REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-540/2021

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S., O. …, kojeg zastupa

punomoćnik H. A., odvjetnik u S., protiv tužene D. M. B.

iz S., O. …, koju zastupa punomoćnik I. R.,

odvjetnik u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. ožujka 2023. u nazočnosti punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave 15. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništavan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 15. travnja 2014. između tuženice kao davatelja uzdržavanja i P. M. kao primatelja uzdržavanja te ne proizvodi nikakve pravne učinke, radi čega se nalaže brisanje prava vlasništva sa nekretnine upisane u K.O. S., poduložak 13 Z. 6241, na adresi S, stan na četvrtom katu, označen broj

…, površine 61,08 m2, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, blagovaonice, hodnika i lođe i pripadajućih pokretnina u stanu, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zem. 1149/1, neplodno i čest. zem. 1149/8, zgrada, zajedno sa suvlasničkim dijelom nekretnine povezane temeljem čl. 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade nekretnini, s imena tužene D. M., a koja uknjižba je provedena na osnovu naprijed navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije ovog upisa, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom računajući od presuđenja pa do konačne isplate."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 13.881,15 eur/ 104.458,75 kn.

Obrazloženje

1. Dana 10. listopada 2014. zaprimljena je pod poslovnim brojem Po-157/2014 tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi utvrđenja ništavosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je kao davateljica uzdržavanja sklopila s njihovim ocem P. M. kao primateljem uzdržavanja. Navodi kako P. M. zbog

slabijeg psihofizičkog stanja i starije životne dobi nije znao što točno potpisuje prilikom sklapanja predmetnog ugovora, radi čega je taj pravni posao ništavan. Dodaje kako živi s ocem u stanu koji je predmet ugovora i kako se jedini stalno brine o njemu, jer tužena živi sa suprugom na drugoj adresi, stoga nije sposobna brinuti se o zdravlju primatelja uzdržavanja i osigurati mu potrebnu njegu i skrb, iako je preuzela tu obvezu.

2. Rješenjem broj Po-157/2014 od 5. veljače 2015. tužba je odbačena, a Županijski sud u Splitu rješenjem je broj Gž-576/2015-1 od 5. listopada 2015. ukinuo tu odluku i predmet vratio na ponovni postupak nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-11062/15.

3. Podneskom od 9. veljače 2016. tužitelj je pored tužene označio kao tuženika pod 2 P. M. iz S., a 16. ožujka 2016. zaprimljen je odgovor tuženika pod 1 i 2 kojim u cijelosti osporavaju tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako je predmetni ugovor sklopljen iz razloga što tužena pod 1 već godinama isključivo brine o tuženiku pod 2 i kao brižna osoba ispunjava obveze preuzete tim pravnim poslom. U bitnom navode kako je tuženik kao primatelj uzdržavanja bio potpuno svjestan svojih radnji i primjerenog psihofizičkog zdravlja, stoga je razumio i znao kakvu vrstu ugovora potpisuje i zbog čega to radi, kako je tužitelj boravio s ovim tuženikom u stanu, ali o njemu nije brinuo, već ga je i tjelesno napadao, radi čega je tuženik u više navrata zahtijevao da napusti stan i zbog toga se žalio te tražio pomoć od tužene. Dodaju kako je tužitelj 20. veljače 2016. napustio stan nakon što mu je tužena po očevoj zamolbi uputila pismo i tom prilikom je uzeo niz tuženikovih stvari, uključujući i kuvertu s 18.000,00 kn te ostavio dugove zbog nepodmirenih režijskih troškova.

4. Rješenjem broj P-11062/15 od 27. travnja 2016. parnica je prekinuta zbog smrti ranijeg tuženika pod 2 P. M., a postupak je nastavljen rješenjem broj

P-11062/15 od 11. siječnja 2021.

5. U tijeku postupka strankama je pružena mogućnost izjašnjavanja, a izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 15. travnja 2014., vlasničkog lista od 2. travnja 2014., punomoći od 17. listopada 2013., smrtnog lista MU S. od 1. travnja 2016., pregledom zdravstvenog kartona P. M.,

saslušanjem svjedokinja A. L., K. J., I. K. te tužene kao

parnične stranke.

