Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 12 Gž R-118/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz S., OIB:..., zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika H. z. z. m. o., Z. , Područna služba u S., OIB:..., zastupane po generalnoj punomoćnici Ž. M., radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6053/2021-14 od 14. travnja 2023., dana 15. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice se usvaja i rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. II izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6053/2021-14 od 14. travnja 2023. se preinačuje tako da je tuženik dužan tužiteljici u roku od 15 dana nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 313,64 EUR/2.363,12 kn (slovima: tristotrinaest eura i šezdesetčetri centa/ dvijetisućetristošezdesetri kune i dvanaest lipa)[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Tužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

II. Nepobijana toč. I izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. II izreke odlučeno je o troškovima postupka te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška 684,06 EUR/5.154,07 kn (šestoosamdesetčetri eura i šest centi/ pettisućastopedesetčetri knune i sedam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2023. pa do isplate u roku od 15 dana.

2. Protiv rješenja o trošku žalbu podnosi tužena smatrajući da tužiteljica nije imala nikakvog razloga podnositi stupnjevitu tužbu jer za istu nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22- dalje: ZPP-a) obzirom se prije utuženja nije obratila tuženiku za dostavom potrebnih podataka u svrhu postavljanja tužbenog zahtjeva, time da uopće nije u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora. Ističe da se ne protivi troškovima koji su bili nužni za vođenje postupka, time da podnesak kojim tužiteljica odgovara na odgovor na tužbu tuženika nije opravdan trošak, a ni podnesak kojim precizira tužbeni zahtjev prema dostavljenom obračunu tuženika nije obrazloženi podnesak već trošak koji je trebao obračunati prema Tbr. 8. toč.3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa). Predlaže preinačiti presudu/ rješenje o troškovima postupka u toč. II izreke.

3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi žalbenim navodima uz citiranje odluka pojedinih Županijskih sudova iz kojih kako navodi proizlazi osnovanost dosuđenog troška tužiteljici po prvostupanjskom sudu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Tužiteljica je podnijela tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186 b ZPP- a u kojoj navodi da će urediti tužbeni zahtjev u pogledu razlika u isplatama plaće i naknade plaće nakon dostave tražene dokumentacije po tuženiku i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja time da u tužbi VPS uopće ne naznačuje. U odgovoru na tužbu tužena između ostalog ističe neurednost tužbe te činjenicu da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije ni zatražila od tuženika potrebne isprave za postavljanje tužbenog zahtjeva pa ni nema pravo na podnošenje stupnjevite tužbe- pozivajući se i na stav Županijskog suda u Splitu izražen u odluci Posl. br. Gž R-742/2020 od 11. svibnja 2021., a nakon primitka odgovora na tužbu tužiteljica se podneskom od 20. rujna 2021. očituje na navode odgovora na tužbu tužene ponovno ne naznačujući VPS, kao ni u podnesku od 16. ožujka 2022., da bi tek u podnesku od 24. siječnja 2023. postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 527,87 EUR/4.316,30 kn, nakon čega je održano ročište 1. ožujka 2023., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljena glavna rasprava, a na kojem je ista i zaključena.

6. Tužiteljica je zatražila parnični trošak za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 20. rujna 2021., 16. ožujka 2022. i od 24. siječnja 2023. kao i trošak zastupanja na jednom održanom ročištu i to za svaku navedenu radnju po 750,00 kn/99,54 EUR-a, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 kn /49,77 EUR- a kao i na ove iznose pripadajući PDV- e, što je ukupno 684,35 EUR/5.156,25 kn, koji cjelokupni zatraženi trošak joj sud pobijanim rješenjem o trošku i dosuđuje.

7. Iako je sud prvog stupnja zaprimivši tužbu tužiteljice propustio istu rješenjem pozvati da dostavi dokaz da joj tuženica ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a ili da u istom roku postavi određen tužbeni zahtjev prvenstveno naznačujući vrijednost predmeta spora budući da je pravilno (precizno, potpuno i određeno) postavljeni tužbeni zahtjev pretpostavka za meritorno suđenje, jer tužba bez toga nije podobna za raspravljanje, a u slučaju nepostupanja po rješenju, sud je tužbu trebao odbaciti, (koji stav zauzima i VS RH u svojoj odluci Broj: Rev 677/2021-2 od 2. veljače 2022.), no kako sud isto nije učinio, time da i u tužbi kakvu je tužiteljica podnijela ista je bila i prije dostave podataka od strane tužene, dužna naznačiti vrijednost predmeta spora kako to propisuje čl. 186.b. st. 4 ZPP-a, te isto učiniti ponovno nakon dostave podataka i postavljanja tužbenog zahtjeva u njegovoj visini, pa kako se trošak zastupanja stranke po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife odmjerava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje, to tužiteljici za sastav tužbe u kojoj nije naznačen VPS se ne može dosuditi trošak u visini od 50 bodova (750,00 kn), već jedino 25 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife) uzimajući da je VPS 0,00 kn, isto kao i za sastav podneska od 20. rujna 2021., dok tužiteljici za sastav podneska od 16. ožujka 2022. trošak ne pripada obzirom da ponavlja u istome navode iz podneska od 20. rujna 2021. Podnesak tužiteljice kojim ona postavlja konkretan tužbeni zahtjev o kojem je sud i odlučivao ne predstavlja obrazloženi podnesak već podnesak iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife za kojeg joj pripada 25% od 50 bodova što je 12,50 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 1. ožujka 2023. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. t. 1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini od 12,50 bodova (Tbr. 9. t.3 Tarife), što po vrijednosti boda od 15,00 kn (Tbr. 50 Tarife) iznosi ukupno 1.882,50 kn i na ovaj iznos pripadajući PDV-e od 470,62 kn, što je sveukupni trošak od 2.363,12 kn.

8. Obzirom na navedeno kako je odlukom o troškovima postupka pogrešno primijenjeno materijalno pravo valjalo je usvojiti žalbu tužene i preinačiti rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. II izreke prvostupanjske presude i tužiteljici dosuditi trošak u iznosu od 2.363,12 kn/313,64 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, osnovom čl. 380. toč. 3 ZPP- a.

9. Niti jedna stranka ne pobija toč. I. prvostupanjske presude te ista ostaje neizmijenjena.

10. Tužena koja je uspjela sa žalbom, ne potražuje troškove žalbenog postupka, dok se tužiteljici zatraženi trošak odgovora na žalbu ne dosuđuje, obzirom da isti nije bio potreban za donošenje odluke u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Varaždin, 15. svibnja 2023.

Sutkinja

Dubravka Bosilj v.r.