karticu te je za sebe i prodavača na BP, a na štetu I. pribavio materijalnu korist, što je tužitelj pokušao 3. rujna 2012., ali ga je pri pokušaju spriječio djelatnik Sektora internih istraga M. V.

10. Drugostupanjski sud nadalje navodi, da je tuženik namjeravao tužitelju otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom, ali je u postupku savjetovanja prihvatio preporuku Radničkog savjeta da se u obzir uzme socijalno-materijalni položaj tužitelja, tuženik je ponudio tužitelju nastavak radnog odnosa i to na radnom mjestu Punitelja naftnih derivata u Rafineriji nafte S. s jednakim iznosom mjesečne plaće, pri čemu je prije toga trebao pristupiti liječničkom pregledu, ali je tužitelj odbio nastavak suradnje u tom smislu.

11. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ističući da je tuženik bio dužan postupiti u skladu sa čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 – dalje: ZR), odnosno nije mu omogućio iznošenje obrane prije redovitog otkaza ugovora o radu. To stoga što da je tužitelju bila omogućeno pravo na obranu samo u odnosu na otuđenje goriva i to je bilo još u 2012. a odluka o otkazu je od 11. ožujka 2013. pa da bi nastupila prekluzija u odnosu na povredu otuđenja goriva. Stoga zaključuje da tužitelja smatra odgovornim vezano za otuđenje goriva i pokušaj otuđenja goriva iz 2012., ali ta okolnost nije odlučna obzirom na istek zakonskog roka za izvanredno otkazivanje i okolnost da poslodavac tužitelju nije ponudio novi ugovor o radu za druge poslove, odnosno nije mu otkazao ugovor o radu s ponudom drugih poslova, a niti ga je ikada pisanim putem upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

12. Drugostupanjski sud ističe da u situaciji kada je tuženik s tužiteljem sklopio novi ugovor o radu 1. studenoga 2012. (i to nakon što već proveo postupak u smislu čl. 111. st. 2. ZR) za iste poslove vozača tuženik bi imao osnova za redoviti otkaz ugovora o radu tek pod pretpostavkom da je tužitelj nastavio s kršenjem obveza iz radnog odnosa. Ističe da je tuženik propustio postupiti suglasno ovlastima iz čl. 115. ZR-a ponudom tužitelju novog ugovora o radu iz organizacijskog razloga pa tek u slučaju da tužitelj ne prihvati ponuđene poslove na novom radnom mjestu, nastupile bi pravne posljedice otkaza ugovora o radu za postojeće radno mjesto.

13. Dakle, nižestupanjski su sudovi utvrdili da je tužitelj počinio djelo otuđenja goriva koje bi opravdavalo otkazivanje ugovora o radu, ali da budući da je nakon što je tužitelju omogućio iznošenje obrane, ponovno s tužiteljem sklopio ugovor o radu za isto radno mjesto vozača – sudovi smatraju da se tuženik više ne može pozivati na kršenje povrede obveze iz radnog odnosa.

14. Tuženik u reviziji ističe da je drugostupanjski sud u presudi (str. 6.) istaknuo da prihvaća razloge tuženika da je zbog sklapanja Dodatka KU bilo potrebno pristupiti i promjenama u internim aktima, odnosno i sklapanju novih ugovora za sve radnika pa i tužitelja.

15. Tuženik ističe da novi ugovor o radu je formalno morao biti sklopljen sa svim radnicima, pa tako i tužiteljem, što ne mijenja činjenicu da je riječ o istom radnom mjestu, o istom radnom odnosu i počinjenoj povredi iz tog radnog odnosa.

16. Navedeni prigovor tuženika je osnovan. Naime, u situaciji kad su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa na način da je otuđio gorivo tuženika, tad sama činjenica da je tuženik u vremenu, nakon što je otkrio da je tužitelj počinio navedenu povredu obveze iz radnog odnosa, s tužiteljem sklopio novi ugovor o radu jer je zbog Dodatka KU u tom vremenu sklopio sa svim radnicima, ne sprječava tuženika da tužitelju otkaže ugovor o radu za radno mjesto vozača na kojem radnom mjestu je i počinio djelo otuđenja goriva.

17. Dakle, sam postupak tuženika koji je bio u interesu tužitelja, a to je da mu ne otkazuje ugovor o radu izvanrednim otkazom, već mu ponudi radno mjesto Punitelja naftnih derivata u Rafineriji nafte S. (sukladno prijedlogu Radničkog vijeća) kao i da sa tužiteljem sklopi novi ugovor o radu zbog usklađenja s Dodatkom KU (odnosno da ga u tom smislu izjednači sa svim ostalim radnicima s kojim je također u to vrijeme sklapao nove ugovore o radu) – ne može ići na štetu tuženiku kao poslodavcu u smislu onemogućavanja sankcioniranja tužiteljeva ponašanja.

18. Sama činjenica da je tuženik s tužiteljem za vrijeme postupka otkazivanja sklopio novi ugovor o radu za isto radno mjesto i radi usklađenja sa Dodatkom KU (kako tužitelj ne bi bio stavljen u tom trenutku u drugačiji položaj od drugih radnika) ne sprječava tuženika da tužitelju otkaže ugovor o radu – kao sankciju za otuđenje goriva.

19. To tim više kad se u obzir uzme da je radni odnos po svom sadržaju širi od samog ugovora o radu i u okolnostima kojeg treba sagledavati odnos između radnika i poslodavca koji se temelji na povjerenju i lojalnosti te uzajamnom ispunjenju obveza.

20. Odredom čl. 111. st. 1. ZR propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

21. Krađa goriva poslodavcu kojem je osnovna djelatnost prodaja goriva svakako predstavlja okolnost zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da na tu povredu posebno upozorava radnika – pa je tuženik u ovom konkretnom slučaju tužitelju mogao zakonito otkazati ugovor o radu redovitim otkazom ugovora o radu bez obzira što ga prethodno nije upozoravao na obveze iz radnog odnosa.

22. Stoga je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

23. O parničnom je trošku tuženika odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženiku je parnični trošak odmjeren u iznosu od 7.489,71 Eura/56.431,25 kuna, zahtijevan sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa), i to za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 od 250 bodova, za zastupanja na ročištima 3. rujna 2013., 2. srpnja 2014., 11. studenoga 2014., 6. ožujka 2015., 9. lipnja 2015., 3. studenoga 2015., 13. travnja 2016., 4. travnja 2017., 9. lipnja 2017. po Tbr. 9/1 od po 250 bodova za svako ročište, za sastav podnesaka od 22. studenoga 2013. te 5. prosinca 2014. po Tbr.8/1 od po 250 bodova za svaki podnesak, za zastupanje na ročištu od 4. travnja 2014. po Tbr.9/5 po 50 bodova, uz vrijednost boda od 10,00 kuna po Tbr. 50 sveukupno iznosi 30.500,00 kn i PDV od 25% (7.625,00 kn) te iznosa od 14.400,00 kn na ime uplaćene sudske pristojbe na tužbu, odgovora na tužbu, prvostupanjsku presudu, žalbu, reviziju (što je tuženik dokazao da je platio), za sastav žalbe od 6. listopada 2017. po Tbr.10.1. s PDV od 25% u iznosu od 3.125,00 kn. Tuženik je u cijelosti uspio s revizijom te mu je priznat trošak za sastav revizije od 3. listopada 2019. u iznosu od 1.800,00 kn po Tbr.6.

24. Preračunavanje i zaokruživanje svih iznosa parničnih troškova (primjenom fiksnog tečaja 1 euro = 7,53450 kn) izvršeno je prema odredbama čl. 14., 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 16. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.