6. Tužena je zatražila naknadu parničnog troška.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi jesu li se u ovom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke zbog kojih bi predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio ništetan.

9. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

10. Uzimajući u obzir kako je predmetni ugovor sklopljen 2014., u ovom slučaju valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) prema kojoj je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu R. H., prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako

cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, kako propisuje odredba iz čl. 323. st. 1., a prema odredbi iz čl. 327. st. 1. sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Razlozi ništetnosti su poslovna nesposobnost sudionika, nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe, nedopuštenost pobuda za sklapanje pravnog posla i nedostatak oblika ukoliko je potreban.

11. Pregledom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 15. travnja 2014. (dalje Ugovor) razvidno je kako se tužena D. M., kao davateljica uzdržavanja,

obvezala primatelju uzdržavanja P. M. pružiti brigu o zdravlju, osigurati mu svu potrebnu njegu i skrb i adekvatno liječenje te po njegovom zahtjevu osigurati spremanje i čišćenje stana kojeg koristi, osigurati pranje, peglanje i čišćenje odjeće i obuće, svakodnevno pripremanje obroka i po smrti osigurati sprovod i ukop na način koji će odrediti primatelj uzdržavanja. Pored toga, sudionici su utvrdili kako je primatelj uzdržavanja P. M. vlasnik stana u S., položenog

na četvrtom katu, oznake broj 16, površine 61,08 m2, koji ustupa i daje u vlasništvo davateljici uzdržavanja D. M.. Dakle, ugovor je sklopljen u pisanoj formi, a po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, potpisan je po njegovim sudionicima, a njihovi potpisi ovjereni su kod javne bilježnice koja potvrđuje kako je strankama pročitala ugovorne odredbe, protumačila ih i upozorila na pravne posljedice nakon sklapanja, nakon čega su stranke suglasno izjavile da ugovor predstavlja njihovu pravu volju.

12. O odnosima parničnih stranaka i njihovog oca, psihofizičkom stanju P.

M. te učincima predmetnog Ugovora, govorile su svjedokinje A. L.,

K. J. i I. K..

13. Svjedokinja L. navodi kako je u svom odvjetničkom uredu u S.

upoznala P. M. koji je pristupio uz kćerku D. M. B., a razlog

njihovog dolaska bila je predmetna tužba koju su joj dali na pregled u namjeri da im kao ovlaštena punomoćnica podnese odgovor. P. M. vidjela je samo tom

prigodom, a opisuje ga kao staru osobu koja se kretala uz pomoć štapa, ali jasnog i suvislog verbaliziranja, bez mentalnih nedostatka ili ograničenja. Sjeća se kako je M. iskazao ogorčenost postupcima sina I., a posebno je bio razočaran zbog podnošenja predmetne tužbe. Na temelju njegovog kazivanja zaključila je kako su otac i sin u dugotrajno lošim odnosima, jer je M. spominjao kako ga je sin udario ili udarao, ali taj fizički sukob nije prijavio policiji zbog nelagode i sramote. Nasuprot tome, odnos M. s kćerkom svjedokinja opisuje kao blizak i topao, a spominje njegove riječi "da mu ona sve čini" i "neka joj je sve s blagoslovom". Zaključuje kako se tužena odnosila prema ocu na način koji je primjeren potomku i postupala u skladu s preuzetim obvezama iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je odnos M. sa sinom bio poremećen znatno prije sklapanja tog pravnog posla.

Svjedokinja J. navodi kako je ocu tužene zbog starije dobi i zdravstvenih tegobama, trebala tuđa pomoć i njega, tako da je tužena na njezinu preporuku angažirala I. K.. Zaključila je kako tužena ne živi s ocem u zajedničkom obiteljskom domaćinstvu, a po njezinom saznanju trošak pomoći snosila je tužena, koja je redovito posjećivala oca, nosila mu obroke i obavljala sve druge potrebne poslove. Nema saznanja o predmetnom Ugovoru niti o tužiteljevom odnosu s ocem. Svjedokinja K. tvrdi kako je na traženje tužene redovito, odnosno 3-4 puta tjedno posjećivala P. M. u stanu u S., u ulici … i pomagala mu kod

