REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4171/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T. K., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar od 21. travnja 2023., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 22. ožujka 2023., broj: 101. Pp J-1614/2019, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 22. ožujka 2023., broj: 101. Pp J - 1614/2019, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođen je od optužbe okr. T. K. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, odlučeno da troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući u žalbi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Međutim, u pravu je ovlašteni tužitelj kada ističe da je u provedenom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
5.1. Naime, iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoj zaključak o oslobođenju od prekršajne odgovornosti okr. T. K. obrazložio na način da je naveo: „…za istaknuti je da vrijeđanje oštećenice od strane okrivljenika samo po sebi ne predstavlja prekršaj bez da su utvrđene uvredljive riječi koje bi kritične prigode bile upućene istoj i ujedno izazvale osjećaj uznemirenosti ili povrede dostojanstva kod žrtve. Kako je svjedokinja odbila ovom sudu navesti riječi koje joj je kritične prigode uputio okrivljenik, iako se istih sjeća, sud nije mogao utvrditi u čemu se sastoji biće prekršaja iz članka 10. stavak 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iako je ista navela da se radi ponašanja okrivljenika osjećala uznemireno…okrivljenik i svjedokinja oštećenica složili da su se navedene prigode međusobno vrijeđali i naguravali, sud je utvrdio da je između okrivljenika i njegove bivše supruge A. K. došlo do svađe između bivših bračnih partnera, a kako u postupku nije utvrđeno da bi okrivljenik u toj svađi uspostavio dominaciju nad oštećenicom, nije se sa sigurnošću moglo utvrditi da bi okrivljenik ostvario konstitutivna obilježja bića prekršaja iz članka 10. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o zašiti od nasilja u obitelji…“.
5.2. Međutim, nisu prihvatljivi razlozi kojim se prvostupanjski sud rukovodio prilikom donošenja odluke o oslobođenju okr. T. K. od prekršajne odgovornosti.
5.3. Prije svega, prvostupanjskom sudu se ukazuje na pogrešku koju je počinio time što je svjedokinju A. K. upozorio na pravo na mogućnost korištenja blagodati nesvjedočenja, budući da se, u konkretnom slučaju okrivljeniku T. K. stavlja na teret da je počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je počinio nasilje u obitelji u nazočnosti malodobne djece D. K. (2010.) i R. K. (2013.), pa s obzirom na tu činjenicu svjedokinja A. K. ne može koristiti pravo na uskratu iskaza odnosno ista nije ni smjela biti upozorena na mogućnost korištenja blagodati nesvjedočenja jer se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece u širem smislu (članka 285. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku). Osim toga, svjedokinja A. K. se izjasnila prilikom ispitivanja da je bivša supruga okrivljenika pa niti po toj osnovi na ulazi u krug tzv. privilegiranih svjedoka u smislu članka 285. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku. Međutim, budući da je svjedokinja A. K. odlučila svjedočiti, opisane povrede nisu dobile na značaju.
5.4. Isto tako, pogrešno je prvostupanjski sud dopustio svjedokinji - žrtvi A. K. da ne iskazuje o pogrdnim riječima koje joj je okrivljenik uputio. Naime, kao što proizlazi iz Zapisnika o glavnoj raspravi od 22. ožujka 2023. (list 18-22 spisa) svjedokinja je propisano upozorena u smislu članka 288. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku kaznenom („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012. - Odluka i Rješenje USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022. - dalje ZKP/2008.), odnosno da je dužna govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti te da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Isto tako, upozorena je i u smislu članka 286. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku da nije dužna odgovarati na pitanja ako je vjerojatno da bi time izložila sebe ili svog bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. Imajući u vidu sadržaj propisanih upozorenja, jasno je da je svjedok dužan govoriti istinu te ne smije ništa prešutjeti kao i da može odbiti odgovor na pitanje samo u situacijama propisanim člankom 286. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku, o čemu se u konkretnom slučaju, ne radi.
5.5. Imajući u vidu naprijed navedeno, svjedokinja – žrtva A. K., na upit suda nije mogla odgovoriti „Ne želim pred sudom iznositi pogrdne riječi koje mi je T. te prigode uputio. Dakle, sjećam se tih riječi, međutim ne želim ih iznositi.“, odnosno prvostupanjski sud ju je bio dužan upozoriti u smislu naprijed opisanih upozorenja, odnosno razjasniti iz kojih razloga svjedokinja – žrtva ne želi iskazivati o pogrdnim riječima. Ako su razlozi svjedokinje za neizgovaranjem pogrdnih riječi iz moralnih ili drugih osobnih razloga, prvostupanjski sud je bio dužan na neki obziran način ispitati svjedokinju o sadržaju pogrdnih riječi. Dakle, prvostupanjski sud nije iscrpio sve mogućnosti u pravilnom, zakonitom i detaljnom ispitivanju svjedokinje – žrtve A. K., radi čega je zaključak prvostupanjskog suda kako nije mogao utvrditi u čemu se sastoji biće prekršaja iz članka 10. stavak 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, preuranjen, a time i pogrešan.
5.6. Nadalje, nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kada utvrđuje da je „…između okrivljenika i njegove bivše supruge A. K. došlo do svađe između bivši bračnih partnera, a kako u postupku nije utvrđeno da bi okrivljenik u toj svađi uspostavio dominaciju na oštećenicom…“, nije se sa sigurnošću moglo utvrditi da bi okrivljenik ostvario konstitutivna obilježja bića prekršaja.
5.7. Naime, svađa je po svojoj naravi žučna, bučna rasprava između dviju ili više osoba, oštra razmjena mišljenja, ali bez izgovaranja pogrdnih, uvredljivih i omalovažavajućih riječi prema drugoj osobi. Stoga, ako je okrivljenik svjedokinji A. K. izgovarao riječi od kojih se ista osjećala uznemireno ili joj je povrijeđeno dostojanstvo, ne može se raditi samo o svađi između partnera, kako to zaključuje prvostupanjski sud. Isto tako, u odnosu na tjelesni oblik nasilja u obitelji, potpuno je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda „…nije utvrđeno da bi okrivljenik u toj svađi uspostavio dominaciju nad oštećenom…“ budući da fizički oblik nasilje podrazumijeva bilo kakvu primjenu fizičke sile prema drugoj osobi pa je u tom smislu irelevantno da li je svjedokinja – žrtva na odguravanje od strane okrivljenika odgovorila na isti način.
5.8. Stoga, imajući u vidu naprijed navedeno, propusti prvostupanjskog suda u provedbi svih relevantnih dokaza te izostanak brižljive analize i ocjene svakog provedenog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti, dovelo je pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i preuranjeno, do oslobađanja okr. T. K. od prekršajne odgovornosti, na što osnovano ukazuje tužitelj.
5.9. Iz navedenih razloga, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti potrebne dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. točka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 15. svibnja 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