održavanja higijene, brijanja i slične poslove, a pored svega mu pravila društvo u vremenu od zime 2014. do smrti 2016. Spominje kako je uvijek dolazila u skladu s mogućnostima i potrebama tužene, koja je redovito posjećivala i skrbila o ocu, tako da je uvijek imao svjež i topao obrok, dok je stan u kojem je živio bio u potpunosti uredan, čist i primjeren za boravak osobe te dobi i zdravstvenog stanja. Dodaje kako joj je tužena redovito plaćala dogovorenu naknadu, kako za obavljenu uslugu, tako i za trošak prijevoza pa i za eventualne dodatne troškove, a od trećih osoba nije primala novac. P. M. opisuje kao inteligentnog i komunikativnog starog čovjeka s kojim je uspostavila blizak kontakt, tako da su razgovarali o različitim temama i tvrdi kako je bio svjestan svih okolnosti i osoba koje su ga okruživale, a umro je iznenadnom smrću. Sjeća se kako je tog dana pred vratima njegovog stana u isto vrijeme bila i tužena noseći ocu jelo, a pamti i njezinu tugu kada su preminulog M. zatekle u spavaćoj sobi. Iskazujući na okolnost tužiteljevog odnosa s ocem, svjedokinja navodi kako je od M. nebrojeno puta čula riječi negodovanja i nezadovoljstva, jer je stalno spominjao kako s tužiteljem nešto nije u redu, kako mu prijeti, kako ga vrijeđa, pa čak i tuče.

14. Iskaze ovih svjedokinja valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o osobama koje su makar upoznale P. M. (L.) ili s njim bile u redovitom kontaktu duže vrijeme prije smrti (K.), stoga je logično i očekivano da su imale neposredna saznanja o njegovim fizičkim, ali što je važnije i psihičkim sposobnostima, unatoč činjenici kako nisu kvalificirane za stručnu analizu njegovog mentalnog zdravstvenog stanja. Naime, svjedokinja K. prilikom redovitih posjeta i razgovora mogla je ocijeniti M. sposobnost rasuđivanja te razumijevanja stvarnosti i okoline koja ga okružuje, a dolazila je k njemu nepune dvije posljednje godine života i doživjela ga je kao inteligentnog čovjeka. Istovjetno zaključuje i svjedokinja L. kada spominje kako je M. ostavio dojam čovjeka "jasnog i suvislog verbaliziranja, bez mentalnih nedostatka ili ograničenja", uz napomenu kako se radi o odvjetnici s dugogodišnjim iskustvom komunikacije sa klijentima, stoga je očekivano da je na temelju jednog sastanka u uredu mogla upoznati sugovornika i procijeniti ga razumnom osobom koja zna što želi i u stanju je razložno govoriti o svojim interesima. Osim toga, ove svjedokinje imaju neposredna, a svjedokinja J. posredna saznanja o odnosu tužene i oca, koji opisuju na praktički isti način, odnosno blizak, topao, a u svakom slučaju brižan i primjeren. Konačno, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi njihove iskaze osporio ili kako doveo u sumnju, a sud ne nalazi razloge zbog kojih bi svjedokinje bile osobno zainteresirane za ishod ovog spora.

15. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je predmetni Ugovor sklopljen u valjanom obliku, kako su ga potpisali poslovno sposobni sudionici kao rezultat suglasnog očitovanja volje, a njihovi potpisi uredno ovjereni, kako je činidba moguća, dopuštena i određena. Dakle, ugovorne odredbe svojim sadržajem nisu u suprotnosti s Ustavom R. H. ili prisilnim

propisima, a nema ni traga da bi bio protivan moralu društva. Pored svega, iz stanja u spisu ne proizlazi da bi ovaj pravni posao bio sklopljen uz uporabu sile ili prinude, stoga sud ne nalazi razloga za njegovu ništetnost. Ovome valja dodati kako raspoloživa dokazna građa jasno ukazuje na razloge koji su utjecali na P. M.

prilikom sklapanja Ugovora, jer je očito kako se radilo o staroj osobi ograničenog fizičkog zdravlja i bitno poremećenih odnosa s tužiteljem, kao tadašnjim članom zajedničkog obiteljskog domaćinstava. Kod takvog stanja stvari nedvojbeno mu je trebala tuđa skrb i pomoć, a to mu je mogla pružiti tužena s kojom je bio u bliskom odnosu, stoga je logično da se u iznesenim okolnostima odlučio na sklapanje Ugovora kojim je ostvario svoje potrebe, jer je tužena ispunila sve obveze koje je preuzela kao davateljica uzdržavanja. Naime, kako je prethodno utvrđeno, brinula je o zdravlju primatelja uzdržavanja, osigurala mu svu potrebnu njegu i skrb, redovito održavanje higijene i spremanje obroka, pranje odjeće, posteljine te spremanje i čišćenje stana u kojem je živio do smrti. Osim osnovnih egzistencijalnih potreba, tužena je omogućila ocu i društveni život primjeren njegovoj dobi i ograničenim mogućnostima kretanja, jer je u njezinoj odsutnosti svjedokinja K. prilikom redovitih posjeta provedeno vrijeme koristila i za druženja i razgovore, a tu uslugu podmirivala je isključivo tužena vlastitim sredstvima.

16. U skladu s iznesenim, očito je kako Ugovor iz 2014. nema nedostataka i proizveo je očekivane pravne učinke među njegovim sudionicima, a tužitelj do zaključenja raspravljanja nije postupio u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i priložio dokaze koji bi jasno ukazivali na suprotan zaključak. Štoviše, nije predujmio trošak grafološkog vještačenja potpisa P. M. ni trošak medicinskog vještačenja radi utvrđenja njegove sposobnosti za rasuđivanje prilikom sklapanja Ugovora, a osim toga nije iskoristio mogućnost davanja iskaza, radi čega je sud odustao od izvođenja tih dokaza, ali i saslušanja svjedoka M. J., dr

E. M., dr N. G. Č. i S. B., držeći ih u takvim

okolnostima suvišnim. Slijedom toga, tvrdnje tužitelja iznesene u tužbi i u tijeku postupka, a usmjerene na osporavanje vjerodostojnosti potpisa P. M. i njegove sposobnosti za rasuđivanje, neutemeljene su i proizvoljne. U svakom slučaju, tužba nema valjanog činjeničnog ni zakonskog uporišta, radi čega je tužbeni zahtjev, postavljen radi utvrđenja Ugovora od 15. travnja 2014. ništetnim uz brisanje tužene kao vlasnice stana broj 16, položenog na četvrtom katu zgrade u S.,

odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 16. ožujka 2016. i obrazloženog podneska od 1. listopada 2021. te zastupanja na ročištima održanim 16. ožujka i 22. rujna 2021., 4. listopada 2022. i 7. ožujka 2023. u vrijednosti od 913 bodova za svaku nabrojanu radnju, sve prema Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT), kao i pristupa ročištima održanim 23. studenog 2021. i 26. svibnja 2022. u vrijednosti od 50 bodova za svako, a prema Tbr. 9. toč. 5. OT. Trošak podneska od 20. svibnja 2013. nije priznat, jer u spisu nema pismena tog dana zaprimanja, a kronološki i nije moguće kad je tužba zaprimljena 2014. Također nije priznat ni pristup ročištu 19. svibnja 2021., jer punomoćnik tužene nije bio nazočan tom prilikom u sudnici, već je prije održavanja ročišta pristupio kako bi obavijestio sud o suglasnosti s predloženom odgodom, što se ne može smatrati zastupanjem stranke

za koju bi mu pripadala naknada. Dakle, tuženoj je kao osnovan i neophodan priznat trošak zastupanja po punomoćniku u vrijednosti od 5578 bodova, koji je valjalo umnožiti za 15,00 kn po bodu te uvećati za 25% PDV, što daje iznos od 13.881,15 eur/ 104.458,75 kn.

18. U skladu s iznesenim, tužitelju je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužene u iznosu od 13.881,15 eur/ 104.458,75 kn, a ovu novčanu obvezu valjalo je dvojno iskazati u eurima i kunama, temeljem odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

Split, 15. svibnja 2023.

S u d a c

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene